Gž-124/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-124/2019-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. P. V., odvjetnik iz P., protiv ovršenika E. O. S. iz Nj., zastupan po punomoćniku R. A., odvjetniku iz Odvjetničkog društva A. i p. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu ovršenika podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Povrv-6322/17 od 25. rujna 2018., 23. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Povrv-6322/17 od 25. rujna 2018. u dijelu točke II. izreke kojom je očito odbijen preostali dio zahtjeva ovršenika za naknadu troškova postupka u iznosu od 637,40 kn.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-8053/17 od 8. ožujka 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju se provedene radnje, ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbacuje se ovršni prijedlog, dok je u točki II. izreke naloženo ovrhovoditelju da ovršeniku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 412,50 kn u roku od 8 dana.

Protiv citiranog rješenja u odnosu na točku II. izreke u dijelu u kojem je očito odbijen preostali dio zahtjeva ovršenika za naknadu troškova postupka, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se ovršeniku dosudi zatraženi trošak u iznosu od 637,40 kn.

Ovršenik u žalbi navodi da je prilikom izračuna troška trebalo primijeniti Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) koji određuje nagradu za zastupanje u parničnom postupku u sporovima gdje je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn a ne kako je to učinio sud prvog stupnja primjenjujući Tbr. 11. toč. 1. Tarife priznajući ovršeniku za sastav prigovora 25 bodova i troškove PDV-a u ukupnom iznosu od 312,50 kn. Navodi odredbu čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) u kojoj je propisano da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pa da se stoga postupak povodom prigovora protiv platnog naloga vodi prema pravilima koji vrijede za parnični postupak a da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku pa da je ovršeniku trebalo priznati trošak u iznosu od 50 bodova i troškove PDV-a ukupno 625,00 kn.

Ovršenik navodi da nije jasno zbog čega sud prvog stupnja nije priznao troškove sudskih pristojbi ovršeniku, ali da se navodi da ovršenik sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15; dalje ZSP) istu nije dužan platiti ali da u obrazloženju nisu navedene konkretne odredbe na temelju kojih je sud donio takvu odluku. Pri tome se poziva na Tbr. 1. st. 3. Tarife ZSP-a gdje je propisano da se za prigovor protiv rješenja o ovrsi plaća pristojba čiji se iznos u skladu sa stavkom 1. određuje prema vrijednosti spora pa da iz čl. 16. ZSP-a ne proizlazi da je ovršenik oslobođen plaćanja iste pa da je stoga sud prvog stupnja trebao dosuditi ovršeniku na ime troška i pristojbu na prigovor u iznosu od 100,00 kn. Ovršenik nadalje navodi sadržaj odredbe čl. 106. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u kojoj je propisano da podnesci moraju biti razumljivi i da moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti, da podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja. Stoga da je ovršenik morao imati osobni identifikacijski broj te da se radi o troškovima pribavljanja identifikacijskog broja koji su ovršeniku nastali isključivo u svezi s ovim postupkom i krivnjom ovrhovoditelja, jer da je ovršenik strani državljanin koji u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni boravište, nema otvorenih bankovnih računa u RH niti pokretnu ili nepokretnu imovinu na području RH.

Smatra ovršenik da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada ovršeniku nije priznao naknadu poštanskih troškova obrazlažući odluku da ovršenik nije dostavio dokaz o visini tih troškova. Tvrdi da je očito iz sadržaja prigovora da je prigovor podnesen preporučenom pošiljkom uz povratnicu i da prema važećem Cjeniku Hrvatske pošte cijena preporučene pošiljke s povratnicom iznosi 12,40 kn, te da stoga ovršenik nije smatrao da je trošak potrebno dokazivati, s obzirom da se radi o standardnom trošku koji se u uobičajeno priznaje sukladno Tbr. 44. Tarife koja određuje da odvjetniku pripada naknada troškova za stvarne izdatke koji su mu bili potrebni za obavljanje povjerenih poslova, u što se između ostalih ubrajaju i izdaci za poštanske usluge.

Odgovor na žalbu nije podnesen

Žalba nije osnovana.

Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da je sud prvog stupnja trebao primijeniti Tbr. 7. toč. 8. Tarife i da mu je trebalo dosuditi jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, jer je odluka suda o ukidanju rješenja o ovrsi javnog bilježnika i odbacivanja prijedloga za ovrhu donesena nakon što je podnesen prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da se ne radi o parničnom trošku i pravilno primjenjuje Tbr. 11. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1., 3. i 6. Tarife priznajući ovršeniku za sastav prigovora nagradu u iznosu od 250,00 kn i PDV u iznosu od 62,50 kn odnosno ukupno 312,50 kn.

Stoga je neosnovano pozivanje ovršenika na odredbu čl. 58. st. 3. OZ-a jer se u konkretnom slučaju postupak nije nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga kada bi se radilo o parničnom trošku za radnje koje bi bile poduzete nakon stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i kada bi se ukinule provedene radnje.

Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da sud ovršeniku nije priznao troškove plaćanja sudskih pristojbi jer je sud prvog stupnja ovršeniku dosudio trošak sudskih pristojbi na prigovor u iznosu od 100,00 kn jer su pristojbe plaćene uz podnošenje prigovora.

Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da mu je trebalo priznati naknadu poštanskih troškova u iznosu od 12,40 kn, jer sukladno Tbr. 44. st. 1. i 2. Tarife odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja za stvarne izdatke koji su bili potrebni za obavljanje povjerenih mu poslova i da u te izdatke pripadaju izdaci za poštanske usluge te ostali troškovi ali ovršenik nije dokazao da je uz preporučenu pošiljku za poštanske troškove platio navedeni iznos pa stoga taj iznos sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava u okviru navedene odredbe Tbr. 44. Tarife ne dosuđuje.

Također nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da mu je trebalo priznati troškove pribavljanja potvrde o osobnom identifikacijskom broju jer ovršenik nije dokazao da je pribavljalo OIB za potrebe ovog postupka a troškovi pribavljanja OIB-a nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka jer je u odredbi čl. 39. st. 1. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati ime i prezime stranaka te OIB stranaka te se ta obaveza ne odnosi na podneske koji dostavljaju ovršenici pa stoga niti na dostavljeni prigovor ovršenika.

Ispitujući po služenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

Slijedom obrazloženog žalbu ovršenika kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točki II. izreke potvrditi i to za iznos od 637,40 kn jer je ovršeniku u podnesenom prigovoru zatražio trošak u iznosu od 1.049,90 kn a u točki II. izreke mu je dosuđen iznos od 412,50 kn pa je stoga očito da je odbijen preostali dio zahtjeva ovršenika za naknadu troškova u iznosu od 637,40 kn, pa je stoga primjenom odredbe čl. 380, toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke ovog rješenja.

Ovršeniku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 23. siječnja 2019.

Sutkinja

Filka Pejković v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Štimac