Rev-784/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. E. iz D., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., Uprava šuma P. K., kojeg zastupa punomoćnik M. M., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-143/05-2 od 26. siječnja 2006., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-811/99-71 od 2. studenoga 2004., u sjednici održanoj 23. siječnja 2008.,
Legislator headnote
AI generatedRev-784/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Naime, zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96. – dalje: ZOO) koji uređuje institut podijeljene odgovornosti, ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vezano uz pitanje je li tužitelj kao šumski radnik samim načinom na koji je izvodio neposredni radni zadatak otkopčavanja sajle na zapelom drvenom trupcu prilikom njegova izvlačenja pridonio nastanku štete.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 784/07-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. E. iz D., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., Uprava šuma P. K., kojeg zastupa punomoćnik M. M., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-143/05-2 od 26. siječnja 2006., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-811/99-71 od 2. studenoga 2004., u sjednici održanoj 23. siječnja 2008.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-143/05-2 od 26. siječnja 2006. i međupresuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-811/99-71 od 2. studenoga 2004. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Međupresudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužitelju, a koja je nastala kao posljedica štetnog događaja 25. svibnja 1996. Ujedno je odlučeno da će se do pravomoćnosti zastati s raspravljanjem o visini tužbenog zahtjeva te je odluka o naknadi troškova postupka ostavljena za konačnu presudu.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se reviziju prihvati bez daljnjeg određenog prijedloga o sadržaju revizijske odluke.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev radnika za naknadu štete prouzročene na radu od strane tuženika kao poslodavca.
U revizijskom stadiju postupka sporna je odgovornost tužitelja obzirom da je cijeli postupak koji je prethodio reviziji vođen radi razmatranja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, a imajući na umu da je tuženik osporio postojanje odštetne odgovornosti.
Zaključak sudova o isključivoj odgovornosti tuženika i nepostojanja doprinosa tužitelja nastanku štete ne može se zasad prihvatiti.
Naime, zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96. – dalje: ZOO) koji uređuje institut podijeljene odgovornosti, ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vezano uz pitanje je li tužitelj kao šumski radnik samim načinom na koji je izvodio neposredni radni zadatak otkopčavanja sajle na zapelom drvenom trupcu prilikom njegova izvlačenja pridonio nastanku štete.
Da bi se moglo uspješno odgovoriti na to pitanje bilo je potrebno utvrditi sve odlučne činjenice glede načina na koji se dogodila nezgoda, a što nije učinjeno. Potom je trebalo zauzeti jasno stajalište je li se šteta ipak mogla izbjeći, odnosno je li tužitelj prilikom izvođenja radne operacije postupao na jedini mogući način ili je mogao postupiti i drukčije i to na manje opasan način.
U tom pravcu i konačni zaključak iznijet od strane prvostupanjskog suda (ul. 2., 5. str. obrazloženja), a koji je drugostupanjski sud prihvatio, nije uvjerljiv i u izravnoj je opreci s nalazom i mišljenjem vještaka B. H. u kojem vještak za razliku od sudova ističe da je tužitelj štetu mogao izbjeći da je postupao na drukčiji način.
Svi ostali razlozi koje su sudovi uzeli u obzir (npr. pitanje uređenosti privremenog radilišta, korištenje propisanih osobnih zaštitnih sredstava – dereza prilikom rada na teškom, skliskom i strmom terenu, zatim osposobljenosti za rad na siguran način i provjere zdravstvenog stanja, i sl.) nisu bez važnosti ali nisu jedini razlozi koji su od utjecaja na ocjenu postojanja odgovornosti za nastanak štete.
Osim toga tužitelj je bio dugogodišnji radnik tuženika s velikim radnim iskustvom, a invalid rada sa umanjenom radnom sposobnošću postao je samo u odnosu na štetnu buku, zbog čega za sada nije jasno zašto bi nepravovremenost provjere zdravstvenog stanja tužitelja bila u izravnoj uzročnoj vezi s nezgodom.
Prema tome, polazeći od pravilnog stajališta sudova o objektivnoj odgovornosti tuženika kao poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava (čl. 102. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 38/95. – dalje: ZR) i Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83., 17/86., 46/92., 26/93. i 29/94.) sudovi, radi pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili sve činjenice vezane uz dinamiku nastanka samog štetnog događaja.
S tim u vezi nije razjašnjeno važno pitanje postojanja i eventualnog propusta tužitelja prilikom izvođenja radne operacije, a što je u ovom slučaju jedna od važnih činjenica za konačnu ocjenu postojanja isključive ili djelomične odgovornosti tuženika za štetu prouzročenu tužitelju.
Zbog rečenog valjalo je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 23. siječnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivica Crnić, v.r.