Rev-272/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 272/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz Njemačke, H., zastupane po punomoćniku R. H. odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. K. iz K., zastupanog po punomoćniku E. G., odvjetniku iz Z., radi poništenja oporuke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž-1718/08-2 od 26. studenoga 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-388/07-163 od 28. srpnja 2008., u sjednici održanoj dana 1. lipnja 2011.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. V. iz Njemačke, H., koji glasi:

Poništava se oporuka V. V. iz K., sačinjena 8. ožujka 2001. kojom je za njezinog univerzalnog nasljednika određen tuženik, zbog mana volje i nesposobnosti oporučiteljice za oporučeno raspolaganje te ovo pismeno ne proizvodi nikakve pravne učinke, a tuženik je tužan tužiteljici nakaditi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

p o d r e d n o

Utvrđuje se da je ništava oporuka V. V. iz K., sačinjena 8. ožujka 2001. zbog nedostatka oblika i neistinitog potpisa oporučiteljice te ovo pismeno ne proizvodi nikakve pravne učinke, a tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 83.455,00 kn u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana te da se naloži istoj plaćanje troškova sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Povodom izjavljene revizije revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Iako je istaknut revizijski razlog bitne povrede odredba parničnog postupka u reviziji se ne navodi obrazloženje za istaknuti revizijski razlog već ista ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje što je nedopušten razlog za izjavljivanje revizije (čl. 385. ZPP). Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sud je utvrdio da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Također je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora su zahtjevi tužiteljice na poništenje oporuke V. V. koju je sačinila pred svjedocima i to zbog mana volje i zbog nesposobnosti oporučiteljice za oporučnim raspolaganjem te utvrđenje ništavim te iste oporuke zbog nedostatka oblika i neistinitog potpisa.

U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica kćer oporučiteljice V. V. te da je ista kao zakonska nasljednica u ostavinskom postupku upućena u parnicu radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke rješenjem Općinskog suda u Krapini poslovni broj O-31/02-14 od 15. travnja 2002.;

- da je oporučiteljica V. V. znala čitati i pisati te da je ista pismenom oporukom sastavljenom po Z. J., uz prisutnosti svjedoka M. S. i D. K. dana 8. ožujka 2001. raspolagala svojom imovinom na način da je svoju imovinu ostavila tuženiku;

- da je ista u trenutku sastavljanja oporuke mogla čitati i pisati te da joj je oporuka pročitana pred svjedocima;

- da ju je ona pročitala i nakon toga izjavila da njezina oporuka nakon čega su je potpisali svjedoci i pisac oporuke te na kraju i oporučiteljica;

- da je na oporuci potpis V. V. koji je vjerojatno pisan rukom V. V., što je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja grafološkog vještaka;

- da na osnovu svih raspoloživih podataka o psihičkom stanju oporučiteljice nema dovoljno utvrđenih medicinskih pokazatelja koji bi doveli u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuke.

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je pok. V.

V. u trenutku sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje te da je oporuka imala valjani oblik propisan odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78, 56/00

– dalje: ZN).

Prema odredbi čl. 69. ZN oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

Prema odredbi čl. 64. ZN oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina. Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje.

Prema odredbi čl. 67. ZN valjana je ona oporuka koja je napravljena obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica bila sposobna za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke te da oporuka ima valjani oblik te da ju je potpisala oporučiteljica pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je pobijana oporuka pravno valjana te se pravilno odbili tužbene zahtjeve.

Kako su nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoji ni povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i presudi kao u izreci.

Odluka o troškovima sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP. Troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja parnice pa stoga je sud odbio zahtjev za naknadu navedenih troškova nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

U Zagrebu, 1. lipnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.