Legislator Case Law & Legislation
I Kž-370/1996-3 AI generated

I Kž-370/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-370/1996-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, mr. Branka Zmajevića, Milana Gudelja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. R. B., zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1996. godine br. K-651/95, u sjednici održanoj 6. lipnja 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-370/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U uvodu citiranom presudom suda prvog stupnja opt. R.B. je oglašen krivim zbog kriv. djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po istom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. listopada 1995. godine pa nadalje, a naložena mu je i dužnost da naknadi troškovi krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 5.392 kn.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-370/1996-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, mr. Branka Zmajevića, Milana Gudelja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. R. B., zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1996. godine br. K-651/95, u sjednici održanoj 6. lipnja 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

p r e s u d i o j e:

I. Uvažava se djelomično žalba opt. R.B., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni i optuženik za kriv. djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim, po istom propisu osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu se po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 9. listopada 1995. godine, pa nadalje.

II. U ostalom dijelu žalba opt. R.B. odbija se kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

U uvodu citiranom presudom suda prvog stupnja opt. R.B. je oglašen krivim zbog kriv. djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po istom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. listopada 1995. godine pa nadalje, a naložena mu je i dužnost da naknadi troškovi krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 5.392 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik osobno i po braniteljici G.L., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, nepotpuno (po branitelju) i pogrešno (po osobnoj žalbi) utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima krivičnog postupka i predložio da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (u žalbi branitelja), odnosno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna, te da ga se oslobodi dužnosti naknade troškova krivičnog postupka (što proizlazi iz osobno podnesene žalbe).

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se optuženikova žalba u cijelosti odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba je djelomično osnovana.

Iako se u žalbi (podnesenoj po branitelju) uvodno navode žalbene osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona, one se ničim ne obrazlažu, a ispitivanjem prvostupanjske presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP, nisu nađene ni bitne postupovne povrede iz čl. 354. ZKP ni povrede krivičnog zakona iz čl. 355. ZKP, na čije postojanje ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti.

Jednako tako, kao žalbeni razlog ističe se u žalbi nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja u pogledu činjenica "koje se odnose na ličnost okrivljenika", a obrazloženje se svodi na pobijanje odluke o kazni, pri čemu se ni ne tvrdi da neke određene činjenice, odlučne za odmjeravanje kazne, nisu utvrđene niti se navodi koje bi to, eventualno, činjenice bile.

Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba nije osnovana ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, žalitelj prigovara ocjeni optuženikove obrane, iznaša se suština te obrane s tezom da optuženik nije dobrovoljno pristupio paravojsci tzv. Republike Srpske Krajine, nije komandirao tim postrojbama, samo je mijenjao jednog bolesnog komandira voda dva mjeseca, a "u tom prokletom ratu" nije palio, pljačkao, ubijao, maltretirao.

Suprotno izloženoj tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je na temelju provedenog postupka, napose pravilne analize i ocjene optuženiove obrane i iskaza svjedoka V.G., i potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i postupanje optuženika ispravno pravno označio kada ga je oglasio krivim zbog kriv. djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH izvršenog u vrijeme i na način opisan u izreci prvostupanjske presude.

Naime, kada se već analizira sama obrana, u kojoj je optuženik prikazao vrijeme i način uključenja u paravojne postrojbe, onda govora nema o nekoj krajnjoj nuždi, već o voljnom postupanju optuženika, kako je to ispravno zaključio sud prvog stupnja i taj svoj činjenični zaključak dostatno i valjano obrazložio (str. 3- 4 presude). Pri tome treba dodati da za opstojnost ovog krivičnog djela je dovoljno samo sudjelovanje u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske, dok onaj koji uz to još "pali, pljačka, ubija, maltretira" i odgovara za drugo krivično djelo, a optuženiku se ovako nešto ni ne stavlja na teret.

No, žalba optuženika je osnovana zbog odluke o kazni.

Sud prvog stupnja je utvrdio sve činjenice koje su u smislu čl. 37. st. 1. OKZRH bile od utjecaja na visinu kazne, ali je otežavajućoj okolnosti dao prevelik značaj. Po nalaženju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, primjerena je prema optuženiku kazna zatvora u trajanju od četiri godine, jer će se i tom kaznom moći ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja predviđeni u čl. 31. u svezi s čl. 4. st. 2. OKZRH. Stoga je tu kaznu trebalo izreći optuženiku, kako je to i presuđeno pod točkom I. izreke.

Međutim, žalba nije osnovana zbog odluke o troškovima krivičnog postupka.

Naime, odluka o troškovima krivičnog postupka je ispravna i zakonita, imajući u vidu činjenicu da optuženik ima nepokretnu imovinu, pa tako kuću u M., a bit će u mogućnosti da te troškove naknadi i svojim radom s obzirom na njihovu visinu.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci na temelju čl. 377. st. 1. i 374. ZKP.

U Zagrebu, 6. lipnja 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.