Rev-805/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 805/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko- upravni odjel u Slatini, protiv tuženika J. R. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. O., odvjetnik iz N., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-349/07-2 od 28. siječnja 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj P-144/04-26 od 14. studenog 2006., u sjednici održanoj 25. siječnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika J. R. odbija se.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

„Tuženik J. R. iz S., … se obvezuje tužitelju Republici Hrvatskoj za Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, naknaditi štetu u iznosu od 1.923.327,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 1996. godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe“,

odbija se kao neosnovan.

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 111.172,70 kn, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Žalba se uvažava, te se preinačuje pobijana presuda Općinskog suda u Slatini broj P- 144/04-26, od 14. studenog 2006.g., tako da se sudi:

Tuženik J. R. iz S., …, se obvezuje tužitelju Republici Hrvatskoj za Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, naknaditi štetu u iznosu od 1.923.327,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. listopada 1996.g. pa do isplate i to za razdoblje od 18. listopada 1996.g. do 30. lipnja 2002.g. po stopi od 18% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, a za razdoblje od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 153.840,00 kuna, sve u roku od 15.“

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Neosnovano tužitelj ističe da je sud drugog stupnja bez održavanja glavne rasprave utvrđivao činjenice koje nije utvrdio sud prvog stupnja. Upravo suprotno sud drugog stupnja je na temelju činjenica utvrđenih u postupku pred sudom prvog stupnja izveo drugačije zaključke o postojanju odštetne odgovornosti tuženika u ovom sporu dakle postupio je u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a jer je na temelju pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud drugog stupnja utvrdio da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Dakle sud nije počinio relativno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 373. ZPP-a na koju s obzirom na navode revizije ukazuje tuženik.

U postupku je utvrđeno, a na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Slatini posl. broj K-88/99 od 3. prosinca 2001. tuženik utvrđen krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi s st. 1. t. 5. Kaznenog zakona što je u vremenskom periodu od … 1994. do … 1996. u Č., u svojstvu upravitelja poljoprivredne zadruge „D.“ Č., s ciljem da dođe do nepripadne materijalne dobiti, protivno odredbi čl. 27. st. 2. Zakona o državnim robnim zalihama neovlašteno raspolagao s 2.137.030 kg pšenice vlasništvo Državnog ravnateljstva za robne zalihe, koja je P. „D.“ povjerena na čuvanje i uskladištenje temeljem ugovora o otkupu i smještaju pšenice roda - 1994. broj … od 28. lipnja 1994. i broj … od … 1995. oštetivši time Državno ravnateljstvo za robne zalihe za iznos od 1.923.327,00 kuna. Na temelju čl. 12. st. 3. ZPP-a sud je u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Dakle, pravilno je sud drugog stupnja utvrdio, a vezanošću s pravomoćnom kaznenom presudom da je tuženik kao ravnatelj poljoprivredne zadruge raspolagao neovlašteno pšenicom koja mu je od strane tužitelja povjerena na čuvanje, a sa ciljem da pravna osoba u kojoj radi ostvari materijalnu korist.

Slijedom navedenog pravilan je zaključak suda drugog stupnja da tuženik odgovora tužitelju za počinjenu štetu na temelju odredbe čl. 170. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 11/99 – dalje: ZOO) jer kako je poljoprivredna zadruga pravna osoba u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zadrugama ("Narodne novine", broj 53/91) tuženik za štetu kao radnik odgovora i osobno jer je štetu počinio namjerno, kako to slijedi iz utvrđenja pravomoćne presude kaznenog suda.

Također utvrđeno je da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 1.923.327,00 kuna kako je to utvrđeno u činjeničnom opisu kaznenog dijela.

Stoga glede prigovora da tuženik svojim postupanjem nije počinio štetu u visini kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom kaznenog suda nije osnovan.

Također tuženik neosnovano osporava ocjenu suda drugog stupnja da je njegov prigovor zastare neosnovan.

Naime, kako je šteta počinjena kaznenim djelom rok zastare prekinut je pokretanjem kaznenog postupka u smislu čl. 377. st. 2. ZOO-a u periodu od pravomoćnosti rješenja o pokretanju istrage protiv tuženika (rujan 1998.) do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka tj. do 16. lipnja 2002. kada je rok zastare potraživanja naknade štete počeo ponovo teći sukladno odredbi čl. 392. st. 1. ZOO-a. Kako je ovaj parnični postupak pokrenut predajom tužbe sudu 28. siječnja 2004. to je parnični postupak pokrenut unutar roka zastare.

To sve imajući u vidu da je štetna radnja tuženika završena 17. listopada 1996. pa je i kazneni postupak pokrenut unutar trogodišnjeg roka zastare naknade štete iz čl. 376. ZOO-a.

Zbog svega gore navedenog sud drugog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo pa je reviziju tuženika valjalo odbiti u smislu odredbe čl. 393. ZPP-a i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. siječnja 2012.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.