Legislator Case Law & Legislation
Rev-2231/2013-2 AI generated

Supreme Court allows creditor's revocation of district court's seizure decision due to procedural error in calculating interest.

Case Number Rev-2231/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia revoked the County Court's decision that had cancelled a seizure order and rejected the creditor's proposal. The lower court incorrectly applied the Seizure Act by invalidating the seizure because the creditor's request for interest differed from the seizure certificate, despite the creditor having already deducted partial payments from the claim. The Supreme Court found this a material procedural error, ruling that the creditor was entitled to request the remaining unpaid interest and principal, thereby overturning the lower court's decision and remanding the case for a new trial.

Legislator headnote

AI generated

čl. 35. st. 1. i 3. Ovršnog zakona; čl. 385. st. 2. ZPP; When a creditor requests payment of interest and principal based on a seizure certificate, the court cannot invalidate the seizure order merely because the creditor's calculation of interest differs from the certificate if the creditor has properly accounted for prior partial payments, as the creditor retains the right to request the remaining balance.

Keywords

AI generated
seizure procedure interest calculation partial payment deduction procedural error remand for retrial seizure certificate creditor's proposal

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Rev-2232/13
OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu (tako i u Rev-2232/13, Rev-2132/13 i Rev-901/14).
Rev-2132/13
OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu (tako i u Rev-2232/13, Rev-2132/13 i Rev-901/14).
Rev-901/14
OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu (tako i u Rev-2232/13, Rev-2132/13 i Rev-901/14).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2231/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice S. Ć. iz Z., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P., R., L. & p. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-2906/11-2 od 9. travnja 2013., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-3641/10 od 6. listopada 2010. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 5. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-2906/11-2 od 9. travnja 2013. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi broj Ovrpl-3641/10 od 6. listopada 2010. odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom zaplijenjenih novčanih tražbina radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 10.296,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci tog rješenja, kao i radi naplate troška ovršnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate.

Drugostupanjski sud je pod toč. I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi te odbacio prijedlog za ovrhu te je pod toč. III. izreke ovrhovoditeljici naloženo naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 615,00 kn, a pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijano rješenje na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Temeljem čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) određeno je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, dok je čl. 19. st. 1. OZ propisano da se u ovršnom postupku na odgovarajući način (supsidijarno) primjenjuju odredbe ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovrhovoditeljica je u reviziji postavila slijedeće pravno pitanje:

"Da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?"

Kao razloge važnosti ovrhovoditeljica je navela da je pobijana odluka u suprotnosti s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3990/11- 2 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012., iz kojih da proizlazi da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na koji bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu kojom će uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

Prema ovršnoj ispravi u ovom predmetu ovrhovoditelju je dosuđen iznos od 10.296,90 kn s pripadajućim kamatama na navedene pojedinačne iznose te na ime parničnih troškova u iznosu od 3.313,80 kn.

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojom međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom od 5. lipnja 2007., čime da je prestala i obveza ovršenika na isplatu parničnog troška ovrhovoditeljici u iznosu od 3.313,80 kn, kao i u dijelu dospjelih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 2.847,20 kn, dok je ostalo nepodmirenih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 1.940,04 kn, te glavnica u iznosu od 10.296,90 kn.

Drugostupanjski sud je pozivajući se na odredbe čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 3. OZ ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da izreka pobijanog rješenja o ovrsi u pogledu tražbine nije u skladu s izrekom priložene ovršne isprave, budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onog kako je ovrhovoditeljici dosuđeno ovršnom ispravom te da postoji sadržajno odstupanje pobijanog rješenja o ovrsi od ovršne isprave i u dijelu kojim je ovrha određena radi namirenja obračunatih zateznih kamata budući da navedena tražbina u označenom iznosu nije dosuđena ovršnom ispravom već se temelji na privatnom obračunu ovrhovoditeljice koje nema snagu ovršne isprave.

Prema pravnom shvaćanju koje je izraženo u drugostupanjskim odlukama na koje se osnovano poziva revidentica, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje i odgovarajućeg manjeg dijela tražbine koja je predmet ovrhe jer svaki vjerovnik uvijek može umanjiti svoj zahtjev ako je za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka, bilo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojom ili iz nekih sasvim drugih razloga, koje ovrhovoditelj ne mora niti navoditi u prijedlogu za ovrhu.

Pritom treba uzeti u obzir da vjerovnik koji od dužnika zahtijeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11) tako da se prvo namiruju troškovi zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kad je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ i visinu preostale tražbine čije ostvarenje traži, tako da naznači iznose koji nisu namireni po njegovom shvaćanju prije pokretanja ovršnog postupka, kako bi se moglo ispitati da li je tako zatražena isplata sukladna tražbini iz ovršne isprave (prema pravilu da je u većem sadržano manje).

Upravo sve navedeno je ovrhovoditeljica naznačila u podnesenom prijedlogu za ovrhu pa zato nije ni bilo razloga da se ukine rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbaci iz razloga sadržanih u čl. 35. OZ.

Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu (tako i u Rev-2232/13, Rev-2132/13 i Rev-901/14).

Slijedom navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda postupka iz čl. 385. st. 2. ZPP na koju se odnosi postavljeno pravno pitanje pa je pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti sukladno uputi iz ovog rješenja, nakon čega će ispitujući sve žalbene razloge, ponovno odlučiti o žalbi ovršenika, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 394. st. 4. ZPP u svezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.