I Kž-879/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 879/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Zdenka Konjića, Ante Potrebice i Žarka Dundovića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Nj. K. zbog kaznenih djela iz čl. 188 st. 1 i 2 i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 28. travnja 2008 godine, br. K-15/08-70, u sjednici održanoj 13. siječnja 2009 godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu njegove žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo pod t. 2 izreke presude (čl. 188 st. 1), te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. Nj. K., za kazneno djelo silovanja iz čl. 188 st. 1 i 2 KZ, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim pod t. 1 izreke presude, na temelju tog propisa, na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu se, na temelju čl. 63 KZ, osuđuje

uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 3. siječnja 2008 godine, pa dalje.

III Žalba opt. Nj. K., u odnosu na djelo pod t. 1 izreke presude, odbija se kao neosnovana.

IV Uslijed odluke pod I, žalba opt. Nj. K. u odnosu na djelo pod t. 2 izreke presude, postala je bespredmetna.

I Kž 879/08-4

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku opt. Nj. K. proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela silovanja iz čl. 188 st. 1 i 2 KZ, pobliže opisanog pod t. 1 izreke i jednog kaznenog djela silovanja iz čl. 188 st. 1 KZ, pobliže opisanog pod t. 2 izreke, te - nakon pojedinačno utvrđenih kazni zatvora, na temelju čl. 188 st. 1 KZ u trajanju od šest godina i na temelju čl. 188 st 1 KZ u trajanju od tri godine, - primjenom čl. 60 t.c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Na temelju čl. 63 KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. siječnja 2008 godine pa dalje.

Protiv te presude podnijeli su žalbe opt. Nj. K. putem branitelja mr. L. M., odvjetnika iz O. i državni odvjetnik.

Opt. Nj. K. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženiku „izrekne znatno blažu kaznu“.

Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud ukine prvostupanjsku presudu u dijelu izreke pod t. 2 i u tom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje, a za kazneno djelo pod t. 1 preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U pisanom očitovanju, koje je usmeno ponovio u sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika u dijelu koji se odnosi na djelo pod t. 1 izreke presude neosnovana, a u odnosu na djelo pod t. 2 izreke presude bespredmetna.

Na žalbe optuženika i državnog odvjetnika u odnosu na djelo pod t. 1 izreke prvostupanjske presude.

Nije u pravu optuženik Nj. K. kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, s tvrdnjom da u odlučnim činjenicama postoji proturječje između izreke presude i njenih razloga, jer se u obrazloženju presude navodi, da je optuženik prilikom izvršenja djela uporabio nož, stolicu, cipelu i remen, a nijedan od tih predmeta nije oduzet kao sredstvo izvršenja kaznenog djela. Prvenstveno, u

I Kž 879/08-4

činjeničnom opisu djela navode se svi ovi predmeti kojima se optuženik poslužio pri primjeni sile i prijetnje kako bi oštećenicu prisilio na spolni snošaj, što je u potpunom suglasju s činjenicama koje se u obrazloženju presude navode kao utvrđene na osnovi provedenih dokaza. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 80 st. 1 i 3 KZ sigurnosna mjera oduzimanja predmeta može se primijeniti glede predmeta koji je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje kaznenog djela, kada za to postoje istom odredbom propisani razlozi, s izuzetkom kada je zakonom u određenim slučajevima propisano obvezno oduzimanje predmeta. Kako u ovom slučaju ne postoji zakonska obveza primjene ove sigurnosne mjere, a ne postoji opasnost da bi uporabljeni predmeti pri počinjenju ovog kaznenog djela, mogli biti ponovno uporabljeni za počinjenje kaznenog djela,odnosno ne postoji prijeka potreba za njihovo oduzimanje radi zaštite opće sigurnosti ili moralnih razloga, to nije bilo mjesta oduzimanju predmeta po odredbi čl. 80 KZ.

