II Kž-353/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-353/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. P. I., zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. srpnja 1997. br. Kv-493/97 (Kio-I-200/97), u sjednici održanoj 2. rujna 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Djelomično se uvažava žalba okr. P.I., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor protiv okr. P.I. produljuje temeljem zakonskog osnova iz čl. 182. st. 2. toč. 2. ZKP.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 187. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. P.I. temeljem zakonskih osnova predviđenih u čl. 182. st. 2. toč. 1. i 2. ZKP, u tijeku istrage koja se protiv njega vodi zbog kriv. djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba je djelomično osnovana.

U pravu je žalitelj da iz podataka u spisu ne proizlazi postojanje takovih osobitih okolnosti koje bi upozoravale na opasnost od okrivljenikovog bjegstva.

Naime, okolnost što okrivljenik ima psihičke tegobe, sama po sebi, pa niti u kontekstu težine predmetnog krivičnog djela, nije dovoljna da opravda njegovo zadržavanje u pritvoru s osnove opasnosti od bjegstva. To tim više jer se radi o osobi koja ima stalno prebivalište zajedno sa svojom obitelji na adresi u S., J.D. br. …, a osim toga, treba cijeniti da je prema podacima u spisu sam okrivljenik obavijestio djelatnike policije, sačekao njihov dolazak, te se mirno predao.

Zbog toga, dakle, nema uporišta pritvorskoj mjeri iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.

Nasuprot tome, i dalje postoje razlozi koluzione opasnosti koji opravdavaju pritvor temeljem čl. 182. st. 2. toč. 2. ZKP.

Naime, kako u dosadašnjem tijeku istrage nije saslušana svjedokinja P.M., sestra okrivljenika, a tim više što se radi o djetetu na koje je svaki utjecaj znatno olakšan, to i ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, smatra da postoje takove osobite okolnosti koje pokazuju da bi okrivljenik na slobodi, utjecajem na P.M., ometao istragu.

Pri tome, tvrdnja žalbe prema kojoj je dolazak spomenute svjedokinje na sud neizvjestan radi navodnog protivljenja majke P.M., doista nije od utjecaja, s obzirom da je o potrebi saslušanja isključivo ovlašten odlučivati istražni sudac.

Kako je u nastavku istrage potrebno saslušati preostalog svjedoka, te dovršiti psihijatrijsko vještačenje okrivljenika, to je sud prvog stupnja osnovano produljio pritvor do dana 28. rujna 1997. godine, koliko će istraga predvidivo još trajati.

Budući da se navodima žalbe osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. rujna 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Katica Jelić, v.r.