Rev-1264/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1264/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz L., Z. S. iz L. i M. Č. iz L., a svi zastupani po punomoćniku mr. sc. Z. Z., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Benkovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 2476/06 od 2. srpnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu broj P- 106/06 od 11. listopada 2006., u sjednici održanoj 17. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem su isti tražili od tužene da im isplati iznos od po 230.000,00 kuna svakom zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te preinači pobijane nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga točno određenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tužena isplati naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe uslijed štetnog događaja u siječnju 1993. godine kada je smrtno stradala pok. M. K. U revizijskoj fazi postupka između stranaka je sporna odgovornost tužene za naknadu štete temeljem Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZOŠTA), odnosno da li se u konkretnom slučaju radi o ratnoj šteti.

U postupku je utvrđeno:

-da je pok. M. K. rođena 1914. godine smrtno stradala, odnosno da je ubijena u razdoblju od 20. siječnja do 1. veljače 1993. u svojoj kući u L.,

-da je ubijena vatrenim oružjem metkom u potiljak,

-da je ubojstvo izvršeno dok je selo L. bilo unutar privremeno okupiranog područja Republike Hrvatske,

-da su ubojstvo počinili nepoznati pripadnici ilegalnih skupina.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrđuju da je u konkretnom slučaju riječ o ratnoj šteti za koju tužena ne odgovara temeljem Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 61/91 i 70/91 – dalje: ZURŠ), odnosno da nema pretpostavki da bi se u konkretnom slučaju radilo o terorističkom aktu sukladno čl. 1. ZOŠTA.

Tužitelji u reviziji između ostalog ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći samo formulaciju iz te odredbe, ali nigdje pobliže ne navode u čemu bi se sastojala navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Tužitelji također navode kao revizijski razlog bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP ali također ne navode u odnosu na koje žalbene navode i razloge se drugostupanjski sud nije očitovao. Obzirom da tužitelji u reviziji nisu niti naveli u čemu se sastoje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP odnosno čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji u bitnom smatraju da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke iz čl. 1. ZOŠTA, odnosno da se radi o terorističkom aktu kod čega posebno ističu da se teroristički akt može počiniti i na dijelu teritorija Republike Hrvatske koji je u trenutku počinjenja takvog akta bio okupiran. Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da se u ovom konkretnom slučaju radi o ratnoj šteti u smislu odredbe čl. 1. i 2. ZURŠ, i da nema pretpostavki iz čl. 1. ZOŠTA da bi se štetni događaj u konkretnom slučaju mogao smatrati terorističkim aktom. Naime, u smislu čl. 1. ZOŠTA propisano je da država odgovara za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda, zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana, time da se terorističkim aktom smatra osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana. Prema odredbi čl. 1. i 2. ZURŠ ratnom štetom smatra se šteta učinjena od neprijatelja, ilegalnih skupina, legalnih tijela Republike Hrvatske, kao i saveznika navedenih skupina i tijela ukoliko je posredno ili neposredno nastala od 15. kolovoza 1990. do prestanka neprijateljstva i ratnih operacija. Ratna šteta može biti posredna ili neposredna, imovinska ili neimovinska, a naročito se ratnom štetom smatra šteta učinjena tjelesnom integritetu, životu i zdravlju ljudi.

Stoga da li će se neka šteta utvrditi ratnom štetom ili terorističkim aktom s obzirom da su jedna i druga šteta uzrokovane nasiljem ovisi o svim konkretnim okolnostima slučaja odnosno štetni događaj treba sagledati u širem kontekstu prilika i događaja u kojima su štetne radnje počinjene. U ovom postupku je utvrđeno da se štetna radnja zbila u vrijeme okupacije dijela teritorija Republike Hrvatske i na tom okupiranom teritoriju, u vrijeme vojne agresije na Republiku Hrvatsku usmjerene na ostvarivanje ratnog cilja protiv suvereniteta Republike Hrvatske, a počinjena je od ilegalnih skupina upotrebom sile usmjerene fizičkim napadom na život i tjelesni integritet ljudi koji su ostali na okupiranom području. Stoga je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da štetna radnja u ovom slučaju ima sva obilježja ratne štete, pri čemu treba naglasiti da prema pravnom shvaćanju ovoga suda se štetna radnja dogodila na području koje je bilo okupirano i koje pripada Republici Hrvatskoj, ali Republika Hrvatska je bila bez ikakve mogućnosti djelovanja na ilegalne skupine i ilegalne organe vlasti na tom području u to vrijeme.

Slijedom navedenog nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je temeljem čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.