I Kž-934/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 934/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 28. rujna 2006., broj K-38/06, u sjednici održanoj dana 23. ožujka 2007., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru opt. D. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 129/00; u nastavku: ZIDKZ), te mu je temeljem čl. 27. st. 1. i 2. i čl. 109. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98, 12/02; u nastavku: ZSM) izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od tri godine, a ukoliko optuženiku naknadno bude izrečen maloljetnički zatvor, temeljem čl. 63. st. 1. KZ u isti će biti uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od 23. studenog 2005. do 15. prosinca 2005. Temeljem čl. 9. st. 1. i 2. toč. 3. ZSM optuženiku je izrečena i odgojna mjera posebne obveze da ustraje u školovanju čl. 173. st. 7. KZ izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja i maturira. Temeljem čl. 80. st. 3. i

predmeta, opojne droge i sredstava za njezinu primjenu kako je naznačeno u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske, te je temeljem čl. 82. KZ od optuženika oduzeta imovinska korist od 500,00 kn, dok je temeljem čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Istom presudom temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP prema opt. P. Z. odbijena je optužba zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 6. u vezi sa čl. 33. KZ, te u odnosu na ovaj dio presude, temeljem čl. 123. st. 1. ZKP troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

I Kž 934/06-3

Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se opt. D. P. izrekne kazna maloljetničkog zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pismenom mišljenju predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Osporavajući pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji državni odvjetnik smatra da nije bilo mjesta izricanju parapenalne sankcije obzirom na narav i težinu kaznenog djela, stupanj kaznene odgovornosti optuženika, poglavito zbog činjenice da je optuženik već u dva navrata bio u sukobu sa zakonom. Ukazuje se na okolnost da mu je Općinski sud u Zadru zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 1. KZ izrekao odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora koja se provodila sve do 30. prosinca 2005., a nakon toga mu je presudom Županijskog suda u Zadru, koja je postala pravomoćna 16. veljače 2005., izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, sa vremenom kušnje od dvije godine, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ. Prema tome terećeno kazneno djelo optuženik je počinio u vrijeme dok se provodila odgojna mjera pojačane brige i nadzora i u vrijeme kušnje pa evidentno već jednom izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora nije u dovoljnoj mjeri odgojno i preventivno djelovao na optuženika da ne čini kaznena djela. Stoga državni odvjetnik smatra da je jedina primjerena sankcija za terećeno kazneno djelo maloljetnički zatvor.

Razmotrivši žalbene navode državnog odvjetnika, po ocjeni ovog suda drugog stupnja u pobijanoj presudi ispravno su i u cijelosti utvrđene sve okolnosti o kojima ovisi primjena vrste i mjere kazne odnosno odabir adekvatne maloljetničke sankcije. Sve okolnosti koje državni odvjetnik navodi u žalbi, poglavito one koje se odnose na optuženikov raniji sukob sa zakonom i tretiranje u maloljetničkoj dobi zbog kaznenih djela prvostupanjski je sud uzeo u obzir kod odluke o sankciji, istovremeno uvažavajući i ostale okolnosti vezane uz osobnost i obiteljske prilike optuženika, koje nikako ne smiju biti zanemarene, poglavito kod ove kategorije počinitelja (mlađeg punoljetnika).

Naime, optuženik terećeno djelo čini tek na pragu punoljetnosti i to kako iskreno i dojmljivo navodi u obrani kod istražnog suca, zbog nezavidne financijske situacije u kojoj se nalazi zajedno sa svojom obitelji. Optuženik je vrlo detaljno priznao sve okolnosti djela, u opsegu koji prelazi okvire potkrijepljene materijalnim dokazima, glede ukupne količine nabavljane marihuane, što je svakako trebalo osobito honorirati kako to pravilno i čini prvostupanjski sud. Uz priznanje kaznenog djela od početka postupka, prvostupanjski sud je pribavio izvješće Centra za socijalnu skrb Z. o prilikama u kojima optuženik živi. Kada se ima u vidu da je njegov život u okviru necjelovite obitelji (otac umro 2002.), uz potpuno disfunkcionalnu majku koja se nije u stanju brinuti o sebi, a kamoli o obitelji, tada je jasno da su uvjeti odrastanja optuženika bili vrlo nepoticajni i neprimjereni. Također treba imati na umu i navode strica optuženika, svjedoka D. P., o odnosu optuženika prema djelu nakon provedenih dvadesetak dana u pritvoru, kada je shvatio težinu i negativnost svojih postupaka,

I Kž 934/06-3

nakon čega je u bitnome izmijenio svoje ponašanje. Optuženik je u međuvremenu našao zaposlenje, dodatno se radno osposobio pohađanjem tečaja za rukovatelja viličarem pa njegov negativan, kritični odnos prema terećenom djelu nije samo ostao na pukom verbaliziranju već je poduzeo konkretne korake u cilju pribavljanja sredstava za život na legalan način. Kako je i predstavnica Centra za socijalnu skrb Z. L. Š. navela, došlo je do bitne promjene u ponašanju i odnosu optuženika prema kaznenom djelu od siječnja 2006. do rujna 2006. jer je počeo živjeti na društveno prihvatljiv način i vlastitim radom stjecati sredstva za vlastiti život i za pomoć obitelji.

Obzirom na navedene okolnosti te vrlo mladu dob optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdano je sud prvog stupnja prihvatio prijedlog Centra za socijalnu skrb Z. te izrekao pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora i optuženiku pružio mogućnost za korekciju ponašanja bez kazne lišenja slobode, koja se obzirom na bitnu promjenu u njegovoj osobnosti i funkcioniranju sada ukazuje neprimjerenom. Vrijeme kušnje u maksimalnom trajanju od tri godine u dovoljnoj mjeri odražava težinu terećenog djela i visoki stupanj krivnje optuženika, kao i činjenicu da je već ranije dolazio u sukob sa zakonom, pa je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja izrečena sankcija, koja uključuje posebnu obvezu da optuženik ustraje u školovanju i maturira te tako uspješno završi srednjoškolsko obrazovanje, primjerena za ostvarenje opće svrhe sankcija iz čl. 6. KZ te posebne svrhe maloljetničkih sankcija iz čl. 5. ZSM.

Odluka o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju imovinske koristi temelji se na ispravno utvrđenim činjenicama i pravilnoj primjeni zakona, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. ožujka 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.