Revr-748/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 748/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari tužiteljice S. M.-C. iz S. B., zastupane po punomoćniku I. O., odvjetniku u S. B., protiv tuženice Opće bolnice „Dr. J. B.“ u S. B., zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Ž. R. i k.“ u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-935/09-2 od 29. studenoga 2010., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-2282/07-25 od 17. veljače 2009., 24. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće za razdoblje od studenoga 2004. do travnja 2007. iznos od 49.011,82 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže određeno u točki I. izreke, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.150,00 kn (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom žalba tuženice djelomično je odbijena kao neosnovana, djelomično prihvaćena te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u odluci o glavnoj stvari a preinačena u odluci o troškovima na način da je tuženici naloženo nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.856,00 kn, umjesto iznosa od 12.150,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 2. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP), ne pozivajući se na određeni revizijski razlog. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu uz nadoknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe članka 53. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Na temelju stavka 3. toga članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema tome, da bi revizija, podnesena na temelju odredbe članka 382. stavak 2. ZPP- a, bila dopuštena u njoj kumulativno mora biti određeno navedeno individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka o sporu te navedeni razlozi zbog kojih je ono, prema mišljenju revidenta, važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Podnoseći izvanrednu reviziju tuženica postavlja pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana:

- „pitanje primjene članaka Kolektivnog ugovora iz 1997. i to čl. 3., 55., 56., 57., 63. i 67., odnosno čl. 165. i 103. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 75/93 i 1/97) te Kolektivnog ugovora iz 2005. i to čl. 53., 58., 59. i 63.,

- djelovanje zaključka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora osnovanim temeljem čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora čija tumačenja su obavezna i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora,

- primjenjuju li se navedena tumačenja ovisno o vremenu njihovog donošenja i na odnose koji su nastali ranije prije donošenja toga zaključka?“

Prva dva pitanja, iako se u njima navode brojne odredbe kolektivnih ugovora i zakonske odredbe, nisu konkretno individualizirana, a Vrhovni sud RH nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta pitanje važno u smislu odredbe članka 382. stavak 2. ZPP-a, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Obrazlažući važnost pitanja retroaktivne primjene tumačenja kolektivnih ugovora revidentica paušalno ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, bez navođenja podataka o odlukama drugostupanjskih sudova s različitom praksom u pogledu tog pitanja. Navođenjem takvih općenitih tvrdnji bez konkretiziranja razloga zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revidentica nije dala dostatne razloge na temelju kojih bi se moglo ocijeniti je li postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema tome, podnesena revizija u smislu članka 382. stavak 2. ZPP-a ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke koje prema odredbi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene.

Stoga revizija tuženice nije dopuštena pa je primjenom odredbe članka 392. stavak 1.

ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.

Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za nadoknadu troškova odgovora na reviziju, ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1., u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a, stoga je valjalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 24. svibanj 2016.

Sudac:

Dragan Katić, v.r.