Pž-9213/2013-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

67. Pž-9213/13-3

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Vučaj, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice, i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. L. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. V., odvjetnica u Odvjetničom društvu J. & V. d.o.o., Z., protiv tuženika 1. D. A. Z. O. Š. U. I. S. B., OIB: …, Z., i 2. C. B. d.d., OIB: …, Z., radi utvrđenja vlasničkih prava na dionicama, prijenosa dionica i upisa dionica u registar dionica, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4449/03 od 4. travnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2013.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4449/03 od 4. travnja 2012.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4449/03 od 4. travnja 2012., koja je ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4449/03 od 11. listopada 2013., odlučeno je:

„Odbija se tuženi zahtjev kao neosnovanim, a koji glasi:

1. Utvrđuje se da je L. F. sa prebivalištem u Z., dioničar drugo tuženika C. B. d.d. odnosno da je imatelj vlasničkih prava na 255 dionica nominalnog iznosa 200,00 kn što ukupno iznosi 51.000,00 kn te da mu osim vlasničkih prava iz dionica, pripadaju i sva prava stečena ulaganjem kapitala u C. B. d.d. od njezinog osnivanja do danas.

2. Slijedom prednjega nalaže se prvo tuženiku D. A. Z. O. Š. U. I. S. B. u Z., u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude da pravovaljanom izjavom ili drugim zakonitim aktom, prenese na tužitelja dionice u količini i nominalnim iznosima iz toč.

1. ove presude jer će u protivnom ova presuda zamijeniti takvu izjavu ili odgovarajući akt.

3. Drugo tuženik C. B. d.d. Z. dužna je u roku od 8 dana od dana donošenja ove presude upisati tužitelja u svoj registar dionica kao dioničara s navedenom vrstom i nominalnom vrijednošću dionica, a prvo tuženik D. A. Z. O. Š. U. I. S. B. u Z., u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude pravovaljanom izjavom ili drugim aktom dužna prenijeti na tužitelja dionice u količini i nominalnom iznosu iz toč. 1. ove presude jer će u protivnom ova presuda zamijeniti takvu izjavu ili odgovarajuća akta.

4. Tuženici su dužni solidarno snositi sve troškove ovog postupka a naročito platiti tužitelju trošak ove parnice u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude.“

Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud sam meritorno riješi ovaj predmet ili da ga vrati uz uputu o postupanju prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11–pročišćeni tekst i 25/13) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je tužitelj dioničar C. B. d.d. Z. i imatelj vlasničkih prava na 255 dionica nominalnog iznosa 200,00 kn, što ukupno iznosi 51.000,00 kn te zahtjev da tuženik 1. prenese na tužitelja dionice u utvrđenoj količini i nominalnim iznosima, kao i zahtjev da tuženik 2. upiše tužitelja u registar dionica. Tužitelj smatra da su mu nepravilnom, nezakonitom i neustavnom odlukom Vlade Republike Hrvatske oduzete i poništene dionice čime su povrijeđena njegova ustavna prava.

U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da su na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju C. B. d.d. Z. („Narodne novine“ broj 98/99) prestale sve funkcije svih organa upravljanja banke kao i sva prava osnivača banke, da su dionice povučene i poništene te da je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka izdala obveznice u ukupnom iznosu od 553,5 milijuna kuna za početnu dokapitalizaciju banke i izdane su nove zamjenske dionice u kojima je označen tuženik 2. kao izdavatelj. Nadalje je utvrđeno da je odluka Vlade Republike Hrvatske podzakonski općenormativni akt koji je donesen na temelju odredaba Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka („Narodne novine“ broj 44/94) u okviru ovlaštenja propisanih člankom 15. i 16. tog Zakona kojima je propisano da se danom objavljivanja odluke o sanaciji i restrukturiranju banke povlače sve dosadašnje dionice te banke, a banka izdaje zamjenske dionice (članak 15. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka), kao i da će banka izvršiti emisiju novih zamjenskih dionica na ukupni iznos koji odgovara visini potrebnoga temeljnog kapitala za redovno poslovanje banke, a najmanje u visini temeljnog kapitala, da se nove zamjenske dionice banke predaju Agenciji u visini izvršene dokapitalizacije banke od strane Agencije, a u slučaju da primjenom članka 12. stavka 1. točke 3. toga Zakona za otpis potencijalnih gubitaka nije iskorišten cijeli temeljni kapital banke, dosadašnjim dioničarima se povučene dionice po odredbi članka 15. stavka 1. toga Zakona zamjenjuju novim dionicama u umanjenoj vrijednosti koja odgovara neotpisanom dijelu temeljnog kapitala (članak 16. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka). Osim toga utvrđeno je da tužitelj kao raniji dioničar tuženika 2. nema pravo na zamjenu njegovih dotadašnjih dionica novim dionicama u umanjenoj vrijednosti u smislu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka jer je za otpis gubitaka iskorišten cijeli temeljni kapital banke. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud ne obrazlaže činjenicu da je Zakon o sanaciji i restrukturiranju banka ukinut kao neustavan, pa je odluka donesena na temelju takvog zakona neustavna. Tužitelj navodi da se u prvostupanjskom postupku uopće nije raspravljalo o tome je li do dokapitalizacije došlo i je li iskorišten cijeli temeljni kapital, a ističe i da tužitelj nije tražio zamjenske dionice, jer takav pravni institut ne postoji, nego tužitelj ima pravo na dionice koje su mu oduzete na nezakonit i neustavan način. Smatra da je prvostupanjski sud mogao sam odbiti primjenu odluke Vlade koja je u suprotnosti s Ustavom i zakonom.

Zakon o sanaciji i restrukturiranju banaka je prestao važiti na temelju odredbe članka 1. Zakona o prestanku važenja Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka („Narodne novine“ broj 52/00), pa tužitelj neosnovano u žalbi ističe da je taj zakon ukinut kao neustavan. Naprotiv, postupak vođen radi ocjene ustavnosti navedenog Zakona je obustavljen rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/453/00 od 21. lipnja 2000.

U smislu odredbe članka 375. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ovaj sud prihvaća činjenično stanje koje je utvrđeno pobijanom presudom i razloge koje je prvostupanjski sud dao za utvrđenje odlučnih činjenica. Osim toga, ovaj sud ocjenjuje da je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo te prihvaća obrazloženje razloga o primjeni materijalnog prava, a sve kako je sud naveo u obrazloženju pobijane presude. Stoga je na temelju navedene odredbe Zakona o parničnom postupku valjalo presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 19. studenoga 2013.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

BRANKA VUČAJ, v.r.