Nasuprot tvrdnjama optuženika u žalbi, sud prvog stupnja je u odnosu na djelo pod t. 1 izreke presude, na osnovi temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Pravilno je sud prvog stupnja cijenio vjerodostojnim iskaz oštećenice, jer je istinitost njenog iskazivanja potkrijepljena medicinskom dokumentacijom, zapisnikom o očevidu, iskazima svjedoka B. M., D. G., D. B. i A. K. u pojedinim dijelovima i okolnostima događaja o kojima ti svjedoci imaju saznanja, te nalazima i mišljenjima liječnika vještaka psihijatra i psihologa.

Prigovor optuženika u žalbi, da nije provedeno vještačenje ozljeda oštećenice nije osnovan, jer je nesporno da je oštećenica odmah slijedeći dan nakon događaja (3. siječnja 2008.) dovedena u pratnji policije u Opću bolnicu N. na hitan bolnički prijem i traumatološki pregled, te su pri tom utvrđene ozljede u vidu nagnječena lica ispod lijevog oka, u području ispod brade, području desnog uha, nagnječenje u području lijeve stražnje strane vrata i nagnječenje desnog koljena. U svom vrlo detaljnom iskazu oštećenica je opisala način zadobivanja svake od ozljeda, što se u potpunosti podudara s njihovom vrstom i lokacijom utvrđenom pri liječničkom pregledu, a predmeti s kojima joj je po njenom iskazu, optuženik nanosio ozljede pronađeni su prilikom očevida u kući u kojoj se događaj zbio i konstatirani u zapisniku o očevidu (drvena stolica s tragovima lomljenja, kožni remen, kuhinjski nož). Stoga se slijedom navedenih dokaza, sasvim se suvišnim ukazuje prigovor optuženika u žalbi kao je bilo potrebno provesti vještačenje drvenog stolca kako bi se utvrdila starost oštećenja konstatiranih u zapisniku o očevidu i intenzitet nanesenih udaraca s obzirom na utvrđene ozljede. To tim više, što iz iskaza oštećenice proizlazi da se optuženik osim primjene sile, poslužio i vrlo ozbiljnom prijetnjom prislonivši joj nož na grlo, rekavši pritom da će je ubiti, a vjerodostojnost njenog opisa ponašanja optuženika tempore criminis, potkrjepljuju svojim iskazima svjedokinje B. M. i D. G., opisujući u drugim situacijama izuzetno nasilno ponašanje optuženika, koje je prelazilo u psihičko i fizičko zlostavljanje oštećenice. Konačno, iskaz oštećenice potkrijepljen je i nalazima liječnika vještaka psihijatra i psihologa, koji su suglasni da je kod oštećenice nastupila akutna reakcija na stres koji je vezan za traumatsko iskustvo s doživljajem ugroženosti i psihičkog integriteta popraćen intenzivnim strahom i doživljajem potpune bespomoćnosti (simptomi blažeg stupnja PTSP-a), zbog čega slijedom svim navedenih dokaza nema sumnje u vjerodostojnost njenog iskazivanja.

Nije također osnovana tvrdnja optuženika u žalbi, da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno iz razloga što nisu ispitani svjedoci (njih deset) na okolnost ponašanja

I Kž 879/08-4

oštećenice posebno u području spolnosti, jer su u odnosu na učin djela optuženika, ti dokazi sasvim nevažni i predloženi su isključivo u cilju da se njena osoba u najvećoj mogućoj mjeri difamira, kako bi optuženik na taj način pokušao izbjeći kaznenu odgovornost.Isto tako, u pokušaju da ospori vjerodostojnost iskaza oštećenice, ovaj žalitelj predlaže također i dopunsko ispitivanje oštećenice i svjedoka A. K., te saslušanje svjedokinje M. Z., kako bi na taj način pokušao potkrijepiti svoju sasvim bizarnu tvrdnju o motivu oštećenice da optuženika bezrazložno tereti za teško kazneno djelo, pa se upravo iz razloga neuvjerljivosti tvrdnje i na osnovi provedenih dokaza, ovaj dokazni prijedlog ukazuje sasvim suvišnim.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna za kazneno djelo iz čl. 188 st. 1 i 2 KZ prestroga, s tvrdnjom da je sud prvog stupnja podcijenio olakotne okolnosti. Naprotiv, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je optuženik tempore criminis ispoljio izuzetnu brutalnost i bezobzirnost, te da u nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene pobude iz kojih je optuženik djelo počinio. Naime, pored činjenice da je optuženik višestruko osuđivana osoba, od čega jednom i za istovrsno kazneno djelo (silovanje u pokušaju), te da je ovo kazneno djelo počinio nedugo nakon izlaska s izdržavanja kazne, valja imati u vidu da se osobito ponižavajući način na koji je počinio kazneno djelo silovanja ogleda u zaista izuzetno ispoljenoj brutalnosti i surovosti spram vlastite supruge i majke njegove djece. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske stajališta da je kazna zatvora u trajanju od osam godina primjerena svim utvrđenim okolnostima i težini djela, zbog čega je takvom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Stoga je u odnosu na kazneno djelo pod t. 1 izreke prvostupanjske presude, valjalo odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu, a žalbu državnog odvjetnika prihvatiti i u odluci o kazni preinačiti prvostupanjsku presudu.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući u ovom dijelu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je u tom dijelu po čl. 384 st. 1 presuđeno kao u izreci.

