I Kž-111/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-111/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Felicijan-Maoduš Radomire, mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. B. L. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama javnog tužioca i optuženika, podnesenim protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 6. veljače 1992, K-4/92, u sjednici održanoj 22. travnja 1992, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske

Delić Zvonimira,

r i j e š i o je:

I. Uvažava se žalba opt. B. L., ukida se presuda prvostepenog suda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod I žalba javnog tužioca postala je bespredmetna.

III. Protiv opt. B. L. produljuje se pritvor.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. B. L. zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 35. st.

1. KZRH i na temelju tog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Temeljem čl. 50. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. siječnja 1992. godine pa nadalje.

Protiv te presude podnijeli su žalbe javni tužilac i optuženik.

Javni tužilac se žali zbog odluke o kazni, te predlaže da se presuda prvostepenog suda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik se žali putem branitelja D. Č., odvjetnika iz K., zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi optužbe, ili ukine i vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio da njegov branitelj bude obaviješten o sjednici vijeća.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Izjašnjavajući se temeljem čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) o žalbama javni tužilac Hrvatske smatra da je žalba optuženika osnovana i predložio je da se uvaži, dok nije podržao žalbu javnog tužioca, kod kojeg prijedloga je zamjenik javnog tužioca Hrvatske ostao i u sjednici vijeća.

O sjednici vijeća nije obaviješten branitelj optuženika (kao ni optuženik), jer se čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske odredbe ZKP o obvezi obavješćivanja stranka o sjednici vijeća (čl. 371. st. 1., 2. i 4.) ne primjenjuju.

Žalba optuženika je osnovana i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Doista, u pravu je optuženik kada u žalbi ukazuje da tokom prvostepenog postupka nije na nedvojben način utvrđena temeljna činjenica na koju u svojoj obrani i žalbi energično i uporno ukazuje optuženik, tj. da li je sada pok. Č. M. u momentu kada je optuženik pucao u njega - u ruci imao pištolj ili ne, a od koje činjenice zavisi i zaključak da li je optuženik postupao u nužnoj obrani, odnosno u prekoračenju te obrane.

Sud prvog stupnja, istina, analizom i ocjenom izvedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka K. S. zaključuje kako nije dokazano da bi oštećenik u vrijeme kada je verbalno i fizički napao K., u ruci imao pištolj: "... optuženik nije imao potrebe upotrijebiti vatreno oružje, jer svjedoku (K.) nije prijetila neposredna opasnost za život i on se vrlo uspješno i sam branio..." (strana 7. stav 4. presude). Ovakav zaključak suda prvog stupnja nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, pa niti u iskazu ključnog svjedoka (jedinog očevica ako se izuzme optuženik K. S.), a u svakom slučaju preuranjen je. Naime, iz iskaza svjedoka K. i najpažljivijom analizom i ocjenom, (ukoliko mu se i pokloni vjera makar i "uglavnom" kao što navodi prvostepeni sud na strani 5. st. II presude), ne može se izvući zaključak do kojeg dolazi sud prvog stupnja. Istina, taj je svjedok donekle izmijenio na glavnoj raspravi svoj iskaz dat u istražnom postupku u odnosu na ovaj (bitan) segment, tj. da li je na tlu vidio pištolj ili ne nakon pucanja optuženika, a prije nego je on (svjedok) išao telefonirati, s obzirom da tokom cijelog postupka (i u istrazi i na glavnoj raspravi) tvrdi da u ruci oštećenika nije uopće vidio pištolj. Međutim, to još uvijek ne znači da u istrazi nije govorio istinu, odnosno da se kraj drugih dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, može sa sigurnošću zaključivati na način kao što to čini sud prvog stupnja.

Pravilno prvostepeni sud, i po ocjeni ovog drugostepenog suda, smatra utvrđenim da je oštećenik tempore criminis bio: ". .. arogantan i agresivan..." (strana 6. stav III presude), a iz rezultata dokaznog postupka proizlazi također da je Č. M., zaustavivši samoinicijativno svoj automobil bez ikakvog neposrednog i stvarnog povoda i razloga vrijeđao, prijetio i nasrtao na optuženika i K. S. koji su kritične zgode kao pripadnici Narodne zaštite čuvali stražu, te kada se optuženik malo povukao (kako bi time izbjegao napad oštećenika), udario šakom po nosu K., što uostalom utvrđuje i sud prvog stupnja. Optuženik tvrdi da je oštećenik potom lijevom rukom iz futrole izvadio pištolj, a desnom htio repetirati, a on je tada, da bi spriječio oštećenika u pucanju i obranio od napada K., a i sebe, ispalio dva hica u pravcu Č. Prvostepeni sud ovaj dio obrane optuženika ocjenjuje: "...neuvjerljivom i nelogičnom." (strana 7. stav IV presude). Takav zaključak i ocjena suda prvog stupnja nemaju (barem ne dovoljnog) uporišta u izvedenim dokazima.

