I Kž-1075/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1075/08-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Zdenka Konjića, Ante Potrebice i Dražena Tripala kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. V. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 18. rujna 2008 godine, br. K-28/08, u sjednici održanoj 20. siječnja 2009 godine, u nazočnosti braniteljice D. K., odvjetnice iz S., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. V. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. D. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca.

Na temelju čl. 63 st. 1 KZ optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje provodi u pritvoru od 1. veljače 2008 godine pa dalje.

Na temelju čl. 76 st. 1 i 2 u vezi s čl. 75 st. 3 KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja ovisnosti o opojnim drogama, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Protiv te presude podnijeli su žalbe optuženik D. V. osobno i putem braniteljice D. K. odvjetnice iz S. i državni odvjetnik.

U žalbi koju je podnio osobno optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike

I Kž 1075/08-6

Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači prvostupanjsku presudu u pravnoj kvalifikaciji djela i sukladno tome u odluci o kazni, te ga osudi na blažu kaznu.

U žalbi koju je podnio putem braniteljice optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ujedno je zatražio da on i njegova braniteljica budu pozvani na sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno, pa je sjednici bila prisutna braniteljica optuženika D. K. odvjetnica iz S., dok optuženiku koji se nalazi u pritvoru nije osigurana prisutnost sjednici drugostupanjskog vijeća, jer po ocjeni vijeća njegova prisutnost nije bila nužna radi razjašnjenja stvari (čl. 374. st. 2. ZKP).

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Optuženik D. V. podnio je odgovor na žalbu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu optuženika D. V.

Optuženik se u žalbi koju je podnio osobno i putem braniteljice, žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s tim što u osobnoj žalbi navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da postoje znatne proturječnosti između onoga što se navodi o ispravama i zapisnicima o iskazima i samih tih isprava i zapisnika, a iz obrazloženja žalbe koju je podnio putem braniteljice, proizlazilo bi da smatra da je optužba prekoračena i da postoji proturječje između onoga što se u presudi navodi o zapisnicima o iskazima i samih tih zapisnika, čime bi se ostvarila bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 9 i 11 ZKP.

Činjenični opis djela u izreci presude izmijenjen je u odnosu na optužnicu samo u dijelu u kojem se precizira datum kupnje opojne droge (umjesto „tijekom siječnja 2008.“ sada se navodi „ 1.veljače 2008.“), te je umjesto riječi „nabavio veću količinu…“ navedeno da je „kupio količinu od 91,87 grama opojne droge…“, što je rezultat utvrđenog činjeničnog stanja i ne predstavlja izmjenu činjeničnog opisa djela koja bi zadirala u identitet optužbe na način da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 9 ZKP, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi optuženika. Nadalje, u činjeničnom opisu djela za koje je optuženik proglašen krivim, navodi se količina opojne droge heroin u pojedinačnim omotima

I Kž 1075/08-6

i količinama dostavljenim na vještačenje, što je u potpunom suglasju s konstatacijama u zapisniku o vještačenju sastavljenom u Centru za kriminalistička vještačenja „I. V.“, pa je također neosnovana tvrdnja iz žalbe da postoji proturječje između isprava i zapisnika i onoga što se navodi o tim ispravama i zapisnicima u presudi, čime bi se ostvarila bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP. Konačno, tu valja napomenuti da razlozi prvostupanjske presude sadrže obrazloženje na koji način je utvrđena količina opojne droge heroin pronađena u dva stana koje je tempore criminis koristio optuženik, što je također u potpunom suglasju s provedenim dokazima i na njima utvrđenim činjenicama.

Također je ispitivanjem prvostupanjske presude po žalbi koju je optuženik podnio osobno, utvrđeno da ne postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o zapisnicima o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, te da obrazloženje presude sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega žalba optuženika iz ovih razloga, a zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, nije osnovana.

Nasuprot tvrdnjama optuženika u žalbi, sud prvog stupnja potpuno i ispravno je utvrdio činjenično stanje, te izveo valjane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio presudi. Osnovano je sud prvog stupnja cijenio vjerodostojnim navod optuženika u obrani danoj u istrazi, da je opojna droga heroin pronađena u stanovima u … ulici i u … ulici njegovo vlasništvo, za razliku od njegovih tvrdnji na glavnoj raspravi, da heroin pronađen u … ulici nije njegov, a što ponavlja u žalbi, jer pored činjenice da je oba stana koristio, nema dvojbe da je sav pronađeni heroin identičnog sastava, kako to proizlazi iz nalaza vještaka toksikologa, a tu činjenicu ne osporava niti sam optuženik. Opravdano je prvostupanjski sud, u odnosu na posjedovanje opojne droge u stanu u … ulici povjerovao iskazu svjedoka D. J., da heroin nije pripadao njemu iako je zajedno s optuženikom iznajmio i koristio taj stan, jer niti sam optuženik ne tereti ovog svjedoka, a okolnost da je svjedok potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, ne predstavlja dokaz o posjedovanju, kako se to neosnovano želi sugerirati žalbom.

Osnovano je sud prvog stupnja utvrdio da je opojna droga heroin bila namijenjena daljnjoj prodaji i to iz razloga što je kupljena u većoj količini iz istog izvora, djelomično razvrstana u vrećice i sakrivena u dva stana. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi, što optuženik svojim iskazom potvrđuje, da se u vrijeme događaja nalazio na heptanonskoj terapiji, dakle da je dnevna količina heptanona od dvadeset tableta pokrivala njegove ovisničke potrebe za drogom, iz čega proizlazi da je sav nabavljeni heroin bio namijenjen prodaji na ilegalnom narko tržištu. Stoga nije bilo potrebe za provođenjem dokaza u vidu telekomunikacijskog vještačenja izlista poziva s mobilnog telefona optuženika i ispitivanjem njegovog oca u svojstvu svjedoka, što je obrana predlagala, a ponavlja se u žalbi, jer se na temelju provedenih dokaza,obrana optuženika da je sva pronađena opojna droga bila namijenjena vlastitoj uporabi, ukazuje u potpunosti neosnovanom.

Osnovano je stoga prvostupanjski sud našao u potpunosti dokazanim da je optuženik neovlašteno radi prodaje kupio opojnu drogu heroin, zbog čega se u njegovom činu stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, pa ni u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

Opravdano je sud prvog stupnja optuženiku u skladu s odredbom čl. 76 st. 1 i 2 i čl. 75 st. 3 KZ izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o drogama, koja može

I Kž 1075/08-6

trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne, jer potreba provođenja ove sigurnosne mjere proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Naime, optuženik je ovo kazneno djelo počinio uslijed ovisnosti o opojnim drogama i dalje postoji opasnost da zbog te ovisnosti počini neko novo kazneno djelo. Na žalbe optuženika i državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni.

Nema dvojbe da je optuženik D. V. specijalni povratnik, jer je višestruko osuđivan za istovrsna kaznena djela, pa je njegov prigovor u žalbi, da je prvostupanjski sud nepravilno izračunao njegovu dosadašnju osuđivanost pribrojivši u osuđivanost i nepravo ponavljanje postupka kojim su objedinjene dvije kazne, sasvim bespredmetan. Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik do sada osuđivan sedam puta i to dva puta za teške krađe, jednom zbog krađe i četiri puta zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, pa je očigledno da dosadašnje kažnjavanje nije ostvarilo svrhu kažnjavanja. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik, kada u žalbi navodi da su precijenjene olakotne okolnosti, kraj navedene otegotne okolnosti u vidu dosadašnje osuđivanosti. Naime, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu smanjenu ubrojivost optuženika, njegove obiteljske prilike i narušeno zdravlje, zbog čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, stajališta da se izrečenom kaznom mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je odredbi čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. siječnja 2009 godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.