II Kž-225/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 225/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okr. P. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 2010. broj K-63/10 (Kv-I-194/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj 6. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. P. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okr. A. H., okr. P. M., okr. V. V. i okr. T. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ), na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. A. H. i okr. P. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okr. P. M. putem branitelja I. Ž., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine u cijelosti.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okr. P. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Okrivljeniku se nakon pravomoćnog rješenja o provođenju istrage te prikupljenih podataka u tijeku istrage, podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ. Iz navedenog proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP.

II Kž 225/10-3

Osnovanost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP proizlazi iz činjenice da se okr. P. M. podignutom optužnicom tereti da je tijekom mjeseca rujna 2009. nakon što je na neutvrđeni način nabavio zajedno sa okr. A. H. opojnu drogu heroin, istu neovlašteno radi prodaje posjedovao a izvršenom pretragom stana okrivljenika pronađene su i oduzete su tri digitalne vage sa tragovima heroina i kokaina.

Prema izvodu iz Kaznene evidencije (list 137) okr. P. M. je pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih Međunarodnim pravom - zlouporabu opojnih droga, u osnovnom obliku iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona za koje mu je izrečena uvjetna osuda. Međutim, proizlazi da izrečena uvjetna osuda nije utjecala na okrivljenika s ciljem preveniranja inkriminiranog ponašanja budući je prema podignutoj optužnici sada optužen za počinjenje kaznenog djela sa većom kriminalnom količinom (čl. 173. st. 2. KZ). Ova činjenica upućuje na zaključak o neusklađenosti okrivljenikova ponašanja sa pozitivnim pravnim propisima ali i zaključak da je u odnosu na kazneno djelo zlouporabe opojne droge specijalni povratnik.

Iz općih podataka (list 52) proizlazi da je okrivljeni nezaposlen, bez redovnih prihoda i bez imovine.

Sve naprijed navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima, predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsna ili slična kaznena djela. Stoga se daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP ukazuje opravdanom i nužnom a sve u cilju otklanjanja iteracijske opasnosti.

Iako okrivljenik u žalbi ukazuje na okolnost da je prije određivanja pritvorske mjere bio zaposlen te da se ne radi o osobi koja bi u duljem vremenskom razdoblju bila nezaposlena, podaci u spisu ne potvrđuju žalbene navode, pri čemu treba navesti da ta okolnost sama za sebe, nije odlučna za osnovanost primjene pritvorske mjere iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, budući pritvorska mjera ne egzistira samo iz razloga nezaposlenosti, već iz ukupnosti okolnosti koje su prethodno navedene.

Budući da podnesenom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem počinjene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. travnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.