Svjedok K. S., naime, u istrazi (list 19 spisa) kaže kako je čuo da je optuženik, nakon što je oštećenik svjedoka udario šakom u nos, viknuo: "...pazi ima pištolj", a nešto kasnije je: "...glasno i oštro viknuo odbij, pucat ću. Odmah zatim čuo sam dva ili tri hica." Iza toga vidio je oštećenika kako pada uz rub ceste i: "...čuo sam neki zvuk kao da je na asfalt pao neki metalni predmet, pa sam pogledao i na kolovozu pored mladića vidio pištolj i na osnovu toga zaključio da je pištolj ispao ovome iz ruke..." Svjedok je na glasnoj raspravi (list 41 i 42 spisa) ponovio u biti svoj iskaz iz istrage, izuzev što je sada izjavio da je pištolj na asfaltu vidio kada se vratio nakon što je išao telefonirati, ali je potvrdio i na glavnoj raspravi da je čuo metalni zvuk. Ako se iskaz ovog svjedoka poveže sa drugim izvedenim dokazima (zapisnikom o uviđaju i fotoelaboratom) iz kojih nedvojbeno proizlazi da se pištolj nalazio na asfaltu s lijeve strane tijela Č. M. kada su službeni organi došli vršiti uviđaj, onda razlozi koje iznosi prvostepeni sud u pravcu svog zaključka kako oštećenik nije imao pištolj u ruci, nisu uvjerljivi, niti (barem za sada) prihvatljivi.

Uostalom i na ovu okolnost, a posebno da li su se na pištolju nalazili otisci prstiju optuženika (odnosno oštećenika ili K. S.), da li je pištolj mogao ispasti iz futrole kako to navodi sud prvog stupnja u svom zaključivanju, te ukoliko je eventualno ispao iz futrole da li je mogao ispasti upravo tamo gdje je i nađen, tj. s lijeve strane tijela oštećenika, te o njegovim karakteristikama (jer optuženik tvrdi da se ne radi o pištolju koji koriste djelatnici policije, već o nekom drugom, izgleda privatnom), da li je mogao opaliti i bez otkočivanja (što optuženik tvrdi u svojoj žalbi), i sl. trebalo je sprovesti predloženo daktiloskopsko i balističko vještačenje. Iz zapisnika o uviđaju, odnosno krivične prijave proizlazi da su uzeti i odljevci parafinske rukavice od sve trojice aktera (Č., B. i K.), a vjerojatno je izuzet i sporni pištolj vlasništvo Č., mada o tome nema službenih podataka u spisu (ali optuženik navodi u žalbi da su ga djelatnici Policijske uprave Karlovac koji su vršili uviđaj, pažljivo olovkom podigli i stavili u najlon vrećicu), pa zato nisu u potpunosti prihvatljivi razlozi prvostepenog suda zbog čega je odbijeno predloženo daktiloskopsko i balističko vještačenje.

S obzirom da optuženik tvrdi kako je Č. bio inače konfliktna ličnost, to će u ponovljenom postupku trebati detaljno ispitati ličnost oštećenika, tj. zatražiti podatke o njemu, da li je bio ili ne kažnjavan zbog povrede radne dužnosti ili nekog kažnjivog djela, da li je kritične večeri bio u službi i drugo, a također će prvostepeni sud ocijeniti i činjenicu da je kritične večeri bio pod utjecajem alkohola, odnosno u pijanom stanju sa 1,99‰ apsolutnog alkohola u krvi i 2,72‰, alkohola u mokraći.

Naravno, treba i u odnosu na optuženika temeljitije provjeriti njegove obiteljske, socijalne, zdravstvene, radne i druge prilike, uključivši i činjenicu zbog čega je otpušten iz hrvatske vojske, kakav je bio borac, da li je u to vrijeme bilo sa njime nekih problema, ako jeste, koje naravi i slično.

Prvostepeni će sud, a imajući u vidu ličnost optuženika i okolnosti pod kojima se djelo dogodilo, ocijeniti da li će provesti i neuropsihijatrijske vještačenje nad optuženikom, kao i sudsko-medicinsko, posebno na okolnost položaja tijela i ruku oštećenika u momentu kada je na njega pucao optuženik.

