Legislator Case Law & Legislation
P-852/2025-3 AI generated

P-852/2025-3 · Općinski sud u Osijeku

Case Number P-852/2025-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Tužiteljica je 18. lipnja 2025. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom 8. kolovoza 2006. zaključila Ugovor o kreditu broj 528-50-3603549 kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.200,00 CHF. Tužiteljica navodi kako je spornom odredbom članka 3. predmetnog Ugovora ugovorena naknada u visini od 0,50% od iznosa kredita (tzv. ulazna naknada) te kako se tuženik temeljem iste od tužiteljice naplatio u iznosu od 64,84 eura. Tužiteljica ističe kako je spornom odredbom Ugovora uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, iz razloga što o navedenoj odredbi nije bilo posebnih pregovora te je ista bila unaprijed formulirana od strane trgovca, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a sve u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), zbog čega je sudu predložila da donese presudu kao u izreci.

Legislator headnote

AI generated

P-852/2025-3 · Općinski sud u Osijeku: Utvrđeno je da ne postoje smetnje iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,), odnosno da zahtjev tužitelja nije nedopušten i da s njime može slobodno raspolagati.

Keywords

AI generated
consumer credit revocation satisfaction of claim back payment promise of payment reassignment of claim contractual obligation clause
AI generated
P-5730/2024-10
U tužbi od 30.09.2024. tužiteljica navodi da je tužiteljica kao korisnik kredita zaključila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 3214005307/08 od 30. srpnja 2008. godine, kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.678,28 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Kredit je dan na rok otplate od 84 mjeseca. Člankom 2. KAMATE I NAKNADE predmetnog Ugovora tužitelju je nametnuta/ugovorena naknada u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Tužitelju je za navedeni kredit naplaćena naknada za obradu zahtjeva. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Tužitelju je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 231,71 EUR. Spornim člankom (točkom) 2. Ugovora o kreditu regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita. Tužitelj ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz navedenog proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade, a slijedom toga i ništetne. O navedenoj odredbi ugovora, uopće se nije pojedinačno pregovaralo.
P-400/2024-13
Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 029-50-2967798 sklopljenog 27.
P-1287/2026-6
Tužitelj u tužbi od 25.2.2026.
P-5080/2025-4
Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom 20.
P-6969/2025-9
Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 26.5.2006.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska Avenija 7

31000 Osijek

P-852/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franu Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđivanja ništetnosti, izvan ročišta 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I/ Odredba članka 3./treće/ naknada, Ugovora o kreditu broj 528-50-3603549 od 8. kolovoza 2006. zaključenog između tužitelja AK kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora koja glasi „0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici AK nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 2. srpnja 2026. do isplate u visini po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. , 155/23.), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 18. lipnja 2025. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom 8. kolovoza 2006. zaključila Ugovor o kreditu broj 528-50-3603549 kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.200,00 CHF. Tužiteljica navodi kako je spornom odredbom članka 3. predmetnog Ugovora ugovorena naknada u visini od 0,50% od iznosa kredita (tzv. ulazna naknada) te kako se tuženik temeljem iste od tužiteljice naplatio u iznosu od 64,84 eura. Tužiteljica ističe kako je spornom odredbom Ugovora uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, iz razloga što o navedenoj odredbi nije bilo posebnih pregovora te je ista bila unaprijed formulirana od strane trgovca, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a sve u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), zbog čega je sudu predložila da donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.

3. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu (list 5.-9. spisa) sud je utvrdio kako je člankom

3. istog ugovoreno plaćanje naknade u iznosu od 0,50% od iznosa kredita te je uvidom u potvrdu tuženika od 12. siječnja 2024. (list 10. spisa) utvrdio kako je sporna naknada naplaćena. Temeljem navedenog, utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili sa činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Utvrđeno je da ne postoje smetnje iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,), odnosno da zahtjev tužitelja nije nedopušten i da s njime može slobodno raspolagati.

5. Uzimajući u obzir navedeno sud je donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev na temelju čl. 331. b u vezi čl. 338. st. 5. ZPP-a.

6. Sud je po službenoj dužnosti preispitao postavljenu vrijednost predmeta spora i utvrdio da je ista postavljena suviše visoko, s obzirom da se ugovorena sporna odredba predmetnog Ugovora o kreditu odnosila na iznos od 64,84 eura, pa je sud temeljem članka 40. stavka 3. ZPP-a vrijednost predmeta spora utvrdio na iznos od 64,84 eura.

6.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1 ZPP-a. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.), tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 25 bodova (Tbr. 7. st. 1), što pomnoženo s 2,00 (Tbr. 54.) iznosi 50,00 eura na koje se dodaje iznos PDV- a od 25%, odnosno 12,50 eura.

Sud tužiteljici nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu budući da je uvidom u e- spis utvrđeno da ista nije plaćena.

Osijek, 2. srpnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku