Rev-1614/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1614/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari prvotužitelja S. T. iz B., M., drugotužiteljice M. K. iz N. S., Republika Srbija, trećetužiteljice D. T. iz N. S., Republika Srbija i četvrtotužitelja N. T. iz Z., Republika Srbija, koje sve zastupa punomoćnik V. B. H., odvjetnik u R., protiv prvotužene T. M. iz B., Republika Srbija i drugotužene M. M. iz B., Republika Srbija, koje zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5041/2009 od 29. veljače 2012. kojom je odbijena žalba tuženica i potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-410/06-38 od 3. travnja 2009., u sjednici održanoj 7. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženica odbacuje se kao nedopuštena.

Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I - Utvrđuje se da suvlasnički dio od 1/2 k.č. br. 1493 i 1494, z.k.ul. 368 k.o. B. ne predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. M. T.

II - Utvrđuje se da je 1.-tužitelj S. T. suvlasnik u 1/2 dijela k.č.br. 1493 i 1494 upisanih u z.k.ul. 368 k.o. B., pa će sud po pravomoćnosti i na temelju ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva s imena M. T. na ime 1.-tužitelja S. T. za 1/2 idealnog dijela.

III - Tužene su dužne tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.242,50 kn, u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženica i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tuženice navodeći da je notorno da je realna vrijednost predmeta spora u ovom postupku prelazi 200.000,00 kn bez obzira što je ista označena sa 10.000,00 kn, zbog čega smatraju da je u ovom postupku dozvoljena revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP). Podredno, za slučaj da revizijski sud ne prihvati dopuštenost revizije po vrijednosnom kriteriju, podnose i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, smatrajući da odluka u sporu ovisi o dva pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlažu da revizijski sud prihvati reviziju i ukine presude sudova nižeg stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U svom odgovoru ne reviziju tuženih, tužitelji predlažu da ovaj sud odbaci reviziju kao nedopuštenu, podredno, da reviziju tuženica odbije kao neosnovanu. Traže trošak sastava revizije.

Revizija je nedopuštena.

Zahtjev za dosudu troškova odgovora na reviziju je neosnovan.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

Budući da se tužbeni zahtjev u ovom postupku ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a, vrijednost predmeta spora koja je naznačena u tužbi. Obzirom da su tužitelji naznačili vrijednost predmeta spora sa 10.000,00 kn, čemu se tuženice nisu protivile, vrijednost predmeta spora u ovom postupku jest 10.000,00 kn.

Iz navedenog, dakle, proizlazi da revizija tuženica nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a je propisano da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u takvoj, tzv. izvanrednoj reviziji, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je stranka dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Da bi revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a bila dopuštena, sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

U predmetnom slučaju ono što svakako nedostaje za nedopuštenost revizije jest to da podnositelji nisu izložili razloge zbog kojih smatraju da bi pitanja koja su postavili bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, da bi razlozi važnosti bili opravdani nije dovoljno samo navesti da se radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, već je potrebno navesti razloge takvog značenja, a koji su primjerice navedeni u st.

2. čl. 382. ZPP-a, a koji će uvjeriti revizijski sud u njegovu opravdanost.

Na osnovu izloženih razloga revizija tuženica nije dopuštena niti pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP-a niti pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, zbog čega je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a i odredbe iz čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka zasniva se na temelju odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 7. prosinca 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.