Revt-284/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 284/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz P., kojeg zastupa punomoćnica Lj. L.-U., odvjetnica u V., protiv tuženika ... stanice d.o.o. P., kojeg zastupa punomoćnik mr. M. P., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-2130/07-3 od 27. listopada 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu posl. broj P-532/06-10 od 20. studenog 2006., u sjednici održanoj 23. ožujka 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-2130/07-3 od 27. listopada 2010., u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu posl. broj P-532/06-10 od 20. studenog 2006. (stavak I. izreke).

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-2130/07-3 od 27. listopada 2010., u dijelu kojim je preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu posl. broj P-532/06-10 od 20. studenog 2006., te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (stavak III., IV. i V. izreke), te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju po osnovi dobiti za 2001. godinu iznos od 70.209,10 kn sa zateznom kamatom, s osnove dobiti za 2002. godinu iznos od 242,45 kn sa zateznom kamatom, te nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.379,00 kn.

Istom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži s osnove dobiti za 2001. godinu iznos od 49.224,50 kn, te po osnovi dobiti za 2002. godinu iznos od 61.566,39 kn, sve sa zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a odbijena je i žalba tuženika u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 10.512,20 kn s osnove dobiti za 2001. godinu, te za iznos od 252,45 kn s osnove dobiti za 2002. godinu.

Istom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na isplatu s osnove dobiti za 2001. godinu u iznosu od 59.696,90 kn sa zateznom kamatom, a odbijen je i zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 2.013,00 kn.

Tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 7.200,00 kn, te trošak žalbe u iznosu od 2.409,50 kn, a odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 3.812,50 kn.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je tužiteljeva žalba odbijena, te protiv dijela kojim je prvostupanjska presuda preinačena, kao i protiv odluke o troškovima postupka, reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u tom dijelu drugostupanjska presuda preinači ili ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije sporno da je tužitelj imatelj udjela u društvu tuženika u 12,2374881%, a predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu dividende iz dobiti ostvarene kod tuženika i trgovačkog društva G. d.o.o. P., čiji je tuženik jedini član, za 2001. i 2002. godinu, a sve prema odlukama Skupština tuženika od 19. travnja 2002. i 24. travnja 2003., kao i prema rješenju Porezne uprave, Područnog ureda Č., klasa: ... od 28. studenog 2002.

Prvostupanjski sud je utvrdio da su odluke Skupština tuženika od 19. travnja 2002. i od 24. travnja 2003. o isplati dividende za 2001. i 2002. godinu valjane i donesene u skladu s odredbom čl. 406. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 52/00 – dalje ZTD), te u skladu s odredbama čl. 28. i 56. Društvenog ugovora tuženika. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim pozivanje tuženika na odluku Skupštine tuženika od 6. travnja 2005., prema kojoj se neraspoređena dobit tuženika u razdoblju od 2001. do 2003. godine raspoređuje u rezerve društva i to zbog toga što takva odluka nije donesena jednoglasno.

Imajući u vidu utvrđenu dobit tuženika za 2001. godinu u iznosu od 85.901,62 kn i prijenos dobiti za 2001. godinu iz društva G. d.o.o. P., koja dobit daje ukupni iznos od 573.721,44 kn za raspodjelu članovima tuženika, utvrđeno je da tuženiku pripada pravo na dobit za 2001. godinu u iznosu od 70.209,10 kn, a kako za 2002. godinu dobit tuženika za raspodjelu članovima društva iznosi 2.062,91 kn, zaključeno je da tužitelj ima pravo na isplatu dobiti u iznosu od 252,45 kn.

S obzirom na to, tužiteljev zahtjev ocijenjen je osnovanim.

Za preostali iznos tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je ocijenio zahtjev neosnovanim, jer za isplatu dobiti članova društva u tom dijelu nije bilo odgovarajuće odluke, već je odlučeno da se dobit prenese u rezerve društva.

Prvostupanjski sud je odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu dividende prema razlici dobiti ostvarenoj u društvu G. d.o.o. P., prema navedenom rješenju Porezne uprave, a koja dobit nije obuhvaćena odlukama Skupštine tuženika o isplati dividende od 19. travnja 2002. i 24. travnja 2003.

Prema odredbi čl. 406. ZTD članovi društva, sve dok društvo postoji, imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit, ako isplata dobiti nije isključena društvenim ugovorom ili odlukom članova društva (st. 1.). Dobit se dijeli članovima društva ako nema drugačije odredbe u društvenom ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih temeljnih uloga (st. 2.).

Prema odredbi čl. 441. st. 1. toč. 1. ZTD, o upotrebi ostvarene dobiti odlučuje Skupština društva.

Drugostupanjski sud je odbio tužiteljevu žalbu djelomično (stavak I. drugostupanjske presude) prihvativši razloge prvostupanjske presude, prema kojima tužitelj nema pravo na isplatu dividende po osnovi dobiti koja bi proizlazila iz navedenog rješenja Porezne uprave, a razloge koji su u tom smislu izneseni prihvaća i ovaj revizijski sud (Skupština tuženika nije donijela odluku o isplati dividende po toj osnovi).

Tužitelj ističe da je odluka Skupštine od 6. travnja 2005., kojom je odlučeno da se neraspoređena dobit u ukupnom iznosu od 1,537.320,41 kn rasporedi u rezerve društva, ništava, te da tužitelj ima pravo i na dividendu po osnovi onog dijela dobiti koji predstavlja razliku između 487.819,82 kn i iznosa od 890.063,42 kn, temeljem odredbe čl. 406. st. 1. ZTD, međutim, prema shvaćanju ovog revizijskog suda bitno je to da ne postoji odluka Skupštine po kojoj bi za tu razliku bilo odlučeno da se članovima društva isplati godišnja dobit.

Prema tome, ukupno raspoređena dobit društva G. d.o.o. P. za 2001. godinu iznosi ukupno 890.063,42 kn, međutim, Skupština tuženika donijela je odluku o pravu na dividendu samo za iznos od 487.819,82 kn, a preostali iznos je raspoređen u rezerve društva zbog prolaznog pogoršanja u poslovanju tuženika.

Neosnovano tužitelj tvrdi da je odluka Skupštine tuženika od 6. travnja 2005. ništetna u cijelosti. Ta odluka ništetna je samo u onom dijelu u kojem je odlučeno o iznosu dobiti od 487.819,82 kn, a za iznos preko toga Skupština od 6. travnja 2005. godine donijela je zakonitu odluku o raspoređivanju sredstava u rezerve društva.

Prema tome, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda na temelju kojeg je odbijena tužiteljeva žalba, u tom dijelu nisu uočeni ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je u tom dijelu revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP).

Međutim, nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda, prema kojem nije valjano odlučeno o raspodjeli dobiti koju je u 2001. i 2002. godini ostvarilo trgovačko društvo G. d.o.o. P.

Naime, drugostupanjski sud u razlozima svoje presude iznosi da tužitelj nema pravo na dividendu koja se odnosi na dobit koju je u 2001. i 2002. godini ostvarilo trgovačko društvo G. d.o.o., zbog toga što o ostvarenoj dobiti tog društva može odlučivati samo tuženikova uprava, odnosno Skupština G. d.o.o.

Naime, tuženik je jedini član trgovačkog društva G. d.o.o. i Skupštinu tog društva čini tuženik kojeg u Skupštini zastupa njezin član uprave A. K.

U konkretnom slučaju u zapisnicima od 19. travnja 2002. i 24. travnja 2003. unesene su odluke koje je donijela Skupština tuženika i odluke koje je donijela Skupština G., dakle, sastavljen je jedan zapisnik o radu dviju Skupština dva trgovačka društva i u njega su unesene odluke oba trgovačka društva.

Iz zapisnika od 19. travnja 2002. i 24. travnja 2003. proizlazi da su odluke donesene jednoglasno, međutim, propušteno je pouzdano utvrditi da li je za donesene odluke glasovao i A. K. kao član uprave tuženika (kao zakonski zastupnik jedinog člana G. d.o.o.), pa, ako je on glasovao za te odluke smatra se da postoji odluka G. o prijenosu dobiti G. za 2001. i 2002. godinu.

Prema tome, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo, zbog čega je izgubio iz vida okolnosti na koje je ukazano, pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP revizija djelomično uvažena i drugostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud treba ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, imajući u vidu sve izloženo.

Zagreb, 23. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.