Legislator Case Law & Legislation
I Kž-78/1998-3 AI generated

Criminal appeal upheld; Supreme Court increased sentence due to insufficient mitigation and harsher new law application.

Case Number I Kž-78/1998-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld the appeal by increasing the defendant's prison sentence from one to two years. The first-instance court had incorrectly applied leniency provisions while ignoring aggravating factors like the defendant causing minor bodily injury to a postal employee. The Court ruled that the new Criminal Law, which was more lenient, must be applied but that the specific circumstances warranted a stricter punishment without mitigation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 366. st. 1. ZKP/93; čl. 354. ZKP/93; čl. 355. ZKP/93; čl. 390. st. 1. ZKP/97; čl. 387. ZKP/97: When a new criminal law is more lenient than the old one, it applies retroactively, but the court must still evaluate aggravating and mitigating circumstances independently to ensure the sentence is adequate to the gravity of the crime and the degree of culpability.

Keywords

AI generated
retroactive application of law aggravating circumstances mitigation of punishment combined punishment criminal appeal procedure bodily injury robbery attempt

Cited Legislation

AI generated
čl. 366. st. 1. ZKP/93
Drugostupanjski sud ispitujući presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama optuženika i državnog odvjetnika postupio je shodno odredbi iz čl. 366. st. 1. ZKP/93 po službenoj dužnosti, pa je ispitao postojanje onih bitnih povreda iz čl.
čl. 354. ZKP/93
ZKP/93 po službenoj dužnosti, pa je ispitao postojanje onih bitnih povreda iz čl. 354. ZKP/93 taksativno navedenih u tom članku, te da li je na štetu optuženika povrijeđen i kazneni zakon iz čl.
čl. 355. ZKP/93
ZKP/93 taksativno navedenih u tom članku, te da li je na štetu optuženika povrijeđen i kazneni zakon iz čl. 355. ZKP/93, pa ostvarenje takvih povreda nije našao.
čl. 390. st. 1. ZKP/97
čl. 387. ZKP/97

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-78/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. V., zbog kaznenog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 11. prosinca 1997. godine broj K-43/97-9, u sjednici održanoj 18. studenog 1998. godine, u nazočnosti zamjenice državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika a i u povodu te žalbe i žalbe optuženika po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te se izriče, da je opt. Ž.V. činjenjem za koje je po prvostupanjskom sudu proglašen krivim opisanim i to: pod toč. 1 izreke te presude počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ, pa mu se za to djelo utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pod toč. 2 i 3. kazneno djelo pokušaja razbojništva iz čl. 218. st. 1. u svezi čl. 33. KZ, pa mu se primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ za djelo iz toč. 2 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, a za djelo iz toč. 3 kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te se opt. Ž.V. za sva djela primjenom čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 13. do 25. kolovoza 1997. godine.

II. Žalba opt. Ž.V. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je opt. Ž.V. krivim za jedno kazneno djelo razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH i dva kaznena djela pokušaja razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH činjenično opisana u toč. 1, 2 i 3 izreke te presude, pa nakon što mu je primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH utvrdio pojedinačne kazne za svako djelo i to pod toč. 1 od deset mjeseci, pod toč. 2 i 3 od po tri mjeseca, temeljem čl. 43. st. 1. i 2. toč. 2. OKZRH osudio ga je za navedena djela na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 13. do 25. kolovoza 1997. godine.

Po čl. 64. OKZRH optuženiku su oduzeti predmeti s kojima je počinio kaznena djela a obvezan je na snašanje troškova kaznenog postupka, dok je oštećeniku dosuđen imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 2.500,00 kn, a s ostalim dijelom je upućen na parnicu.

Protiv te presude podnio je optuženik žalbu izjavljenu po branitelju M.Š., odvjetniku iz R., zbog odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se pobijana presuda preinači izricanjem uvjetne osude.

Državni odvjetnik žali se također zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni u odnosu na kaznena djela iz toč. 1. i 3., te da se optuženiku utvrdi za navedena djela pojedinačne vremenski dulje kazne zatvora bez primjene instituta o ublažavanju kazne i da jedinstvena kazna zatvora bude strože izrečena.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa u pismenom otpravku je predložio da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a uvaži žalba županijskog državnog odvjetnika.

Žalba optuženika nije osnovana, dok je žalbu državnog odvjetnika valjalo prihvatiti.

Drugostupanjski sud ispitujući presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama optuženika i državnog odvjetnika postupio je shodno odredbi iz čl. 366. st. 1. ZKP/93 po službenoj dužnosti, pa je ispitao postojanje onih bitnih povreda iz čl. 354. ZKP/93 taksativno navedenih u tom članku, te da li je na štetu optuženika povrijeđen i kazneni zakon iz čl. 355. ZKP/93, pa ostvarenje takvih povreda nije našao. Druga je stvar što je nakon izricanja prvostupanjske presude 1. siječnja 1998. godine stupio na snagu novi Kazneni zakon koji je blaži za počinitelje, pa se mora primijeniti.

Naime, činjenični supstrat kaznenog djela razbojništva za koje je optuženik proglašen krivim prema novom Kaznenom zakonu pravno je opisan i označen odredbom čl. 218. st. 1. toga zakona i za to djelo predviđena je blaža kazna. Stoga je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i izrekao da je optuženik počinio kazneno djelo razbojništva u toč. 1 izreke iz čl. 218. st. 1. KZ, odnosno pokušaja razbojništva u svezi čl. 33. KZ djelima opisanim u toč. 2 i 3 izreke.

Međutim, unatoč izmijenjenom pravnoj oznaci djela u pravcu primjene blažeg Kaznenog zakona ovaj sud je ocijenio da je žalba optuženog neutemeljena, a žalba državnog odvjetnika osnovana i to u pogledu primjene instituta o ublažavanju kazne u odnosu na kaznena djela iz toč. 1 i 3 izreke pobijane presude.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio okolnosti o kojima ovisi odluka o kazni ali je u stanovitoj mjeri olakotne okolnosti precijenio u pogledu kaznenih djela razbojništva opisanog u toč. 1 i pokušaja tog djela opisanog u toč. 3, a otegotne okolnosti nije dovoljno vrednovao. S obzirom na brojnost učinjenih djela, te činjenicu da je optuženik pri počinjenju pokušaja razbojništva opisanog u toč. 3 zadao djelatnici pošte N.Š. laku tjelesnu povredu, udarivši je metalnim podizačem po glavi, a što je sud utvrdio otegotnim, nije bilo mjesta primjeni u konkretnim slučajevima odredaba o ublažavanju kazne.

Radi toga je Vrhovni sud, uvažavajući žalbu državnog odvjetnika, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i nakon što je utvrdio primjerene kazne zatvora za svako djelo optuženika je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine koju nalazi adekvanom kako težini i društvenom opasnosti počinjenih djela, tako i stupnju krivnje učinioca, a i potrebnom da bi se u konkretnom slučaju strožim tretmanom realizirale sve svrhe kažnjavanja predviđene zakon. Stoga je presuđeno kao u izreci ove presude a na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 18. studenog 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.