Uzp-96/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 96/06-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan u pravnoj stvari predlagateljice D. P. iz V., sa privremenim boravištem u R. S., A., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, dana 3. svibnja 2007.

r i j e š i o j e:

Zahtjev se odbacuje.

Obrazloženje

Predlagateljica je 31. srpnja 2006. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe iz članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) u kojem navodi da joj je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno dugotrajnim vođenjem postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem Us-6986/03.

Zahtjev je nedopušten.

Odredbom članka 146. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP) propisano je da je tužitelj ili njegov zakonski zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, ukoliko tužitelj nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužan već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, a ukoliko tako ne postupe sud će odbaciti tužbu.

Navedena odredba ZPP nalazi svoju primjenu i u konkretnom slučaju, sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91).

Iz spisu priležećeg zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku proizlazi da predlagateljica u ovom predmetu D. P. osobno podnijela taj zahtjev te da ista živi u inozemstvu tj. R. S. (na adresi A., …), a da u samom zahtjevu nije navela da je postupila u smislu odredbe čl. 146. st. 1. ZPP tj. da je već prilikom podnošenja zahtjeva imenovala punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.

Stoga, kako u konkretnom slučaju predlagateljica, koji se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, nije prigodom podnošenja zahtjeva imenovala punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, to je njezin zahtjev kao nedopušten valjalo odbaciti.

Uzgred valja napomenuti da primjena odredbe čl. 146. stavka 1. ZPP-a na konkretan slučaj ne sprječava predlagateljicu u ostvarivanju prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst i 55/01, dalje: Ustav) i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se primjenjuje od 6. studenog 1997. nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02), jer navedena odredba ZPP-a samo propisuje uvjete pod kojima se osoba koja se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, može obratiti njezinom sudu.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 146. st. 1. ZPP valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. svibnja 2007.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Dna:

1. Predlagateljici D. P. na adresu boravišta

2. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb