I Kž-322/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 322/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 27. veljače 2007. godine br. K-2/07, u sjednici održanoj dana 30. kolovoza 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Žalba opt. M. P. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. M. P. zbog učina kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01 i 105/04 – dalje KZ), pa je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci, u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme zadržavanja na dan 5. travnja 2005. godine.

Temeljem čl. 82. KZ, od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 10.000,00 kn, koji je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

Optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.342,00 kn, što je također dužan platiti u roku od 15 ( petnaest) dana.

Protiv te presude žali se optuženik po svojoj braniteljici K. H., odvjetnici iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, te troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati

I Kž 322/07-3

sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ta presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, dok da se prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, treba reći, da je u ovom predmetu već bila donesena prvostupanjska osuđujuća presuda protiv optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, koja je ukinuta rješenjem ovog Vrhovnog suda br. I Kž 817/05 od 14. prosinca 2006. godine, a u ponovljenom suđenju sud prvog stupnja je otklonio sve nejasnoće i propuste na koje mu je tamo bilo ukazano tako da je nova odluka u svemu zakonita i pravilna.

Iako optuženik sada uvodno ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, o tome su u obrazloženju žalbe izostali razlozi, pa kako niti ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. ZKP takve povrede nisu nađene, to istaknuti žalbeni osnov očito nije ostvaren.

Žalitelj žalbom, u stvari, pobija činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ističući da niti u ponovljenom postupku nisu otklonjene manjkavosti vezano za toksikološko vještačenje opojne droge, jer je i dalje ostalo nejasno od koga je oduzeta sumnjiva materija koja je bila predmetom komparativnog vještačenja. Također, ukazuje se da je iskaz svjedoka L. Š. nevjerodostojan, budući da se radi o bivšem ovisniku o opojnim drogama koji optuženika lažno tereti. Stoga je optuženika, primjenom načela in dubio pro reo, potrebno osloboditi od optužbe.

Nasuprot tome, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja, nakon dopunjenog dokaznog postupka, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te je osnovano zaključio da je optuženik u periodu od listopada 2003. godine do konca ožujka 2005. godine gotovo svakodnevno prodavao opojnu drogu heroin svjedoku L. Š..

Zaključci suda prvog stupnja temelje se na dosljednom i detaljnom iskazu svjedoka L. Š. koji je potvrđen i iskazom njegove supruge, svjedokinje M. Š.. Ocjenom iskaza tih svjedoka, poglavito u suočenju s optuženikom, sud prvog stupnja je osnovano zaključio da im treba pokloniti vjeru.

Osim toga, temeljem rezultata provedenog komparativnog toksikološkog vještačenja utvrđeno je da heroin oduzet od opt. L. Š. po svom kemijskom svojstvu odgovara heroin koji je pronađen kod optuženika, a to ukazuje da je opojna droga koju je posjedovao L. Š. potekla od optuženika.

Suprotno tvrdnjama žalbe, dodatnim ispitivanjem toksikološkog vještaka R. F., te uvidom u pribavljenu dokumentaciju, otklonjena je svaka sumnja i nejasnoća vezana za

I Kž 322/07-3

izuzimanje sumnjive praškaste materije od optuženika i od svjedoka L. Š., a time su i rezultati tog vještačenja u svemu prihvatljivi. Okolnost što su svjedoku L. Š. za oduzete predmete istog opisa „jedna staniol folija s tragovima smeđe praškaste materije“ eventualno izdane dvije, a ne jedna potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, ne znači da upravo ti predmeti nisu bili podvrgnuti komparativnog toksikološkom vještačenju. Upravo suprotno, ispitani vještak R. F. izričito potvrđuje da je tijekom tokskikološkog vještačenja komparativno uspoređena materija dostavljena pod imenom L. Š. (uzorak br. 2) s materijom oduzetom od M. P. (uzorak br. 3), time da se uzorak br. 1 koji je oduzet od L. Š., nije mogao komparirati zbog premale količine.

Budući da je vještačenje provedeno po stručnjaku Centra za kriminalistička vještačenja s višegodišnjim iskustvom, sud prvog stupnja je s pravom prihvatio mišljenje toksikološkog vještaka kao profesionalno, objektivno i uvjerljivo.

Kod takovog stanja stvari, kada je od svjedoka L. Š. oduzeta opojna droga heroin jednakog kemijskog sastava kao i heroin pronađen i oduzet od optuženika, a svjedok L. Š. dosljedno od početka kaznenog postupka tvrdi da je tu drogu, kao i onu ranije, kupovao od optuženika po cijeni od po 100,00 kn za jedan "pizz", što potvrđuje svjedok M. Š., tada i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, govora nema o tome da bi ovdje postojala neka dvojba u pitanju dokazanosti predmetnog kaznenog djela, kako to sugerira žalba.

Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenjena je i odgovarajuća odredba materijalnog prava, pa je optuženik osnovano oglašen krivim zbog učina kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ (u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ).

Prilikom izbora vrste i visine kazne sud prvog stupnja je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima, te ih je vrednovao u odgovarajućoj mjeri. Značaj olakotnih okolnosti nije podcijenjen, a niti se to sada u žalbi pobliže obrazlaže.

Iako je optuženik u vrijeme događaja bio neosuđivan, što mu sud prvog stupnja cijeni olakotnim, treba imati u vidu da je on naknadno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ i čl. 331. st. 1. KZ, što je relevantna okolnost, jer negativno govori o usklađenosti optuženikovog ponašanja sa zakonima. Činjenica njegovog roditeljstva također je pravilno vrednovana.

S druge strane, kada se uzme dugotrajnost kriminalnog ponašanja, gdje optuženik, gotovo svakodnevno, opskrbljuje svjedoka L. Š. opojnom drogom, tj. u tom periodu optuženik je bio njegov "redovan diler", očito je da je stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra u toj mjeri izražen da ne opravdava izricanje blaže kazne.

Stoga i ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci u svemu primjerena, jer izražava odgovarajući prijekor društva prema takovim i sličnim ponašanjima, a ujedno će ona i odgojno djelovati na optuženika da prestane s vršenjem kaznenih djela.

I Kž 322/07-3

Oduzeta imovinska korist u iznosu od 10.000,00 kn u svemu je zakonito odmjerena, a sada i valjano obrazložena, sukladno čl. 466. ZKP.

Konačno, i troškovi kaznenog postupka odmjereni su sukladno duljini i složenosti postupka, stvarno nastalim izdacima kao i imovnom stanju optuženika, slijedom čega žalba niti u tom dijelu nije osnovana.

Kako time navodi žalbe optuženika nisu osnovani, dok ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.