Gž Ovr-727/2003-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl. broj XXVIII Gžovr-727/03-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Radomire Felicijan Maoduš, kao predsjednice vijeća, te Ines Smoljan i Ranke Radauš, kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Service d information Code Diplomatique et Consulaire iz Švicarske, Zurich, ..., koga zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica iz Z., protiv ovršenika Restauranta H. po vlasniku M. P. iz Z., ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1995/00 od 19. siječnja 2002.godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2003.godine,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba ovršenika i ukida rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1995/00 od 19. siječnja 2002. godine te se odbacuje ovršni prijedlog.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu kunske protuvrijednosti 9.000,00 DEM sa zateznom kamatom od 31. prosinca 1998. g. do isplate sa troškom ovršnog postupka u iznosu od 2.330,00 kn pljenidbom i prodajom ovršenikovih pokretnina.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovršenik iz razloga navedenog odredbom čl. 353. st. 1. toč . 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91 i 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), bez stavljanja određenog prijedloga.

Žalba je osnovana.

Žalitelj prigovara da je ovršni prijedlog istaknut protiv restorana H. po njemu kao vlasniku, a da je on vlasnik ugostiteljskog obrta pod istim imenom od 25. lipnja 1998. te da nema nikakve veze sa obvezom ranijeg vlasnika F. F.

Posl. broj XXVIII Gžovr-727/03-2

Prema odredbi čl. 26. st. 1. Ovršnog zakona («NN» br. 57/96 i 29/99, dalje OZ) ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja tražbine.

Ovršna je isprava u ovom postupku presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-4699/98-15 od 5. travnja. 2000. g., kojom je naloženo tuženom Restaurantu H. iz Z., ... da tužitelju (ovrhovoditelju ovog postupka) ispunjenje određene obveze (tražbina ovog postupka).

Prema odredbi čl. 1. st. 3. Zakona o obrtu («NN», br. 77/93, 88/95, 24/96, 82/96 i 90/96) obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz stavka 1. toga zakona u svoje ime i za svoj račun, a pri tom se može koristiti i radom drugih osoba. Temeljem čl. 20. istoga zakona za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta.

Iz navedenih odredbi proizlazi da stranka u postupku ne može biti restaurant (kao ni obrtnička odnosno ugostiteljska radnja), jer on nema status pravne osobe, već se kao stranka u postupku može pojaviti obrtnik (fizička osoba) kao vlasnik obrta. Stoga predmetna sudska odluka, u kojoj je na strani tuženika (dužnika) navedena osoba koja nema stranačku sposobnost (čl. 82. ZPP u svezi čl. 19. OZ), ne predstavlja valjanu ovršnu ispravu podobnu za ovrhu u smislu čl. 21. toč. 1. OZ, u svezi s čl. 26. OZ.

Budući da je postojanje kvalificirane ovršne isprave nužna procesna pretpostavka za dopustivost ovrhe - što ovdje nije slučaj, valjalo je pazeći po službenoj dužnosti na razlog naveden odredom čl. 46. st. 3. toč. 1. u svezi sa čl. 19. i 20. OZ uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i odbaciti ovršni prijedlog kao nedopušten, kada to nije učinio prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 47. st. 1. OZ.

Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2003. godine

Predsjednica vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš