Rev-2612/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2612/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića, predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca, Darka Milkovića i Željka Glušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz V., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz V., protiv tuženice L. S. iz B., koju zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik iz D., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2444/2012-2 od 5. srpnja 2012. kojom odlukom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Valpovu broj P-550/05-30 od 29. lipnja 2011. ispravljena rješenjem P-550/05-36 od 22. svibnja 2012., u sjednici održanoj 17. kolovoza 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

U uvodu navedenom drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje kojim odlukama je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su tuženica – protutužiteljica L. S. i pok. A. Đ. sklopile dana 18. kolovoza 2005.g. ništav u cijelosti, a kojeg ugovora je predmet 1/4 dijela nekretnine – stana u prizemlju i potkrovlju, desno, koji se sastoji od: tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i degažmana u ukupnoj površini od 78,58 m2, s pripadajućim dijelom podruma, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi u B., sagrađeno na kč.br. 405 k.o. B., br. poduloška 643.

II. Određuje se uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na nekretninama iz točke I ove presude, kakvo je ono bilo prije zemljišno-knjižnog prijenosa vlasništva 1/4 dijela iste nekretnine na tuženicu - protutužiteljicu L. S.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.222,50 kn u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neutemeljenim tužiteljica se odbija."

i riješeno:

"Protutužba tuženice - protutužiteljice L. S. protiv tužiteljice – protutuženice K. D. od 09. travnja 2007. koja glasi:

"Utvrđuje se da se 1/4 stana u stambenoj zgradi u B., kč.br. 405 k.o. B., broj poduloška 643, u vlasništvu K. D., koji je stekla na osnovi darovnog ugovora sklopljenog sa ostaviteljicom A. Đ., uračunava u nasljedni dio temeljem odredbe čl. 89. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, koji će se raspoređivati nasljednicima, zajedno s ostatkom ostavine.

Tužena K. D. dužna je tužiteljici naknaditi parnične troškove u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

kao nedopuštena odbacuje se u cijelosti."

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP) ističući da je "rješavanjem konkretnog predmeta došlo do propusta neuvažavanjem da se izvedu pojedini dokazi i da se cijeni svaka činjenica – povrijeđene su odredbe čl. 7. i 8. ZPP- a, čl. 154. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 12. i 103. ZOO/91", te da se temeljem čl. 382. st. 3. ZPP-a iznosi pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje glasi:

"Da li je suglasno primjeni čl. 7., čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i čl. 12. i 103. ZOO/91 da u predmetu u žalbenom postupku protiv prvostupanjske presude ŽSO uvaži sve pravne zaključke donijete presude (P-550/05-30 OP Valpovo), a da pravno se ne odredi što nisu uvršteni dokazi predložene po revidentici a radi se o dokazima koji su bitni za rješavanje predmeta, te da u cjelokupnom predmetu izvedene dokaze ne cijeni zasebno i u svezi sa ostalim dokazima zajedno, da bi se utvrdilo da li je pravni posao protivan javnom moralu u smislu čl. 103. ZOO/91, te da li je primjena čl. 103. ZOO/91 u konkretnom predmetu suglasna odluci VSRH, Rev-36/08 od 10.12.2008. godine".

Predlaže da se reviziju usvoji, drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelskoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U pitanju naznačenom u predmetnoj reviziji, a i ostalim revizijskim navodima sadržana je samo tvrdnja tuženice o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

S obzirom na tako navedeni sadržaj postavljenog pitanja, takvo pitanje nema značenje određeno naznačenog pitanja zbog kojeg u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu.

Stoga je ostvaren razlog nedopuštenosti revizije propisan odredbom čl. 392b. st. 2. ZPP-a kojom je određeno da će vijeće od pet sudaca revizijskog suda odbacit kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona i ako u reviziji ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ako bi se i uzelo da pitanje zbog kojeg je revizija podnesena ima značenje određeno naznačenog pravnog pitanja, revizija bi također bila nedopuštena.

Naime, u odnosu na pitanje koje se tiče bitnih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji nisu izloženi razlozi važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a što također predstavlja razlog nedopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a propisan odredbom čl. 392b. st. 2. ZPP.

U vezi revizijske tvrdnje da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav, sukladno odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), u reviziji se ističe da takva odluka nije u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-36/2008-3 od 10. prosinca 2008. jer da je u toj odluci revizijskog suda zauzeto shvaćanje da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav jer je suprotan moralu društva kada je sklopljen u namjeri iskorištavanja tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, a ne u namjeri uzdržavanja primateljice uzdržavanja, a da iz konkretnog predmeta proizlazi da revidentica nije koristila tuđu nevolju radi "postizanja nesrazmjerne koristi" već da je ispunjavala obveze iz predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1991. godine do smrti majke.

Odluku o utvrđenju ništavosti predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sudovi temelje na činjeničnom utvrđenju da sada pok. A. Đ. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora zbog teškog zdravstvenog stanja u kojem se nalazila nije mogla shvatiti smisao i posljedice sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dakle da nije bila sposobna za rasuđivanje, a prema shvaćanju revizijskog suda zauzetog u revizijskoj odluci broj Rev-767/87 od 21. 8. 1986. PSP-33/52, a i drugim odlukama, ništav je ugovor koji je sklopila osoba nesposobna za rasuđivanje bez obzira na to što joj u vrijeme sklapanja tog ugovora nije sudskom odlukom bila oduzeta poslovna sposobnost.

Stoga glede pitanja ništavosti predmetnog ugovora pobijana presuda nije utemeljena na shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda pa to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a što je razlog nedopuštenosti revizije propisan odredbom čl. 392b. st. 3. ZPP-a.

Slijedom izloženog reviziju je kao nedopuštenu valjalo odbaciti.

Zagreb, 17. kolovoza 2016.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić