Rev-324/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 324/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. iz V. G., zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., zastupanog po punomoćnici R. G., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-850/11-2 od 2. studenog 2011., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1277/07-72 od 14. svibnja 2010., u sjednici održanoj 12. siječnja 2016.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Tuženik E. o. d.d. dužan je isplatiti tužiteljici M. C. iznos od 3.080,00 kn sa zateznom kamatom počev od 14. svibnja 2010. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.073,00 kn sa zateznom kamatom po stopi iz članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od 14. svibnja 2010. g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 300,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 1.12.2005. do isplate kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.080,00 kn počev od 1.12.2005.g. do 13. svibnja 2010. g.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.735,50 kn, u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika E. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-1277/07-72 od 14. svibnja 2010. godine, u dijelu izreke pod stavkom I. za pobijani iznos od 2.000,00 kn te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka za iznos od 7.307,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu izreke pod stavkom I. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 1.080,00 kn, kao i u dijelu kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.765,77 kn i za navedeno sudi:

Odbija se tužiteljica M. C. s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.080,00 kn, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.765,77 kn.

III. Odbija se žalba tužiteljice M. C. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu izreke pod stavkom II. kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 300,00 kn te u dijelu izreke pod stavkom III. kojom je naloženo tužiteljici da tuženiku isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.348,37 kn.

IV. Preinačuje se navedena presuda u dijelu izreke pod stavkom III. kojom je naloženo tužiteljici da tuženiku isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 10.387,13 kn i za navedeno sudi:

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 10.387,13 kn.

V. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. tužiteljici M. C. naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 319,48 kn u roku od 15 dana.“

Protiv dijela drugostupanjske presude i to onog koji se odnosi samo na troškove postupka tuženik podnosi reviziju na temelju odredbe članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – u daljnjem tekstu: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor. Predlaže preinačenje pobijane odluke u smislu revizijskih navoda, a podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP). Troškovi postupka mogu se ostvarivati isključivo u parnici u kojoj su i nastali i u pravilu samo dok ona traje.

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja (članak 325. ZPP), s tim da o tužbenom zahtjevu sud u pravilu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (članak 4. stavak 1. ZPP). Međutim, troškovi postupka nisu "sporedna traženja" iz ove zakonske odredbe budući se o zahtjevu za naknadu parničnih troškova odlučuje i onda kada ih postavi stranka (tuženik) koja nije podnijela tužbu i koja uopće nema svog glavnog zahtjeva i sporednih tražbina, a čak i onda kada ih zahtijeva osoba koja nije stranka (umješač) u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).

Prema tome, dužnost naknade parničnih troškova posebna je imovinskopravna obveza propisana postupovnopravnim zakonskim odredbama i ona je kao takva neovisna od građanskopravnog odnosa o kojem se vodi parnica.

Uostalom, zakonodavac odluku o troškovima razlikuje od drugih sporednih traženja koja potječu iz građanskopravnog odnosa o kojem se vodi parnica jer se odluka o troškovima postupka u presudi uvijek smatra rješenjem (članak 129. stavak 4. ZPP), dok se o sporednim tražbinama vezanim uz glavni zahtjev odlučuje presudom.

Zato se na zahtjev za troškove postupka, za razliku od ostalih sporednih tražbina (kao što su kamate i slično), uz ostalo, ne odnose ni postupovnopravna pravila o postojanju parnice (članak 194. ZPP) i preinaci tužbe (članak 190. ZPP). Iz toga slijedi zaključak da je zahtjev za naknadu parničnih troškova samostalan zahtjev o kojem se, za razliku od glavne stvari i sporednih tražbina ne raspravlja (članak 164. stavak 1. ZPP), već se odlučuje sukladno unaprijed propisanim procesnim pravilima.

Člankom 400. stavak 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

Navedena odredba odnosi se samo na ona rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno dovršava parnični postupak, kao što su primjerice rješenja o povlačenju tužbe i obustavi postupka te rješenja o odbacivanju tužbe iz članka 282. stavak 1. ZPP.

Prema tome, ako rješenje o troškovima postupka nije rješenje kojim se pravomoćno odlučuje o tužbi (predmetu spora) tada se takvo rješenje ne može pobijati revizijom budući se ona, kao izvanredni pravni lijek, može podnijeti samo protiv rješenja drugostupanjskog suda kojima se parnični postupak pravomoćno dovršava odlukom o biti stvari.

Slijedom toga, u ovom slučaju nije ispunjena temeljna postupovnopravna pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost revizije budući rješenje o troškovima postupka ne spada u rješenja iz članka 400. stavak 1. ZPP, stoga za ocjenu o dopuštenosti revizije u konkretnom slučaju nije odlučno radi li se o reviziji u sporu u kojemu bi revizija inače bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

Pritom valja istaknuti i da je na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV- 19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz članka 392.b. stavak 1. i članka 400. stavak 3. ZPP, valjalo je odbaciti reviziju i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 12. siječnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.