Rev-1313/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1313/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. vl. obrta P. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika P. L. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo- 281/09 od 4. ožujka 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-787/05 od 15. veljače 2009., u sjednici održanoj 19. prosinca 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-281/09 od 4. ožujka 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-787/05 od 15. veljače 2009. u odnosu na glavnu stvar (točka I. izreke).

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-281/09 od 4. ožujka 2010. u dijelu odluke o parničnom trošku (točka II. izreke) i rješava:

Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 20.435,00 kuna u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 103.592,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 31. prosinca 2002.g. pa do pune isplate."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parbeni trošak u iznosu od 33.550,00 kn."

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IIP-787/05 od 15. veljače 2009. godine u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja pa se preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke glede odluke o trošku i u tom dijelu sudi:

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana na ime troškova parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 23.485,00 kuna, dok se u preostalom dijelu za iznos od 10.065,00 kuna ovaj zahtjev tuženika odbija kao neosnovan."

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer drugostupanjski sud "nije dao uopće obrazloženje na dio navoda iz žalbe" iz čega proizlazi da revident smatra da je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP koje ističe revident u reviziji, a to stoga što su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako valja reći da je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja te stoga postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP.

Zbog svega toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Dio revidentovih navoda u reviziji se odnosi na prigovor pravilnosti i potpunosti činjeničnog stanja utvrđenog u postupku. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

U ovom postupku je riječ o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 103.592,00 kune, a koji iznos je tuženik, prema tvrdnjama tužitelja, dužan mu isplatiti na ime nastalog, a nepodmirenog duga.

Drugostupanjski sud temelji odluku na stajalištu da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a to stoga što je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa trgovačkim društvom S. d.o.o. (a ne s tuženikom kao fizičkom osobom) te je iz tog poslovnog odnosa nastao predmetni dug.

U odnosu na revidentove navode u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava kojima revident ponavlja svoja pravna stajališta iz postupka pred nižestupanjskim sudovima, treba reći da ovaj revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude (u odnosu na glavnu stvar) pa se na temelju čl. 396.a st. 1. ZPP revident upućuje na te razloge kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

Zbog toga nisu ostvareni revizijski razlozi u odnosu na odluku o glavnoj stvari, pa je temeljem čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Međutim, odluka o parničnom trošku u ovom predmetu donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda.

Naime, trošak tuženika u ovom predmetu sastoji se od troška sastava podneska od 17. listopada 2007. – 50 bodova, podneska od 14. studenog 2008. – 50 bodova, pristupa ročištu 31. kolovoza 2006. – 50 bodova, ročištu 21. studenog 2006. – 50 bodova, ročištu 5. veljače 2007. – 50 bodova, ročištu 15. siječnja 2009. – 50 bodova, ročištu 27. studenog 2008. – 125 bodova, ročištu 24. travnja 2007. – 250 bodova, ročištu 13. srpnja 2007. – 250 bodova, ročištu 21. svibnja 2008. – 250 bodova, ročištu 9. rujna 2008. – 250 bodova i ročištu 23. siječnja 2008. – 250 bodova, tj. ukupno 1675 bodova odnosno 16.750,00 kuna što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 20.435,00 kuna (Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 91/04).

Stoga je valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku te obvezati tužitelja tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 20.435,00 kuna, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, a zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod toč. I. izreke (čl. 395. st. 1. ZPP).

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije temeljem odredbe čl. 154. st. 3. ZPP u vezi čl. 166. st. 2. ZPP te shodno tome odlučeno kao u toč. II. ovoga rješenja.

U Zagrebu, 19. prosinca 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.