Na žalbu državnog odvjetnika i odluka po službenoj dužnosti u odnosu na kazneno djelo pod t. 2 izreke prvostupanjske presude.

Po žalbi državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP, utvrđeno je da je u dijelu presude iz izreke pod t. 2 ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 7 i 11 ZKP, jer sud svojom presudom nije riješio predmet optužbe, izreka presude je nerazumljiva i proturječna sama sebi, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a također su razlozi presude nejasni i proturječni izreci presude i međusobno.

Optužnicom je optuženiku stavljeno na teret da je djelima opisanim pod t. 2 izreke presude počinio dva kaznena djela iz čl. 188 st. 1 KZ, no iz izreke presude proizlazi da je optuženik u ovom dijelu proglašen krivim samo za jedno kazneno djelo iz čl. 188 st. 1 KZ i za to djelo mu je utvrđena kazna. Na taj način ostvarena je bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 7 ZKP, jer sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe.

I Kž 879/08-4

U pravnom opisu kaznenog djela u izreci presude međutim, navodi se množina „dakle, druge osobe uporabom prijetnje…..“, da bi nakon toga uslijedila pravna oznaka za samo jedno kazneno djelo iz čl. 188 st. 1 KZ, pa je na taj način izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, čime je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP.

U razlozima presude izostalo je bilo kakvo obrazloženje zbog čega sud prvog stupnja smatra da je djelima činjenično opisanim pod t. 2 izreke presude ostvareno obilježje samo jednog kaznenog djela iz čl. 188 st. 1 KZ, pa su na taj način izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, obrazloženje presude u tom dijelu (list 18 presude) sadrži utvrđenja suda prvog stupnja koji su u potpunom proturječju s izrekom presude, jer se govori o primjeni prijetnji u odnosu na dvije osobe da bi ih se prisililo na spolne radnje izjednačene sa spolnim odnošajem, pa se između ostalog navodi da je „optuženi primjenom prijetnje i fizičke sile slomio otpor ošt. V. K. i svjedoka (?) K. A., te protivno njihove volje prisilio ih na spolne radnje koje su po svom karakteru izjednačene sa spolnim odnosom…“, da bi nakon toga uslijedio zaključak kako se radi o jednom kaznenom djelu iz čl. 188 st. 1 KZ, bez obrazloženja za takvu pravnu kvalifikaciju. Na taj način, ne samo da su razlozi presude u proturječju s njenom izrekom, nego su nejasni i u međusobnom proturječju, pa je i na taj način ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP.

Stoga je zbog ostvarene bitne povrede odredba kaznenog postupka, valjalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na t. 2 njene izreke.

Slijedom navedenog, žalba optuženika u ovom dijelu je bespredmetna, jer je u odnosu na t. 2 izreke prvostupanjske presude ova žalba podnesena iz drugih žalbenih osnova, koje zbog ostvarene bitne povrede odredba kaznenog postupka, sud drugog stupnja nije ispitivao. U ponovljenom postupku, nakon što sud prvog stupnja ponovno provede sve provedene dokaze, te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje i izvede valjane zaključke, otkloniti će nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, donijeti će novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 13. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.