Rev-x-1072/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1072/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari tužiteljice L. K. K. iz O., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda V. V. i P. J. iz O., protiv I. tužene M. W. iz Nj., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku u O., i II. tužene Lj. D. iz O., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-x-19/10-2 od 17. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2428/09-4 od 7. travnja 2010., dana 14. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev dok je drugostupanjskom presudom odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili ukidanje istih i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema mjerodavnim odredbama članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), koje su se primjenjivale u vrijeme donošenja pobijane presude, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona.

U ovom se predmetu ne radi o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

Odredbom članka 37. stavak 2. ZPP-a propisano je: „Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.“

U tužbi podnesenoj 16. lipnja 1995. od strane B. K. nije bila naznačena vrijednost predmeta spora, a niti je prvostupanjski sud, do podnošenja podneska tužiteljice od 4. travnja 2001., postupio po odredbama članka 40. stavak 2. i 3. ZPP-a.

Međutim, u podnesku tužiteljice od 4. travnja 2001. (list 51. i 130. spisa), kojim je preinačen tužbeni zahtjev i na osnovi kojeg je prvostupanjski sud potom dopustio preinaku tužbe, vrijednost predmeta spora označena je jednim iznosom od 100.001,00 kn. Predmet spora u ovoj parnici su tri tužbena zahtjeva koje je tužiteljica, na temelju odredbe iz članka 188. stavak 1. ZPP-a, istaknula u jednoj tužbi i to: - prvi tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nekretnina kč.br. 5097 k.o. O. u naravi kuća i dvor površine 347 m[2] zajednička imovina pok. B. K. i II-tuženice i to svakog u 1/2 dijela, - drugi na utvrđenje da je darovni ugovor od 31.08.1982. sklopljen između tuženica, tj. majke i kćerke ništav u 1/2 dijela, i - treći tužbeni zahtjev, koji je upravljen samo u odnosu na I-tuženu stranku, na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u 1/4 dijela odnosne nekretnine što joj je I-tuženica dužna priznati izdati ispravu sposobnu za zemljišnoknjižni prijenos koju će u protivnom zamijeniti ta presuda.

Prvi tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbama o stjecanju zajedničke imovine u braku (bračne stečevine) iz članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89, - pročišćeni tekst, dalje: ZBPO). Drugi tužbeni zahtjev usmjeren je na ništavost darovnog ugovora te je utemeljen na odredbama o ništavosti iz članka 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), odnosno točnije na članku 283. stavak 2. ZBPO-a. Treći tužbeni zahtjev utemeljen je na pravu nasljedstva i to na osnovi prvog nasljednog reda iz članka 10. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71 i 47/78).

Tužbeni zahtjevi u ovom postupku proizlaze iz raznih osnova s tim da su prva dva tužbena zahtjeva postavljena protiv obje tuženice, dok je treći tužbeni zahtjev postavljen samo u odnosu na I-tuženicu.

Slijedom toga, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili su istaknuti protiv više tuženika, vrijednost predmeta svakog od zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi, kad je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio u jednom iznosu, kao što je to u ovoj parnici, određuje se tako da se naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora podijeli (u ovom slučaju polazeći od svakoga pojedinog zahtjeva s brojem 3 kao djeliteljem).

Stoga se dijeljenjem vrijednosti predmeta spora na tri dijela utvrđuje vrijednost predmeta spora za svaki od istaknutih zahtjeva u iznosu od 33.666,66 kn pa budući da je vrijednost predmeta spora za svaki od navedenih zahtjeva ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, to je revizija u ovom predmetu nedopuštena.

Slijedom utvrđenog valjalo je temeljem članka 392. stavak 1. ZPP reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 14. veljače 2012.

Sudac:

Dragan Katić, v.r.