Ovaj drugostepeni sud nalazi nužnim provođenje rekonstrukcije događaja, a pogotovo stoga da bi se provjerili navodi obrane optuženika da svjedok K. S. nije (zbog djelomičnog zasljepljenja farova vozila oštećenika) mogao vidjeti, barem ne dobro, da li je oštećenik u ruci imao pištolj ili ne. Naravno, pritom treba imati u vidu i ocijeniti da je svjedok K. bio također u alkoholiziranom stanju, tj. pijan sa 1,64‰ apsolutnog alkohola u krvi i 1,96‰ apsolutnog alkohola u mokraći u času kada su mu uzorci urina i mokraće uzeti.

Po potrebi prvostepeni će sud na okolnost utjecaja alkohola na ponašanje oštećenika i svjedoka K., te njegovu moć zapažanja i slično, saslušati toksikološkog, vještaka.

Kako sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, a posebno kada je riječ o tome da li je optuženik kritične zgode postupao u nužnoj obrani ili ne, odnosno da li je prekoračio granice nužne obrane, to je osnovana žalba optuženika s tog osnova.

U ponovljenom postupku prvostepeni će sud izvesti već izvedene dokaze, kao i one koji se navode u ovom ukidnom rješenju, te i druge za koje sud prvog stupnja odluči da ih treba izvesti na prijedlog stranaka ili po vlastitoj inicijativi, te će na taj način potpuno i pravilno utvrditi pravno relevantne činjenice.

Nakon pažljive i svestrane analize i ocjene svih izvedenih dokaza zasebno i u svojoj ukupnosti, uključivši i obranu optuženika, prvostepeni će sud (temeljem odredbe st. 7. čl. 357. ZKP-a) određeno i potpuno izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dati će pritom osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li krivično djelo i krivična odgovornost optuženika.

Posebnu će pažnju sud prvog stupnja posvetiti ocjeni iskaza svjedoka K. S., koji je tempore criminis bio na licu mjesta, i ocijeniti da li su eventualne razlike u njegovom kazivanju posljedica šoka zbog događaja, kao što on tvrdi na glavnoj raspravi (list 42 spisa), ili pak straha zbog navedenih prijetnji, (na čemu uporno inzistira optuženik u žalbi, a i sam svjedok je na glavnoj raspravi izjavio da ga je strah) odnosno nečeg trećeg.

Prvostepeni će sud, kao što je već i ukazano, naročitu pozornost posvetiti doista, odlučnoj činjenici da li je optuženik postupao u nužnoj obrani ili ne, odnosno da li je prekoračio granice nužne obrane. Za svoja stajališta i zaključke sud prvog stupnja treba iznijeti određene i jasne razloge.

Kako je uvažena žalba optuženika i ukinuta presuda prvostepenog suda, to je žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

S obzirom da se optuženik nalazi u pritvoru ovaj drugostepeni sud je ispitao u smislu čl. 385. st. 4. ZKP, postoje li još razlozi za pritvor i našao da postoje i dalje razlozi za pritvor iz čl. 191. st. 2. toč. 1. i 4. ZKP zbog kojih je protiv njega pritvor određen, odnosno produljivan, a koji su opširno iznijeti u rješenju prvostepenog suda od 29. siječnja 1992. godine br. K-4/92.

Naime, imajući u vidu da se Republika Hrvatske i dalje nalazi u nametnutom joj i agresivnom ratu, a grad Karlovac se nalazi u području i samoj liniji fronte, to postoji realna opasnost da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao pobjeći pogotovo kada se ima na umu i težina krivičnog djela za koje je optužen (čl. 191. st. 2. toč. 1. ZKP).

Iz obrazloženja citiranog rješenja prvostepenog suda proizlazi da bi puštanjem na slobodu optuženika došlo do uznemiravanja građana, posebno kada se imaju u vidu okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja krivičnog djela, te činjenicu da je optuženik pripadnik Narodne zaštite, a da je oštećenik bio policajac, te da su oboje bili nastanjeni u Karlovcu, pa bi moglo doći i do ometanja krivičnog postupka zbog uznemirenja javnosti kada bi on bio pušten na slobodu.

Imajući u vidu te okolnosti, kao i visinu zapriječene kazne za predmetno krivično djelo, to egzistira i pritvorska osnova iz čl. 191. st. 2. toč. 4. ZKP.

Iz navedenih razloga temeljem čl. 385. st. 1., 2. i 4. ZKP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. travnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.