Rev-1961/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1961/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz R., zastupanog po punomoćnici I. G.-M., odvjetnici iz Z., protiv tužene Z. b. Poslovnica D. S., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. veljače 1998. godine, br. Gž-7723/96., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 21. listopada 1996. godine, br. P-155/96., u sjednici održanoj dana 15. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, za utvrđenje da postoji potraživanje tužitelja prema tuženici u iznosu od 39.367 DEM zajedno sa kamatama koje se plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju, počevši od 19. srpnja 1993. pa do 27. travnja 1991. godine, te da se to potraživanje pretvara u javni dug Republike Hrvatske.

Preostali dio zahtjeva za iznos od 393.633 DEM je odbijen.

Ujedno je odlučeno da je tuženica dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.438,50 kn.

Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu, a prihvatio žalbu tužene, te preinačio prvostupanjsku presudu, tako da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode stranaka. Bio je to dužan u odnosu na one navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije prema tome učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), koju tužitelj ističe prema sadržaju revizije.

Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 7. ZPP, koju ne bi sankcionirao sud drugog stupnja čime bi i sam učinio tu povredu, a koju također ističe tužitelj prema sadržaju revizije.

Naime, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema tome, sudovi su mogli temeljiti svoju odluku na nalazu vještaka koji je inače suprotan iskazu tužitelja.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sporno je je li tužitelj na štednu knjižicu dana 19. srpnja 1973. godine, položio 4.374,11 DEM koliko je u knjižicu i upisano ili pak 437.411 DEM koliko tvrdi tužitelj da je položio na štednju.

U postupku je na temelju nalaza vještaka utvrđeno da je na štednu knjižicu tužitelja dana 19. srpnja 1973. godine upisan iznos od 4.374,11 DEM, dok se vještak nije mogao izjasniti kako je došlo do upisa spomenutog iznosa s obzirom da nema o tome sačuvane dokumentacije.

Tužitelj osim svoje tvrdnje da je uplatio 437.411 DEM ne nudi nikakove dokaze za tu tvrdnju.

Logičan je zaključak drugostupanjskog suda da bi tužitelj u predmetu P-305/87. u kome je također vještačeno o ulaganjima na štednu knjižicu stavio primjedbu na nalaz vještaka da je uložio 4.374,11 DEM i tvrdio da je uložio 437.411 DEM da je doista uložio 437.411 DEM, a ne 4.374,11 DEM koliko je upisano u knjižicu (vještak je u tom predmetu utvrdio da je početni uloga na štednu knjižicu od 4.374,11 DEM da je bilo više uplata i isplata, tako da je stanje na knjižici 4. studenog 1982. godine, bilo 5,69 DEM).

Na utvrđeno činjenično stanje da je tužitelj na štednoj knjižici imao početni ulog od 4.374,11 DEM, a ne stoputa veći, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

Naime, upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlaštene osobe dokaz su o uplatama, odnosno podizanjima u odnosima između banke i ulagača (čl. 1044. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99.).

Tužitelj pak nije dokazao da stanje evidentirano u štednoj knjižici nije odraz stvarnog stanja štednje.

Prema tome, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.