Gzz-38/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 38/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika I. J. d.o.o. iz P., zastupan po punomoćniku B. M., odvjetniku iz P., protiv tuženika – protutužitelja I. I. i. d.o.o. P., zastupan po punomoćniku E. S., odvjetniku iz P., radi isplate i naknade štete, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 16. siječnja 2003. godine, br. G-DO-1188/02, podnesenom protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2002. godine, br. Pž 902/01, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci od 5. travnja 2000. godine, br. P 4180/90, u sjednici održanoj 21. siječnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvaća se kao osnovan, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2002. godine, br. Pž 902/01 i presuda Trgovačkog suda u Rijeci od 5. travnja 2000. godine, br. P 4180/90, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika – protutužitelja i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"I. Tuženik I. I. i. d.o.o. P., dužan je isplatiti tužitelju iznos od 760,17 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 504,18 kn od 1. svibnja 1990. godine a na iznos od 255,99 kn od 1. siječnja 1991. godine do isplate.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja, koji glasi:

Dužan je tuženi naknaditi štetu tužitelju isplatom iznos od 300.000 dinara sa kamatom po stopi koju utvrđuje SIV za ugovore u privredi.

Dužan je tuženi naknaditi parnični trošak tužitelju prema tarifi.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzrokovani trošak postupka u iznosu od 3.206,00 kn, sve u roku od 8 dana."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude državni odvjetnik Republike Hrvatske pravovremeno je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 7. i 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Predložio je da obje nižestupanjske presude u cijelosti budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti i predložio da isti bude odbijen. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev, a odbili protutužbeni zahtjev, nakon što su u postupku utvrdili da je tuženik, sukladno uglavcima navedenim u ispravi nazvane "Promemorija o uređenju odnosa", koju su stranke sklopile 7. travnja 1990. godine, u obvezi plaćati tužitelju naknadu za korištenje: poslovnog prostora, kancelarijske opreme i automobila, te troškove osobnih dohodaka za radnike tužitelja koji su radili za tuženika, a sve to za razdoblje od 15. siječnja 1990. godine do 15. travnja 1990. godine, te u skladu s tim, a temeljem Nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo L. R., utvrdili visinu potraživanja tužitelja, te prihvatili tužbeni, a odbili protutužbeni zahtjev, na ime naknade štete, koja bi tuženiku nastala u poslovanju, u obliku izgubljene zarade, jer bi protutuženik bezrazložno odbijao razgraničenje imovine.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 254., 343. st. 3. i čl. 261., te odredba čl. 354. st. 2. toč. 7. i 13. ZPP, time što sud nije odlučio o zahtjevu tuženika za izuzeće vještaka, odnosno što nije proveo dopunsko vještačenje u cilju razjašnjenja primjedbi stranaka koje su dali na nalaz vještaka, te što nižestupanjski sudovi nisu u presudama naveli razloge o tome zašto nije provedeno dopunsko vještačenje.

S obzirom da iz podataka u spisu odista proizlazi da je tuženik zatražio izuzeće vještaka, na nalazu kojeg vještaka je utemeljena pobijana presuda, da o tom zahtjevu sud nije odlučio, počinjena je time bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 254. ZPP, na koju upire zahtjev za zaštitu zakonitosti, a što je nesumnjivo moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Također iz podataka u spisu proizlazi da su stranke, napose tuženik, dali primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke, pa je u vezi s tim prvostupanjski sud odlučio da vještak dopuni svoj nalaz u odnosu na primjedbe stranaka, da dopunsko vještačenje nije provedeno, da je pobijanim presudama odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, a u razlozima nižestupanjskih presuda nisu navedeni razlozi o tome zbog čega nije provedeno dopunsko vještačenje, niti su dati razlozi glede datih primjedbi stranaka na nalaz vještaka, time je, i prema ocjeni ovog Vrhovnog suda počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju određeno ukazuje zahtjev za zaštitu zakonisti.

Iz navedenih razloga, zahtjev za zaštitu zakonitosti valjalo je prihvatiti kao osnovan, te riješiti kao u izreci (čl. 408. st. 2. u vezi sa čl. 394. st. 1. ZPP).

U nastavku će prvostupanjski sud ukloniti navedene nedostatke, te ponovno odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 21. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.