Legislator Case Law & Legislation
Rev-1380/2010-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses state liability claim for business loss caused by police press releases.

Case Number Rev-1380/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that rejected the claim for state compensation. The plaintiff alleged that police authorities unlawfully and maliciously informed the public about a criminal investigation, causing the loss of all business and financial profit. The court found that the police actions were within their legal scope, did not violate the plaintiff's reputation, and the business decline occurred independently of the press releases. Consequently, the court held that the cumulative requirements for state liability under the relevant law were not met.

Legislator headnote

AI generated

čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave; čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; čl. 385. ZPP; čl. 392. a. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP: State liability for damages requires proof of unlawful or irregular conduct by state bodies, resulting damage, and a direct causal link between the two, which must be cumulatively established.

Keywords

AI generated
state liability police press release business loss causal link unlawful conduct state compensation reputation damage

Cited Legislation

AI generated
čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1380/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća te dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. iz V., koga zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-2179/09-4 od 15. travnja 2010. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-518/09-56 od 1. rujna 2009., u sjednici održanoj 30. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezna je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete 626.987,16 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 130.230,00 kn.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva, te je tužitelj dužan tuženici naknaditi parnične troškove u iznosu od 56.770,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija usvoji.

U odgovoru na reviziju tuženica je osporila osnovanost revizijskih navoda i predložila da se revizija odbije kao neosnovana i „potvrdi“ drugostupanjska presuda.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete koji tužitelj temelji na tvrdnji da mu je nastala gubitkom poslovanja i financijske dobiti stoga što su bračni drugovi vlasnica (pravilno: članova) tužitelja S. G. i M. M. …godine lišeni slobode i pritvoreni, da su tijela tuženika iskorištavajući svoju moć neutemeljeno i zlonamjerno obavijestili javnost putem sredstava javnog informiranja tražeći da se u sredstvima javnog informiranja objavi vijest da su radnici MUP-a PU Vukovarsko-srijemske utvrdili da su okrivljenici M. i G. zloupotrijebili položaj i ovlasti tako što su poduzeću P. koje su registrirali na ime svojih supruga pribavili protupravnu imovinsku korist a na štetu „E. V.“ u iznosu od 1.053.211,50 kn, da su se u takav način postupanja glede obavješćivanja javnosti uključila i ostala tijela tuženika, te da su prije ikakva provedenog postupka ustvrdili da je tužitelj nečasno došao do poslova i ostvario svoju dobit, a da je protiv M. i G. obustavljena istraga, - pa da je tužitelj zbog uznemiravanja javnosti izgubio sve poslove na tržištu zbog čega je za njega nastupila šteta kao posljedica neutemeljenog uhićenja i neutemeljene tvrdnje da su bračni drugovi suvlasnica tužitelja iskoristili svoj položaj da bi tužitelju pribavili protupravnu imovinsku korist. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 28. siječnja 2002., br. Kio 9/99 obustavljena istraga protiv M. M. , B. G. i dr., jer je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima izvijestilo istražnog suca da odustaje od kaznenog progona okrivljenika,

bračni drug M. M. , a da je B. G. bračni drug S. G.,

- da je M. M. 2

- da su M. M. i S. G. jedini članovi društva tužitelja,

- da u arhivi PU Vukovarsko-srijemske više ne postoji priopćenje te uprave na osnovi kojeg su u novinama objavljivani članci u vezi kojih tužitelj smatra da mu je nastala šteta u poslovanju, jer je istekao rok čuvanja od 5 g.,

- da se u tom izviješću navode inicijali prijavljenih osoba i njihovih supruga te nazivi poduzeća u kojima su bili zaposleni,

- da je u novinskom članku podnaslovom – Oštetili „E.“ za više od milijun kuna navedeno: „Djelatnici Odjela kriminalističke policije PU Vukovarsko-srijemske proveli su kriminalističku obradu Distribucijskog područja „E. V.“ i privatnog poduzeća „P.“, vlasništvo i G.S. tom prilikom utvrđena je osnovana sumnja da su bivši direktor DP „E.“ V. M.M. 2

tehnički rukovoditelj B.G. i rukovoditelj pogona Županja Z.P. u razdoblju od 1. M.M. 2

siječnja 1993. do 1. srpnja 1998. počinili više kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti tako što su poduzeću „P.“, koje su registrirali na svoje supruge, omogućili da prigodom izdavanja elektroenergetskih suglasnosti, koje su dogovarali kao djelatnici DP „E.“ s investitorima dogovaraju niz značajnih elektromontažnih, monterskih i investicijskih poslova na području Županije za poduzeće „P.“ koje u tom razdoblju nije imalo zaposlenih djelatnika. Ugovorene poslove za „P.“ jednim dijelom izvodili su kooperanti, a većim dijelom djelatnici DP „E.“ tijekom svog redovitog radnog vremena. Takvim načinom rada prijavljeni su pribavili protupravnu imovinsku korist svom poduzeću, a na štetu „E.“ V. u iznosu 1.053.211,50 kn. Radeći na ovakav način prijavljeni su počinili kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, kao i kazneno djelo zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti, te su uhićeni i uz kaznenu prijavu privedeni istražnom sucu Županijskog suda u Vukovaru, stoji u priopćenju Odjela kriminalističke policije PU Vukovarsko-srijemske koje potpisuje načelnik Odjela T. I..“

Ocijenivši da sadržaj policijskog izviješća nije pisan zlonamjerno u svrhu prouzročenja štete tužitelju drugostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, te ga je odbio, a time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Odredbom čl. 5. st. 1. Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine", broj 69/03 – pročišćeni tekst) informacije o posjedu tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dostupne su novinarima pod jednakim uvjetima, u skladu s propisima u radu tih tijela, a u smislu odredbe st. 2. toga zakonskog članka – ovlaštena osoba u tijelu javne vlasti dužna je u primjerenom roku novinarima dati informacije iz djelokruga toga tijela, - dok prema odredbi st. 3. toga zakonskog članka – ovlaštena osoba u tijelu javne vlasti neće dati informaciju koja je radi zaštite javnih interesa zakonom ili drugim propisom utvrđena državnom ili vojnom tajnom.

Prema odredbi čl. 65. tada važećeg Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 75/95, 36/98) priopćenja za javnost putem sredstava javnog informiranja u svezi s postupkom u pojedinom predmetu daje državni odvjetnik ili njegov zamjenik, kojeg on na to ovlasti. U smislu odredbe čl. 5. tada važećeg Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", broj 29/91) Ministarstvo unutarnjih poslova upoznaje javnost o pitanjima iz svog djelokruga koja su od interesa za građane i pravne osobe, kao i o mjerama za njihovo rješavanje, i o tim pitanjima daje informacije predstavnicima javnih ili drugih sredstava informiranja.

Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da se u ovom slučaju radilo o pitanju iz djelokruga Ministarstva unutarnjih poslova koje je od interesa za građane i pravne osobe, te da je to ministarstvo bilo ovlašteno o tome upoznati javnost, te da je tvrdnjom o postojanju osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela nije iznesena neistina, a da policijskim priopćenjem nije povrijeđen ugled tužitelja kao trgovačkog društva.

Stoga je pravilan i zaključak drugostupanjskog suda da se postupanje tijela tuženice (državnog odvjetništva i policije) ne može smatrati nezakonitim niti nepravilnim radom, pa da nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93, 92/96, 49/99, 15/01, 127/00, 59/01, 199/03, 79/07) prema kojoj štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

Osim toga drugostupanjski sud smatra utvrđenim da objavljivanje novinskih članaka nije uzrokovalo smanjenje financijskog poslovanja tužitelja, jer je kod tužitelja došlo do smanjenja opsega poslovanja još i prije objavljivanja novinskih članaka.

Za postojanje javnopravne odgovornosti države Republike Hrvatske za štetu u smislu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave u konkretnom slučaju trebale su biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke – prvo: nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave (Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske ), - drugo: postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju, - treće: uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju (pri čemu je bitno utvrditi da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo).

U predmetnom slučaju navedene pravne pretpostavke nisu utvrđene, te ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za štetu.

Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava iz zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih izjava iz zapisnika, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. ZPP).

S obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 30. ožujka 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.