Rev-2097/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2097/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz K., koju zastupa punomoćnica L. J. P., odvjetnica u K., protiv tuženika B. d.o.o., K., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 16. ožujka 2000. godine poslovni broj Gž-828/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 9. srpnja 1999. godine poslovni broj P-137/98 u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tužiteljice se djelomično prihvaća te se preinačuje presuda Županijskog suda u Koprivnici od 16. ožujka 2000. godine poslovni broj Gž-828/99 u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 9. srpnja 1999. godine poslovni broj P- 137/98 u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 50.000,00 kn i sudi:

Preinačuje se presuda prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 50.000,00 kn i nalaže tuženiku B. d.o.o. K. isplatiti tužiteljici M. D. daljnji iznos od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 9. srpnja 1999. godine do isplate u roku od 15 dana.

II. U ostalom dijelu revizija se odbija.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak cijelog postupka u iznosu od 47.425,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 9. srpnja 1999. godine do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

T. B. d.o.o. K., dužan je tužiteljici M. D. iz K. s osnova naknade štete isplatiti iznos od 319.000,00 kn (slovima: tristodevetnaesttisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% (slovima: osamnaest posto) godišnje počevši od 9. srpnja 1999. godine do isplate, te je dužan tužiteljici plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 1.625,00 kn (slovima: jednutisućušestodvadesetipetkuna) počevši od dana 1. srpnja 1999. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do svakog petog dana u tekućem mjesecu sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% (slovima: osamnaest posto) godišnje na svaki mjesečni dospjeli a neplaćeni iznos rente te je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 42.475,21 kn (slovima: četrdesetdvijetisućečetiristosedamdesetpetkunai-dvadesetjednalipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% (slovima: osamnaest posto) godišnje od dana 9. srpnja 1999. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 96.000,00 kn (slovima: devedesetišesttisućakuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i preostali dio zahtjeva za isplatu rente u iznosu od 1.400,00 kn mjesečno"

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj P-137/98-42, od 9. srpnja 1999. godine u dijelu u kojem je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 96.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i preostali dio zahtjeva za isplatu rente u iznosu od 1.400,00 kn mjesečno"

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog povreda na radu kod tuženika.

Revidentica prigovara visini dosuđenih iznosa naknade štete.

Imajući na umu vrstu i prirodu pretrpljenih povreda te jačinu i trajanje štetnih posljedica nižestupanjski sudovi su prenisko odmjerili tužiteljici iznos naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja. Pravilnom primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti (80%) iznos od 220.000,00 kn ukazuje se neprimjerenim, pa je tužiteljici valjalo dosuditi cjelokupni zatraženi iznos (250.000,00 kn) po toj osnovi. Prema tome, tužiteljici za taj vid štete pripada pravo na daljnji iznos od 30.000,00 kn.

Također, za duševne bolove zbog naruženosti (jaki stupanj naruženosti – amputirana po tri srednja prsta na obje šake, a na jednoj je i mali prst kraći) iznos od 20.000,00 kn je prenisko odmjeren, a odgovarajući iznos naknade po toj osnovi je 40.000,00 kn. Dakle, tužiteljici pripada pravo na daljnji iznos od 20.000,00 kn za taj vid štete.

Zbog toga tužiteljici pripada daljnji iznos od 50.000,00 kn, pa su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odbijajući taj dio zahtjeva.

U ostalom dijelu nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. ZOO u odnosu na naknadu nematerijalne štete i odredbu čl. 195. st. 2. ZOO u odnosu na visinu naknade za izgubljenu zaradu. Posebno, treba reći da je naknada za izgubljenu zaradu u poljoprivredi dosuđena potpuno u skladu sa nalazom i mišljenjem gospodarskog vještaka – što su pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.

Iz tih razloga na temelju čl. 395. st. 1. ZPP i čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci pod I. i II..

Odluka o naknadi troškova cijelog postupka u izreci pod III. temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP, jer je preinačenjem pobijane presude promijenjen uspjeh u parnici.

U Zagrebu, 21. listopada 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.