I Kž-1112/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1112/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj: 129/00), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. A. Č., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. listopada 2004. godine, broj K- 53/04, u sjednici održanoj dana 4. prosinca 2007. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i opt. A. Č., a u povodu njihovih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. A. Č. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj: 129/00), pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ opt. A. Č. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 28. prosinca 2001. godine do 4. siječnja 2002. godine.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ opt. A. Č. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to, dvije vrećice ispunjene opojnom drogom kokain ukupne težine 1,10 grama, dvije PVC vrećice s opojnom drogom kokain ukupne težine 1,45 grama, plastična vaga marke „Tanita“ model 1479 i dvodijelna staklena bočica s tragovima opojne droge kokain.

I Kž 1112/04-3

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) opt. A. Č. je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 10.140,24 kn, te platiti paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kn.

Istom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobođen je od optužbe opt. S. M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj: 129/00), pobliže opisanog u izreci te presude.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i opt. A. Č..

Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda, u oslobađajućem dijelu u odnosu na opt. S. M., ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a u osuđujućem dijelu u odnosu na opt. A. Č., preinači u odluci o kazni i njemu izrekne stroža kazna.

Opt. A. Č. pobija prvostupanjsku presudu putem branitelja Lj. P. V., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na opt. A. Č. ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači i njemu izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim navodima, a žalba opt. A. Č. odbije kao neosnovana.

Razmotrivši navode žalbe državnog odvjetnika i opt. A. Č., te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao je da su žalbe državnog odvjetnika i opt. A. Č. osnovane, jer je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, a činjenično stanje pogrešno je i nepotpuno utvrđeno.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, utvrđenja prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti kao ispravna, bez daljnjeg raspravljanja, jer je izostala zakonita i cjelovita analiza, te kritička ocjena izvedenih dokaza, u poredbi s obranama oba optuženika.

Naime, ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu, u povodu podnesenih žalbi, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ustanovio je da pobijana presuda zapravo nema razloga, jer su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama takvi da se ne mogu smatrati razlozima, na što s pravom ukazuje i opt. A. Č. u

I Kž 1112/04-3

svojoj žalbi. Navedeni razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji i znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržajima zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Uz to, činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na što s pravom u žalbi ukazuju državni odvjetnik i opt. A. Č..

Tako prvostupanjski sud na str. 7. u razlozima pobijane presude navodi, da „Ne vjeruje sadržaju obrane opt. A. Č. kako je ta obrana upisana u zapisniku o njegovom ispitivanju kao osumnjičenika po djelatnicima policije (list 16-17). Ovo iz razloga što sam sadržaj ukazuje da je spontano iskazivao o mnogim detaljima a iz neposrednog ispitivanja opt. A. Č. tijekom ovog kaznenog postupka, sud je i sam potvrdio zaključak vještaka psihijatra da se radi o ispod prosječnoj inteligentnoj i povodljivoj osobi koja jednostavno nije u stanju izreći tolike i takve sadržaje kako su upisani u navedenom zapisniku.“

Nastavno se na str. 8. u razlozima pobijane presude navodi: „Stoga je sud u 1. djelomičnom priznanju opt. A. Č. (da je nabavio drogu kokain); 2. u objektivno utvrđenim činjenicama (da se uistinu radi o drogi kokain, načinu na koji je bila upakirana, da je posjedovao vagu za precizno mjerenje malih težina na kojoj su pronađeni tragovi droge kokain i da je posjedovao tzv. punila) i 3. provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđene činjenice da mu je u vrijeme počinjenja kaznenog djela mogućnost upravljanja svojom voljom i shvaćanje značenja svojih postupaka bila smanjena ali ne u značajnoj mjeri, utvrdio postojanje svih bitnih objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela iz optužnice u odnosu na opt. A. Č. pa ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.“

Iz izloženog proistječe, da prvostupanjski sud zapravo nije naveo razloge zbog kojih je prihvatio obranu opt. A. Č. na glavnoj raspravi, premda je ta obrana bila u suprotnosti s njegovom obranom koju je dao pred redarstvenim vlastima (list 16-17/II). A prigodom prvog ispitivanja pred redarstvenim vlastima opt. A. Č. iskazao je okolnosno i decidirano, bez primjedbi, u nazočnosti branitelja, kako se upoznao s opt. S. M. i kako je od njega kupovao opojnu drogu kokain (najprije 5 grama za 500 njemačkih maraka, zatim zbog povoljne cijene 10 grama, pa nakon toga po 20 grama, sve nakon dogovora telefonom s opt. S. M. u Z. u … ulici). Izostala je cjelovita analiza, te kritička analiza i ocjena obrane opt. A. Č., u poredbi s obranom opt. S. M., te osobito s iskazima svjedoka M. D. i R. Š., djelatnika policije, koji su proveli prvo ispitivanje opt. A. Č. u nazočnosti branitelja, a kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru, na što s pravom ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi. Nadalje, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proistječe da je opt. A. Č. slabijeg intelektualnog nivoa, ali ne i to, da zbog toga nije bio u stanju izreći, kako je ustanovio prvostupanjski sud, tolike i takve sadržaje prigodom njegovog prvog ispitivanja pred redarstvenim vlastima. Dakle, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude najprije različito tretira nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, nego što je stvarno dan na glavnoj raspravi (list 237 i 121-132), a zatim nije naveo razloge zbog kojih prihvaća obranu opt. A. Č. iznesenu na glavnoj raspravi, premda je ta obrana bila u suprotnosti s njegovom obranom koju je uredno dao prigodom prvog ispitivanja pred redarstvenim vlastima.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, za sada se čini neprijepornim, da je opt. A. Č. u inkriminirano vrijeme posjedovao kod njega pronađenu opojnu drogu kokain, ne samo za svoje potrebe, nego i radi prodaje. No,

I Kž 1112/04-3

prvostupanjski sud, za sada, nije utvrdio i dao razloge zbog čega je prihvatio kvalifikaciju djela iz optužnice da je opt. A. Č., uz posjedovanje, kupovao i prodavao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, za što je također proglašen krivim. Isto tako prvostupanjski sud nije dao razloge, zašto nije dokazano da bi opt. S. M., ne samo prodavao, nego još kupovao i posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, za što ga se tereti optužnicom. O tome je izostala temeljita analiza i ocjena obrane optuženika, osobito evidentnih proturječja, u poredbi s iskazima svjedoka M. D. i R. Š., policijskih djelatnika, na što s pravom ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi. Već je rečeno, da je opt. A. Č., prigodom prvog ispitivanja pred redarstvenim vlastima, okolnosno i decidirano teretio opt. S. M. kao osobu koja mu je u inkriminirano vrijeme prodavala opojnu drogu kokain, na što za sada uvjerljivo ukazuje i državni odvjetnik u svojoj žalbi. Uz to treba cijeniti dosadašnji odnos optuženika prema opojnoj drogi, osobito opt. A. Č. koji je konzumirao drogu, te u kontekstu toga dati pravu ocjenu njegove obrane i djela koje se optuženicima stavlja na teret. Izostala je, dakle temeljita analiza i ocjena obrane oba optuženika, osobito evidentnih proturječja u obrani opt. A. Č., koju svakako treba cijeniti s više kritičnosti, sve u poredbi s psihijatrijskim vještačenjem i ostalim izvedenim dokazima. U razlozima presude valja izvršiti raščlambu svih izvedenih dokaza, ne samo pojedinačno, nego i u cjelini, te tako dati rezultate raščlambe. Potrebno je na jasan i pregledan način prikazati vezu između pojedinih dokaznih rezultata i ocjene dokazanosti, odnosno nedokazanosti pojedinih činjenica.

Iz navedenih razloga, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i opt. A. Č., a u povodu njihovih žalbi i po službenoj dužnosti, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud uklonit će ukazanu povredu zakona, te nakon savjesne i kritičke analize i ocjene obrane optuženika, u poredbi s izvedenim dokazima, na valjan način utvrditi i u razlozima presude određeno navesti što na temelju rezultata izvedenih dokaza smatra utvrđenim, jesu li optuženici počinili kazneno djelo, jesu li kazneno odgovorni i u kojem stupnju, o čemu ovisi adekvatno primjenjivanje kaznene sankcije.

U Zagrebu, 4. prosinca 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.