Rev-86/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 86/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice V. G. iz Z., …, zastupane po punomoćniku M. U., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika T. Š. iz O., …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u O., …, radi utvrđenja ništavnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž-1276/12-2 od 14. lipnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, posl. broj P-1050/09-27 od 2. studenoga 2011., u sjednici održanoj 25. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž-1276/12-2 od 14. lipnja 2012., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26. studenoga 2008., broj javnobilježničke ovjere O-U-648/08 sklopljen između S. S. kao primatelja uzdržavanja i T. Š. kao davatelja doživotnog uzdržavanja ništetan, te ne proizvodi pravne učinke (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku brisanjem zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (st. II. izreke). Konačno tom presudom obavezan je tuženik tužiteljici nadoknaditi parnični trošak od 6.743,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod st. 1. izreke i st. 3. izreke.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio i reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju slijedećih materijalnopravnih odnosno postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1. Može li sud u sporovima radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog navodne nesposobnosti primatelja uzdržavanja da shvati značenje toga ugovora presudu temeljiti na samo jednom vještačenju (nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke koji je u ovom slučaju tuženik u cijelosti osporio), a koja vještačenje je u suprotnosti sa svim dokazima koji su provedeni tijekom postupka, te gdje je primateljica uzdržavanja umrla, pa zbog toga vještak nije mogao izvršiti pregled takove pacijentice?

2. Može li sud u sporovima radi ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju (a koji je sastavljen u obliku solemnizirane javnobilježničke isprave) zbog navodne nesposobnosti primatelja uzdržavanja da shvati značenje toga ugovora presudu u parničnom postupku donijeti bez saslušanja i bilo kakvog očitovanja javnog bilježnika, koji je u ovom slučaju stručna osoba koja radi u ime Republike Hrvatske, koji je sastavio taj ugovor – solemniziranu ispravu?

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tuženika.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela odluke prelazi 200.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporovima o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenju postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373. a i čl. 373. b toga Zakona.

U konkretnom slučaju nije ispunjen vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 1. za dopuštenost revizije iz tog zakonskog stavka, jer je vrijednost predmeta spora u ovom postupku 5.000,00 kn (ne prelazi 200.000,00 kn).

Pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Stoga nije ispunjen niti kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP za dopuštenost revizije.

Konačno nije ispunjen niti kriterij dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, jer pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga zakona.

Suprotno revizijskim navodima tuženika pobijana drugostupanjska presuda, iako je donesena bez raspravljanja, nije donesena prema odredbama čl. 373. b. ZPP. Iz cjelokupnog sadržaja drugostupanjske presude nedvojbeno je vidljivo da je tom presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika te potvrđena prvostupanjska presuda jer je drugostupanjski sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se ta presuda pobija, a niti razlozi na koje sud drugog stupanja pazi po službenoj dužnosti. Dakle, pobijana drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a koju osnovu donošenja drugostupanjski sud i navodi u obrazloženju.

Dakle, revizija tuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odgovor na naznačena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Sposobnost stranke da shvati značenje ugovora kojega sklapa je činjenično pitanje, a odgovor na to pitanje ovisi o konkretnoj životnoj situaciji. Stoga i način dokazivanja te činjenice ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

K tome, za ukazati je da revizija tuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nema potreban sadržaj propisan st. 3. toga zakonskog članka, jer tuženik u reviziji ne navodi propise i druge važeće izvore prava koji se odnose na naznačena pravna pitanja, a niti izlaže razloge zbog kojih smatra da bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. te odredbe čl. 392. b. st. 2. i 4. ZPP predmetnu reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 25. ožujka 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.