I Kž-22/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 22/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Miroslava Šovanja, Hajrije Novoselec i Ileane Vinja kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. P. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06; broj 110/07 i broj 152/08 – u daljnjem tekstu Kazneni zakon) odlučujući o žalbi optuženog D. O. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2010. godine, broj K 201/10, u sjednici održanoj dana 19. travnja 2011. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba optuženog D. O. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima optuženici S. P. i D. O. što su počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona te su temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu odredaba iz čl. 57. st. 2. i 4. toč. c/ Kaznenog zakona osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci svaki, u koju kaznu im je temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 14. rujna 2010. godine do 25. studenog 2010. godine.

Prema optuženom S. P. je temeljem čl. 80. u svezi s čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta te je oduzeta opojna droga marihuana u količini od 4.939,40 grama. U odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno je da se oba optuženika temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku u cijelosti oslobađaju obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

I Kž 22/11-4

Protiv ove presude žalbu je po branitelju T. H., odvjetniku iz Z., podnio optuženi D. O.. Žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se osudi na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi O. u svojoj žalbi pokušava dovesti u pitanje opravdanost identičnih kazni za oba optuženika, tvrdeći da je kriminalna količina u postupanju optuženog P. veća od kriminalne količine za koju je on osuđen, pa da bi prema tome on trebao dobiti i manju kaznu.

Međutim, suprotno ovoj tvrdnji iz žalbe optuženog O., prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i zatim valjano vrednovao sve relevantne okolnosti koje su odlučne za proces odmjeravanja kazne optuženicima. Pri tome sud je vodio računa i o kriminalnoj količini u postupanju svakog od optuženika. U odnosu na kriminalnu količinu, kako to proizlazi iz obrane optuženog P., osoba koja mu je ponudila prijevoz tražila je da u tom prijevozu sudjeluje upravo optuženi O., a prema obrani samog O., on je za tu aktivnost trebao dobiti 1.000,00 eura. Iz opisanog slijedi da bez aktivnosti optuženog O. ne bi bilo kaznenog djela optuženog P., pa je tvrdnja istaknuta u žalbi o njegovoj manjoj ulozi u počinjenju kaznenog djela pogrešna.

Stoga je žalbu optuženog D. O. valjalo odbiti kao neosnovanu.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. travnja 2011. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v. r.

Ana Garačić, v. r.