I Kr-151/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 151/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenice A. F., zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenice A. F. za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Osijeku od 29. ožujka 2012., broj Kv-52/12 (K-78/07), u sjednici održanoj dana 22. siječnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenice A. F. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 16. ožujka 2009. broj K-78/07 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. srpnja 2011. broj I Kž-665/09, proglašena je krivom: A. F. zbog dva kaznena djela iz članka 337. stavak 4. i jednog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, dalje u tekstu: KZ/97) i osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

Na temelju članka 82. stavak 1. i 2. KZ/97 od Lj. G. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 2.581.071,68 kuna, a na temelju članka 82. stavak 4. KZ/97 oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom od tvrtke „T.“ d.o.o. O. u iznosu od 60.428,43 kune.

Na temelju članka 122. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) u svezi članka 119. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/97 A. F. i Lj. G. su dužne na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos od 7.471,71 kunu svaka, kao i paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kuna svaka.

I Kr 151/12-4

Osuđenica A. F., putem braniteljice T. K. M., odvjetnice u V., podnijela je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne navodeći da je nakon pravomoćnosti presude osuđenica Lj. G. sanirala štetu nastalu za trgovačko društvo „S.“ d.o.o. na način da je sporna nekretnina vraćena u imovinu društva, nakon što je Lj. G. sredstvima realiziranim iz bankarskog kredita isplatila poslovni udio u iznosu od 275.000,00 EUR trgovačkom društvu „M.&C., kao bivšem članu trgovačkog društva „S.“ d.o.o. i tako postala jedini član tog društva. Založni dužnik u tom kreditnom odnosu jest i osuđenica A. F., koja je založila svoju obiteljsku kuću. Također dodaje da je samohrana majka dvoje punoljetne djece od kojih je jedno student, a drugo nezaposleno pa ih ona uzdržava. Uz zahtjev je priložena i dokumentacija.

Županijski sud u Osijeku predložio je da se zahtjev osuđenice prihvati, a pozitivna su i mišljenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Odredbom članka 414. ZKP/97 propisano je da je ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Prije svega treba reći da okolnost da je osuđenica majka dvoje djece nije nova jer je već kod donošenja presude cijenjena kao olakotna pa, stoga, nema utjecaja na primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Ostale okolnosti na koje se osuđenica poziva u zahtjevu, iako nove, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu takvog značaja da bi, u konkretnom slučaju, dovele do blaže osude sve i da su bile poznate prilikom izricanja presude.

Naime, okolnost da je osuđenica Lj. G., prije nego što je sporna nekretnina vraćena u imovinu društva „S.“ d.o.o., isplatila poslovni udio bivšem članu trgovačkog društva „S.“ d.o.o. trgovačkom društvu „M.&C.“ sredstvima realiziranim iz kredita banke, a u kojem kreditnom odnosu je osuđenica A. F. založni dužnik, potpuno je irelevantna za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka, budući da trgovačko društvo „M.&C.“ u konkretnom kaznenom predmetu nije oštećenik pa, stoga, ni uloga osuđenice A. F. u tom pravnom poslu nema značaj okolnosti koja bi imala utjecaja na blaže kažnjavanje.

Okolnost da je sporna nekretnina vraćena u imovinu trgovačkog društva „S.“ d.o.o. pa da bi time za to društvo bila sanirana šteta, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije takvog značaja da bi očito dovela do blažeg kažnjavanja osuđenice A. F. budući da tijekom kaznenog postupka trgovačko društvo „S.“ d.o.o. nije postavilo imovinskopravni zahtjev prema osuđenici A. F., a ni prema osuđenici Lj. G., kako u vidu povrata stvari, tako ni u vidu naknade štete, već je, dapače, od osuđenice Lj. G. oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelima pa se ne može govoriti o saniranju štete trgovačkom društvu „S.“ d.o.o.

I Kr 151/12-4

Stoga je trebalo odbiti zahtjev osuđenice, na temelju članka 416. stavak 6. ZKP/97 i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. siječnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Damir Kos, v.r.