Legislator Case Law & Legislation
I Kž-Us-97/2013-4 AI generated

Croatian Supreme Court reclassifies and increases sentences for abuse of office and bribery against a police officer.

Case Number I Kž-Us-97/2013-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia reclassified the defendant's crimes from Article 291 to Article 337 (abuse of office) and Article 347 (bribery) of the Criminal Law. The court found the first-instance judgment legally flawed regarding the specific charges and adjusted the sentencing accordingly. Consequently, the defendant was convicted of multiple offenses and sentenced to a combined prison term of one year and six months, with a five-year ban on holding police office.

Legislator headnote

AI generated

Articles 337, 347, 60, 63, and 77 of the Criminal Law; The Supreme Court may reclassify criminal charges if the first-instance judgment misapplies the legal definition of the offense, and it may impose a heavier sentence when the reclassification reflects a more serious nature of the conduct.

Keywords

AI generated
reclassification of criminal charges abuse of office by public officials acceptance of bribes combined criminal punishment security measure prohibition police officer immunity Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
Article 337 of the Criminal Law
Article 347 of the Criminal Law
Article 60 of the Criminal Law
Article 63 of the Criminal Law
Article 77 of the Criminal Law
Article 476 of the Criminal Procedure Act
Article 486 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 97/13-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u predmetu protiv opt. Ž. M. zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1 i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, od 18. srpnja 2013., broj K-Us-23/13, u sjednici održanoj 20. svibnja 2014.,

p r e s u d i o j e :

I) Povodom žalbe državnog odvjetnika a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenih djela te se izriče da je optuženik Ž. M. djelom opisanim pod točkom 1. izreke te presude počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. u vezi članka 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98., 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - u daljnjem tekstu: KZ/97), djelima opisanim pod točkom 2. izreke kaznena djela protiv službene dužnosti – zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. i primanje mita iz članka 347. stavak 3. KZ/97 i djelom opisanim pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – primanje mita iz članka 347. stavak 1. KZ/97.

II) Uslijed odluke pod I) i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom Ž. M. za djelo iz članka 337. stavka 1. u svezi članka 61. KZ/97 opisano pod točkom 1. izreke, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju iste zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za djelo iz članka 337. stavka 1. KZ/97 opisano pod točkom 2. izreke, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju iste zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, a za djelo iz članka 347. stavka 3. KZ/97 opisano pod točkom 2. izreke, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, utvrđuje na temelju iste zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca te za djelo iz članka 347. stavka 1. KZ/97 opisano pod točkom 3. izreke, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju iste zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, pa se optuženik za ta djela i na temelju članka 60. stavka 1. i 2. točka c KZ/97 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest)

I Kž-Us 97/13-4

mjeseci, u koju kaznu se na temelju članka 63. KZ/97 uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru i uhićenju od 19. listopada 2011. do 28. listopada 2011.

III) Uslijed odluke pod točkom I) preinačuje se prvostupanjska odluka u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se prema optuženom Ž. M. na temelju članka 77. KZ/97 primjenjuje sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja policijskog službenika u trajanju 5 (pet) godina, s time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. srpnja 2013. broj K-Us-23/13 proglašen je krivim optuženik Ž. M. pod točkom 1. izreke te presude zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11 i 144/ 12 – u daljnjem tekstu KZ/11), pod točkom 2. zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11 i primanja mita iz članka 293. stavak 3. KZ/97 te djelom pod točkom 3. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – primanja mita iz članka 293. stavak 1. KZ/11. Optuženiku je za kazneno djelo iz točke 1. na temelju članka 291. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za djela iz točke 2. na temelju članka 291. stavka 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca i na temelju članka 293. stavka 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca te za djelo iz točke 3. je na temelju članka 293. stavka 1. uz primjenu članka 49. stavak 1 točka 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženik Ž. M. osuđen je na jedinstvenu kaznu u trajanju 1 (jedne) godine te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečene uvjetna osuda. Određeno je da jedinstvena kazna na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

Optuženiku Ž. M. će u slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju članka 54. KZ/11, u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen biti uračunato vrijeme uhićenja i trajanja istražnog zatvora od 19. listopada 2011. do 28. listopada 2011.

Na temelju članka 71. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja policijskog službenika u trajanju 5 (pet) godina a na temelju stavka 5. istog članka je određeno da uvjetna suda može biti opozvana ako optuženik postupi protivno zabrani obavljanja zvanja, s time da vrijeme izvršenja kazne zatvora neće biti uračunato u trajanje ove mjere.

Optuženik je na temelju članka 148. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/13 i 56/13 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

Protiv te presude pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji. U žalbi je predložio preinačenje prvostupanjske presude na način da optuženik bude osuđen na kaznu zatvora.

I Kž-Us 97/13-4

Optuženik Ž. M. je po branitelju Lj. P. V., odvjetniku iz Z. podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da izrečenu sankciju smatra primjerenom jer predstavlja individualizirano kažnjavanje utemeljeno na smislenom i svrhovitom utvrđenju i vrednovanju svih olakotnih i otegotnih okolnosti.

