Rev-522/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 522/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica K. Č. i L. Č., obje iz B., …, zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku iz C., protiv tuženih B. L. iz K. bb i I. B. iz H. L., …, zastupana po punomoćniku B. L., a ovaj zastupan po punomoćniku N. K., odvjetniku iz K., radi utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora i isplate, te u pravnoj stvari protutužitelja B. L., protiv protutuženih K. Č. i L. Č., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tuženih-protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž 1031/96 od 25. rujna 1996., ispravljene rješenjem istog suda br. Gž 1031/96 od 7. listopada 1998., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Krku br. P 356/82 od 26. veljače 1996., u sjednici održanoj 29. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

p r e s u d i o j e:

Presudom Općinskog suda u Krku br. P 356/82 od 26. veljače 1996. presuđeno je:

I. Usvajaju se slijedeći tužbeni zahtjevi:

1. "Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor od 24. 12. 1979. godine ništav i pravno

. 687/1 z.k.ul. 2128 k.o. nevaljan, pa se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Krku na z.č

Soline, određuje uspostava prijašnjeg z.k. upisa na ime K. i D. Č., te brisanje I. B. i B. L.."

2. "Tuženi B. L. i I. B. dužni su solidarno platiti prometnu vrijednost zemljišta na z.č. 587/1 z.k.ul. 2128 k.o. S. u iznosu kunske protuvrijednosti od 37.000 DEM (slovima: tridesetsedamtisuća DEM), u roku od 15 dana od primitka otpravka presude."

3. "Utvrđuje se da je protutužitelj B. L. gradnjom stekao pravo vlasništva na z.č. 687/1 z.k.ul. 2128 k.o. S., pa su tužene K. i L. Č., dužne to priznati i trpjeti uknjižbu protutužitelja B. L. na navedenoj nekretnini po pravomoćnosti presude."

II. Odbijaju se slijedeći tužbeni zahtjevi:

1. "Tuženima se nalaže da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja uklone kuću sagrađenu na z.č. 687/1."

2. "Tuženi su dužni tužiteljima predati u posjed z.č. 687/1 k.o. Soline u roku od 15 dana."

3. "Tužiteljice se odbijaju sa preostalim dijelom alternativnog tužbenog zahtjeva na isplatu prometne vrijednosti zemljišta van iznosa iz usvojenog tužbenog zahtjeva pod 2 I.".

III. Tuženi su dužni solidarno naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 64.322,00 kn (slovima: šezdesetčetiritisućetristotinedvadesetdvije kune), sve u roku od 15 dana."

Presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž 1031/96 od 25. rujna 1996. ispravljenom rješenjem istog suda br. Gž 1031/96 od 7. listopada 1998. presuđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženih kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Krku od 26. veljače 1996. godine, poslovni broj P-356/82-120 u st. I. izreke potvrđuje.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, te se citirana presuda u st. I toč. 2. i st. III preinačuje i sudi:

Tuženi B. L. i I. B., dužni su solidarno isplatiti tužiteljicama K. Č. i L. Č., prometnu vrijednost k.č. 687/1 iz z.k.ul. 2128 k.o. S., u iznosu od 136.160,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. veljače 1996. godine do isplate, kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 35.634,00 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da sud reviziju prihvati te u pobijanom dijelu presude nižestupanjskih sudova ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sa uputama na daljnje postupanje, između ostalog i za suočenje tužiteljice i gospodina C..

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženih prvostupanjski sud je dostavio na odgovor tužiteljicama-protutuženima.

U odgovoru na reviziju tužiteljice-protutuženice osporavaju osnovanost navoda revizije i predlažu da sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju bitnu povredu revizijski sud pazi na temelju čl. 386. ZPP-a po službenoj dužnosti.

Revidenti neosnovano navode da je prvostupanjski sud prihvatio „osnovni“ tužbeni zahtjev te „alternativni zahtjev“ a što da je suprotno pozitivnim propisima te se može smatrati pravnim raritetom.

Člankom 188. ZPP-a je propisano:

U jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovo. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.

Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

Zahtjevi se mogu, prema stavku 2. ovog članka, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.

Ako o nekim od zahtjeva istaknutih u istoj tužbi treba da sudi vijeće, a o drugima sudac pojedina istog suda, o svim zahtjevima sudit će vijeće.

Tužiteljice su u ovoj pravnoj stvari konačno istaknutim tužbenim zahtjevima učinile objektivnu kumulaciju tužbenih zahtjeva pri čemu su istaknuti tužbeni zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovanom.

Tako tužitelji u podnesku od 12. prosinca 1990. (list 98) ističu tužbene zahtjeve:

„1. Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor od 24. XII. 1979. ništav i pravno nevaljan, pa se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Krku na z.č.broj 687/1 u zem.knj.ul.broj 2128 k.o. S. određuje uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja tj. upisati tužiteljicu Č. K. kao vlasnika u ½ dijela, a risati B. H. i L. B. tuženih, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

2. Tuženima se nalaže da u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja, uklone kuću sagrađenu na z.č.broj 687/1 z.k.ul.broj 2128 k.o. S., kao i druge stvari koje se nalaže odnosno nađu na ovim nekretninama.

3. Tuženi su dužni tužiteljima predati u suposjed z.č.broj 687/1 upisana u z.k.ul.broj 2128 k.o. Soline u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

4. Tuženi su dužni tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.

Ukoliko sud ne usvoji tužbene zahtjeve pod toč. 2. i 3. prednjeg petita tužbe, tada predlažemo da se prihvati slijedeći tužbeni zahtjev:

Tuženi su dužni solidarno platiti prometnu vrijednost zemljišta z.č. 687/1 upisana u z.k.ul.broj 2128 k.o. Soline tužiteljima u iznosu 326.590 din. sa zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka – sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.“

Takvi tužbeni zahtjevi izmijenjeni su samo u pogledu novčanog iznosa tužbenog zahtjeva na ročištu 26. veljače 1996.

Iz istaknutih tužbenih zahtjeva proizlazi da su tužiteljice objektivnom kumulacijom tužbenih zahtjeva zahtijevale da sud utvrdi ništavim i pravno nevaljanim kupoprodajni ugovor od 24. prosinca 1979. te da odredi uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog upisa na ime K. i D. Č. i brisanje I. B. i B. L. kao vlasnika č.k.br. 687/1 upisane u zk.ul. 2128 k.o. S. (toč. 1. izreke prvostupanjske presude), da se tuženima naloži uklanjanje kuće sagrađene na čest. br. 687/1 (toč. II. 1. izreke prvostupanjske presude) i da se tuženima naloži predaja č.k.br. 687/1 k.o. S. u posjed tužiteljicama (toč. II. 2. izreke prvostupanjske presude).

Uz navedene tužbene zahtjeve tužiteljice su sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a istaknule i novčani tužbeni zahtjev.

Tužiteljice su zahtijevale da sud odluči o novčanom tužbenom zahtjevu tek ako nađe da tužbeni zahtjevi o kojima je odlučeno u toč. II. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude nisu osnovani.

Kako je prvostupanjski sud odbio tužbene zahtjeve pod toč. II. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, to je sud prvog stupnja trebao odlučiti i o osnovanosti novčanog tužbenog zahtjeva što je i učinio u toč. I. 2. izreke prvostupanjske presude.

Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 13. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud rješenjem od 7. listopada 1998. br. Gž 1031/96 ispravio očitu pogrešku u oznaci k.č.br. 687 u pravilnu oznaku te čestice kao 687/1.

Navod u toč. I. 2. izreke prvostupanjske presude koji se odnosi na isplatu naknade za č.k.br. 587/1 je posve neodlučan u pravnoj situaciji kada je u tom dijelu djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude drugostupanjski sud pravilno naveo da se radi o naknadi za č.k.br. 687/1.

Revidenti neosnovano navođenjem dijela iskaza tužiteljice upućuju na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a glede ocjene nesavjesnosti tuženika B. L..

Ovo iz razloga što saslušan kao stranka (list 124) tuženik navodi da nije vidio da punomoćnik C. ima punomoć nego je s njim poslovao na bazi povjerenja s time da je punomoć K. Č. vidio tek tijekom ovog postupka. Nadalje navodi da u času potpisivanja kupoprodajnog ugovora na istom nije postojao potpis K. Č., već da je samo I. C. iskazao da će se s njom naći i to potpisati.

Navedene okolnosti upućuju na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova glede nesavjesnosti revidenta kao stjecatelja prava pa nema proturječnosti između razloga presuda i sadržaja izvedenih dokaza te ocjene istih.

Zbog navedenih se razloga nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. ZPP-a).

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da se I. C. bavio prodajom tuđih nekretnina na način kako to danas rade agencije za prodaju nekretnina te da su ga stranke u ovom postupku znale po tome i kao predsjednika M. K. i osobu od ugleda u mjestu,

- da je u kući K. Č. svjedok V. P. potpisao u svojstvu svjedoka ugovor o kupoprodaji 24. prosinca 1979. između K. Č. kao prodavatelja i B.-H. kao kupaca s time da je ugovor sastavljen u 5-6 primjeraka i bio pisan strojem od strane M. D., te da se tom preslikom radilo samo o jednoj kupoprodaji i to prodaji kupcima B.-H.,

- da je tužiteljica K. Č. izdala I. C. punomoć s ovlaštenjem u sređivanje zemljišnoknjižnog stanja nekretnina K. Č.,

- da su kupci isplatili K. Č. kupoprodajnu cijenu istog dana,

- da je K. Č. izričito upitana bi li prodala i preostali dio gradilišta koji nije prodan kupcima B. i H., izjavila da će drugo gradilište, tj. ono koje nije prodala B. i H., zadržati za kćer,

- da je I. C. prodao gradilište suvlasništvo K. Č. i njenog sada pok. supruga (koje nije prodao B. i H.) tuženom B. L. bez prave volje K. Č. da do prodaje uopće i dođe, da je I. C. znao da je suvlasnik prodanog zemljišta i D. Č. koji nikog nije ovlastio na prodaju te nekretnine i da je znao da ga sadržaj punomoći K. Č. (list 5) neovlašćuje na radnje koje prelaze sređivanje zemljišnoknjižnog stanja,

- da je K. Č. potpisala I. C. bjanko tekst ugovora o prodaji bez pravne volje da tim pravnim poslom prodaje zemljište držeći da će time I. C. omogućiti da u skladu s tekstom ovlaštenja učini potrebne radnje za sređivanje pristupnog puta gradilištima,

- da kupoprodajni ugovor nije ni naknadno odobren od strane K. Č. i D. Č.,

- da je protutužitelj na spomenutom zemljištu izgradio stambeni objekt i nastanio se u isti krajem 1982. unatoč činjenici da su se K. Č. i D. Č. kao upisani zk vlasnici (upisani 1973.) protivili gradnji,

- da protutužitelj nije bio savjestan posjednik – savjestan graditelj,

- da je predmetna vrijednost spornog zemljišta protuvrijednost iznosila 37.000,00 DEM na dan 26. veljače 1996. odnosno novčani iznos od 136.160,00 kn.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi, unatoč pozivanja na pogrešno materijalnopravne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev iz toč. I. 1. izreke prvostupanjske presude utvrdivši ništavim i pravno nevaljanim ugovor o kupoprodaji od 24. prosinca 1979. i naložili uspostavu ranijeg zk stanja na ime K. i D. Č. uz brisanje I. B. i B. L..

Člankom 26. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Prema čl. 63. ZOO kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovi ili o predmetu obveze, ugovor ne nastaje, jer se radi o nesporazumu.

Nesporazum predstavlja nesavjesni nesklad u očitovanju volje obiju strana pri kojem je svaka strana u zabludi glede očitovanja volje druge strane.

Kada je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je K. Č. potpisala bjanko tekst tiskanice ugovora o kupoprodaji držeći da će time omogućiti I. C. da u skladu s tekstom ovlaštenja (punomoći) učini potrebne radnje za pristupni put gradilištima pri čemu nije bilo govora o prodaji gradilišta tuženima (pa ni sporazumijevanja o bitnim sastojcima ugovora o kupoprodaji), te kada je I. C. tako bjanko potpisanu tiskanicu ugovora o kupoprodaji neovlašteno popunio kao kupoprodajni ugovor o prodaji sporne nekretnine tuženima koji su potpisali ugovor kao kupci tada se radi, po ocjeni ovoga suda o nesporazumu kao nesvjesnom neskladu volje i očitovanja.

Naime, tužiteljica K. Č. je očitovala potpisom tiskanice namjeru da pravno uredi pristupni put za gradilišta (jedno već prodano i drugo koje je predmet spora) dok je to očitovanje od strane tuženih ocijenjeno kao volja da se sklopi kupoprodajni ugovor. Kod nesporazuma nije došlo do sklapanja ugovora jer se stranke jednostavno nisu razumjele iako je kod svake od ugovornih stranaka očitovanje sukladno volji te stranke.

Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da se u ovoj pravnoj stvari rado i pravnoj situaciji propisanoj u čl. 63. ZOO koja ima za posljedicu da ugovor ne nastaje.

Pritom valja navesti da je posljedica nesporazuma ništavost ugovora, a ne njegova pobojnost (Tako VSRH u odluci Rev-620/99 od 17. srpnja 2002.).

Zato je kupoprodajni ugovor od 24. prosinca 1979. potpisan po Č. K. ništav te su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev pod toč. I. 1. izreke prvostupanjske presude.

Uspostava prijašnjeg upisa u zk naložena je sukladno čl. 104. st. 1. ZOO. Pritom valja navesti da postupanje I. C. kao „posrednika u spornoj kupoprodaji“ bez ovlasti i bez naknadnog odobrenja ugovora rezultira posljedicom iz čl. 88. st. 3. ZOO (smatra se da ugovor nije ni sklopljen).

Pogrešno pravno označavanje postupanja K. Č. kao zabluda, a ne nesporazum nije imalo za posljedicu na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u slučaju postojanja zablude ugovor se poništava konstitutivnom odlukom suda, a u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev na poništenje pravnog posla nije ni istaknut).

Prema čl. 25. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOVO) proizlazi:

Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta.

Iznimno, od odredbe stava 1. ovog člana, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekt ne poruši ako rušenje građevinskog objekta, s obzirom na okolnosti slučaja, a posebno na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja, a i njihovo ponašanje u toku izgradnje, ne bi bilo društveno opravdano.

U slučajevima iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete.

Ako vlasnik zemljišta zahtijeva da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt, dužan je nadoknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke.

Prvo izbora iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta.

Tužiteljice su u ovoj pravnoj stvari istaknule tužbeni zahtjev na isplatu prometne cijene zemljišta 14. svibnja 1986. (list 69 spisa) s time da su 30. lipnja 1982. podnijeli tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom na utvrđenje pravne nevaljanosti kupoprodajnog ugovora od 24. prosinca 1979. na uspostavu ranijeg stanja u zk brisanjem tuženih kao suvlasnika i na predaju k.br. 687/1 k.o. Soline br. zk.ul. 2128.

Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda odbijeni su tužbeni zahtjevi na uklanjanje kuće sagrađene na č.k.br. 687/1 i na predaju u posjed navedene zemljište čestice tužiteljicama s time da u navedenom dijelu presude nisu pobijane u revizijskoj fazi postupka.

Kako iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da na spomenutom zemljištu izgrađeni i nastanjen objekt – krajem 1982. (tuženik B. L. na ročištu 20. prosinca 1995. saslušan kao stranka navodi da je 1981. napravio podrum, put i srušio ogradu – gromočna - u reviziji da je nesporno kuća bila u cijelosti izgrađena do 30. lipnja 1982.).

Pravo vlasnika zemljišta ne može zastarjeti dok on može zahtijevati povrat stvari, međutim kad vlasnik više ne može zahtijevati povrat stvari dospijeva zahtjev za naknadu i zastarijeva u općem zastarnom roku (Tako VSRH u odluci br. Rev 1823/94).

Sukladno čl. 371. ZOO potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Kako pravo izbora prava iz čl. 25. stavka 1. ZOVO vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od završetka izgradnje građevinskog objekta, a zastara zahtjeva za isplatu prometne vrijednosti zemljišta ne teče sve dok vlasnik zemljišta može zahtijevati povrat zemljišta u prvobitno stanje to u ovoj pravnoj stvari nije nastupila zastara prava na naknadu prometne vrijednosti jer nije protekao rok iz čl. 371. ZOO (građevinski objekt završen 1982., a tužbeni zahtjev na isplatu prometne vrijednosti zemljišta istaknut u tužbi 16. svibnja 1986.).

Zbog navedenih je razloga pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je drugostupanjski sud ocijenio osnovanim toč. 2. na isplatu prometne cijene zemljišta kao u izreci drugostupanjske presude.

Iz navedenih je razloga ovaj sud zaključio da u postupanju nižestupanjskih sudova nisu ostvareni revizijski razlozi te je revizija tuženih na temelju čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 29. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.