Revr-400/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 400/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Olge Jelčić, kao predsjednice vijeća, te Miroslave Vekić, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. R. iz S., zastupan po Odvjetničkom društvu L. i P., protiv tuženika "INA – Industrija nafte" d.d., "INA – Trgovina" Zagreb iz Zagreba, radi poništenja odluke i isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 24. veljače 2005. godine broj Gž- 2991/04, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 03. ožujka 2004. godine broj P-1172/02, u sjednici održanoj dana 10. kolovoza 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu od 24. veljače 2005. godine broj Gž- 2991/04 i Općinskog suda u Splitu od 03. ožujka 2004. godine broj P-1172/02, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da odluka izvršnog direktora tuženika "Ina-Industrija nafte" d.d., "Ina- Trgovina" Zagreb br. … od 21. listopada 1997. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju N. R. nije dopuštena, te se poništava, pa se tuženiku nalaže da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja vrati na rad i rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnove neisplaćene plaće zbog otkaza ugovora o radu tužitelju, a za vremensko razdoblje od 07. listopada 1997. godine do 21. svibnja 1998. godine tužitelju isplatiti ukupan iznos od 24.303,88 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- 2.368,57 kn od 01. studenoga 1997. godine,

- 3.009,63 kn od 01 prosinca 1997. godine,

- 4.466,35 kn od 01. siječnja 1998. godine,

- 3.490,23 kn od 01. veljače 1998. godine,

- 4.938,20 kn od 01. ožujka 1998. godine,

- 3.385,89 kn od 01. travnja 1998. godine,

- 3.535,19 kn od 01. svibnja 1998. godine,

- 2.645,01 kn od 01. lipnja 1998. godine,

pa sve do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.630,75 kn."

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način, da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom opisanim u izreci te presude.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog povrede materijalnog zakona. Predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati tome sudu na ponovno postupanje i odlučivanje po žalbi tuženika, odnosno podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje Općinskom sudu u Splitu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Nižestupanjski sudovi u ovom radnom sporu donijeli su odluke, kojima su prihvatili tužbeni zahtjev, ali je ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 06. lipnja 2002. godine broj Revr-211/02-2, ukinuo te odluke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Predmet spora po tužbenom zahtjevu je osporavanje Odluke izvršnog direktora tuženika od 21. listopada 1997. godine broj …, kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03, dalje: ZR).

Temeljem odredbe čl. 107. st. 2. ZR je propisano, da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Nižestupanjski sudovi su u ranijim presudama utvrdili, da je Interna kontrola tuženika dana 25. rujna 1997. godine utvrdila nepravilnosti u radu tužitelja i da je tuženik tada saznao za činjenice na temelju kojih se osniva Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja je donesena dne 21. listopada 1997. godine, dakle izvan navedenog prekluzivnog roka od 15 dana. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

U skladu s uputom iz naprijed navedenog rješenja ovoga suda, da navedeni rok počinje od saznanja osobe nadležne za donošenje odluke, pri čemu to saznanje ne mora biti neposredno nego se može izvesti iz saznanja osobe koja je tu nadležnu osobu zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama relevantnim za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, prvostupanjski sud je izvršio nadopunu dokaznog postupka.

Prvostupanjski sud je utvrdio, da je interna kontrola tuženika obavila pregled poslovanja tužitelja dne 24. rujna 1997. godine, da je sastavila o toj kontroli zapisnik od 25. rujna 1997. godine i da je zapisnik dostavila ovlaštenoj osobi za pokretanje postupka otkaza ugovora o radu dne 07. listopada 1997. godine.

Sud drugog stupnja prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja glede navedenih okolnosti, ali ocjenjuje za razliku od suda prvog stupnja, da je ovlaštena osoba (Z. P.) saznala za činjenice na kojima se temelji Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nadnevka 07. listopada 1997. godine kada je toj osobi dostavljen zapisnik o izvršenoj kontroli, a ne od dana izvršene kontrole, pa i u slučaju da je ovlaštena osoba imala saznanja o relevantnim činjenicama temeljem usmenog informiranja.

Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 107. st. 2. ZR kada je zaključio, da je osporena Odluka tuženika od 21. listopada 1997. godine donesena u prekluzivnom roku od 15 dana, računajući ovaj rok od 07. listopada 1997. godine, te je preinačio presudu suda prvog stupnja temeljem odredbe čl. 373. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP) i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom.

Pri tome drugostupanjski sud nije naveo razloge za ocjenu zakonitosti osporavane Odluke tuženika temeljem odredbe čl. 107. st. 1. ZR.

Stoga se osnovano navodi u reviziji, da su sudovi nižeg stupnja učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, s obzirom da ni prvostupanjski sud nije naveo relevantne razloge za ocjenu zakonitosti osporavane odluke, pa su oba nižestupanjska suda učinila istu bitnu povredu odredaba ZPP.

Ovaj revizijski sud reviziju je ocijenio sukladno odredbama čl. 392. a) ZPP.

Zbog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na novi postupak i suđenje.

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti i utvrditi sporne činjenice zbog kojih je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, a nakon toga će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu i o parničnom trošku u cijelosti.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja temeljem odredaba čl. 394. st. 1. i 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 10. kolovoza 2005. godine

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Olga Jelčić, v.r.