Predmet je u skladu sa člankom 474. stavak 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U skladu s odredbom članka 3. stavak 1. KZ/11 (jednaku odredbu sadrži i KZ/97), prema kojoj se na počinitelja primjenjuje zakon koji je bio na snazi kad je kazneno djelo počinjeno (a novi, u međuvremenu izmijenjeni samo ako je blaži za počinitelja), izmijenjena je pravna oznaka kaznenih djela iz prvostupanjske presude, budući da novi zakon u odnosu na kaznena djela iz čl. 337. stavak 1. i 347. stavak 1. i 3. KZ/97, za koja je optuženik bio terećen optužnicom, nije blaži zakon za optuženika, već naprotiv. Stoga je povodom žalbe državnog odvjetništva a po službenoj dužnosti Vrhovni sud Republike Hrvatske izmijenio pravnu oznaku inkriminiranih djela i ista pravno označi prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme njihova počinjenja. Ovo pogotovo jer je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, a u konkretnom slučaju nema mjesta izricanju koje od alternativnih sankcija propisanih KZ/11.

Naime, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti – priznanje optuženika koje je doprinijelo bržem okončanju kaznenog postupka, izraženo kajanje i kritički odnos prema počinjenom djelu, činjenicu da je otac troje djece o kojima skrbi te da ranije nije dolazio u sukob sa zakonom, a da je propustio cijeniti otegotnim visoki stupanj kriminalne volje i upornosti koja se očituje u činjenici da je optuženik poduzeo veliki broj protupravnih radnji (ukupno 14) u kratkom razdoblju (od 14. srpnja do 05. listopada 2011.) te da je to činio u namjeri pribavljanja materijalne koristi. Činjenica da je optuženik bio policajac, dakle pripadnik službe javne uprave kojoj je povjereno čuvanje javnog reda i poretka, daje dodatnu težinu počinjenim djelima. Policija ima dužnost pružiti građanima zaštitu njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda, kao što su to, između ostalih, sigurnost i nepovredivost osobe te osigurati zaštitu drugih ustavom zaštićenih vrijednosti. Također je dužnost policije traganje za počiniteljima kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti i prekršaja te njihovo dovođenje nadležnim tijelima. Optuženik je svojim radnjama činio upravo suprotno, čime je ugrozio sigurnost i nepovredivost osoba (prosljeđujući informacije o preminulim osobama), a osobama koje su same za sebe pretpostavljale da bi se mogle nalaziti u potražnim evidencijama, omogućavao nesmetano kretanje čak i izvan granica Republike Hrvatske. Time je narušio ugled i povjerenje koje građani imaju u policiju i druge institucije čija je dužnost osiguranje zaštite građanima, kako se to osnovano navodi u žalbi. Cijeneći navedene okolnosti te brojnost radnji koje je poduzeo, optuženiku je za produljeno kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. KZ/97 opisano pod točkom 1. izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju istog članka za kazneno djelo pod točkom 2. s obzirom da se radilo o jednoj radnji, utvrđena je kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca. Ove kazne prema mišljenju drugostupanjskog suda predstavljaju primjerenu osudu društva zbog počinjenog te upozorenje optuženiku da ubuduće ne čini slična kaznena djela a podobne su za odvraćanje potencijalnih počinitelja kaznenih djela od namjere da ih izvrše. Za djelo iz članka 347. stavka 3. KZ/97 opisano pod točkom 2.

I Kž-Us 97/13-4

izreke utvrđena je kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca a na temelju stavka 1. istog članka, za djelo opisano pod točkom 3. izreke utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 347. stavka 3. KZ/97 iz točke 2. izreke prvostupanjske presude ovaj sud smatra primjerenom imajući na umu način izvršenja a to je zahtijevanje dara za predanu informaciju što predstavlja aktivniji odnos optuženika od samog primanja dara, kao drugog načina izvršenja istog kaznenog djela. Također je primjerena kazna utvrđena za kazneno djelo iz članka 347. stavka 1. KZ/97 iz točke 3. izreke presude u zakonom propisanom najmanjem trajanju kazne za to djelo od 1 (jedne) godine jer se i ovakvom kaznom može dovoljno utjecati na optuženika i na druge osobe u cilju preveniranja kaznenih ponašanja. Optuženik je na temelju članka 60. stavci 1. i 2. točka c) KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, koju ovaj sud smatra primjerenom svim počinjenim kaznenim djelima, osobi optuženika te odgovarajućom društvenom osudom takvog ponašanja. Ujedno optuženik će se, po izdržavanju ove kazne, ponovno moći uključiti u društvo s obzirom na to da izdvajanje nije određeno u trajanju koje bi u znatnoj mjeri otežalo njegovu ponovnu integraciju.

S obzirom da se optuženik nakon uhićenja nalazio u istražnom zatvoru vremenu od 19. listopada 2011. do 28. listopada 2011., to je na temelju članka 63. KZ/97 ovo vrijeme uračunato u kaznu zatvora.

Optuženik je inkriminirana djela počinio u obavljanju svojeg zvanja a s obzirom na to da postoji opravdana opasnost da bi daljnje obavljanje dosadašnjeg zvanja moglo na njega poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela zlouporabe zvanja, izrečena mu je sigurnosna mjera iz članka 77. KZ/97. Ovom sigurnosnom mjerom optuženiku je zabranjeno obavljanje zvanja policijskog službenika u trajanju 5 (pet) godina, s time da vrijeme izvršavanja kazne zatvora neće biti uračunato u trajanje sigurnosne mjere.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti da je na drugi način povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.