Rev-1543/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1543/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice S. V. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., L. & p. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2347/11-2 od 26. studenog 2013., kojim su ukinuti rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4138/10 od 4. siječnja 2011. i odbačen ovršni prijedlog i rješenje istog suda poslovni broj Ovrpl-4138/10-9 od 3. ožujka 2011., na sjednici održanoj 13. studenog 2018.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2347/11-2 od 26. studenog 2013. u dijelu koji se odnosi na rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4138/10 od 4. siječnja 2011. u st. I., II. i III. te se predmet u tom dijelu vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem o ovrsi od 4. siječnja 2011. određena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 9.468,29 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koje su pobliže opisane u istom rješenju o ovrsi, iznosa od 1.498,64 kn, troškova žalbenog postupka određenog presudom u iznosu od 480,98 kn također sa pripadajućim zateznim kamatama opisanima u rješenju o ovrsi, kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu prema rješenju suda.

Prvostupanjskim je rješenjem od 3. ožujka 2011. odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

Drugostupanjskim je rješenjem odlučeno:

„I. Uvažavaju se žalbe ovršenika Grada Z., kao osnovane, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4138/10 od 4. siječnja 2011. i odbacuje se ovršni prijedlog, podnesen 5. srpnja 2010. te se ukida rješenje poslovnog broja Ovrpl-4138/10-9 od 3. ožujka 2011, bez vraćanja predmeta na ponovan postupak.

II. Nalaže se ovrhovoditeljici S. V. naknaditi ovršeniku Gradu Z. trošak sastava žalbe u iznosu od 1.230,00 kn, u roku od 8 dana.“

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice S. V. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.“

Suštinski pobijajući samo dio drugostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje o ovrsi od 4. siječnja 2011., ovrhovoditeljica je navela da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi sa čl. 12. st. 1. i čl. 19. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ), navodeći da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložila je preinačenje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu na način da sud odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. OZ propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, s time što se prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točki 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

U reviziji je ovrhovoditeljica naznačila sljedeća pitanja:

„1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 35. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi naplate 9.468,29 kn sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose, kao i radi naplate troška parničnog postupka u iznosu od 1.498,64 kn te žalbenog postupka u iznosu od 480,98 kn s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2536/08 od 13. studenog 2008. i presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-197/09 od 17. veljače 2009. ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju isplati iznos od 9.468,29 kn sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose, trošak parničnog postupka u iznosu od 7.479,57 kn te trošak žalbenog postupka u iznosu od 480,98 kn, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?

2. Da li je Županijski sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 200. t.1. Zakona o obveznim odnosima, odredbu čl. 4. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 149. OZ kada je utvrdio da se Izjava o prijeboju kojom ovrhovoditelj izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac) odnosi na obveze kod kojih je zakonom isključena mogućnost prestanka obveze prijebojem, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pobijanog rješenja?“

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je prvo postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se pozvala na odluke Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1963/12 od 27. svibnja 2013. i na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012., iz kojih proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena. Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate dijela dosuđenih troškova parničnog postupka u iznosu 1.498,64 kn), a pritom da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela troškova parničnog postupka u iznosu od 1.498,64 kn, troškova žalbenog postupka, kao i cjelokupnog glavnog potraživanja - sukladno čemu da je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 46. st. 5. u vezi sa čl. 35. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa sadržajem ovršne isprave i njene materijalne ovršnosti.

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan. Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek.

Proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da tražbina naznačena u prijedlogu za ovrhu nije u skladu onom iz ovršne isprave. Na temelju odredbe čl. 394. st. 4. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo djelomično ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Budući da je iz navedenih razloga pitanje pod 1. prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije predlagatelja, to o rješavanju pitanja pod 2., ne ovisi odluka u ovom postupku.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 13. studenog 2018.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v. r.