Revr-1324/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1324/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., Z., koga zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr- 2577/14-2 od 10. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8844/14-20 od 26. rujna 2014., u sjednici održanoj 13. lipnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr- 2577/14-2 od 10. ožujka 2015. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je odluka tuženika H. V. I. G. d.d., Z., ..., OIB: ... o otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2013. tužitelju S. M. iz Z., ..., OIB: ... nije dopuštena te se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, u roku od 8 dana, s time da je stopa zakonske zatezne kamate utvrđenja temeljem odredbe članka 29/2 Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za ostale odnose u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena.“

Toč. II. izreke prvostupanjske odluke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijenjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti.

U odgovoru na reviziju tuženik istu predlaže odbiti kao neosnovanu. Traži troškove sastava odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U revizijskoj fazi postupka sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke dopuštenosti tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljevog ugovora o radu od 4. ožujka 2013. s obzirom na poštivanje kriterija prilikom usporedbe tužitelja sa ostalim radnicama koje su radile isti posao kao i tužitelj, i to konkretno kriterija duljine trajanja radnog odnosa i starosti tužitelja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj formalno bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja obračuna plaća i provizija, ali da je suštinski radio na poslovima referenta obračuna plaća i provizija;

- da se obim poslova koje je tužitelj obavljao kod tuženika smanjio uslijed reorganizacije, kao posljedice spajanja sa drugim osiguravajućim društvima, te zbog uvođenja informatičkih programa Sap i Libusoft;

- da je tuženik ukinuo radno mjesto tužitelja, uslijed čega je 4. ožujka 2013. donio Odluku o otkazu tužiteljevog ugovora o radu, nudeći mu istodobno novi ugovor za radno mjesto zastupnika u osiguranju, no tužitelj je tu ponudu odbio;

- da je tuženik proveo savjetovanje sa sindikalnom povjerenicom koja se je suglasila s predmetnim otkazom;

- da je tužitelj uspoređivan sa radnicama N. D. i M. M. te je utvrđeno da, za razliku od tužitelja koji ima odraslu djecu od kojih je jedno zaposleno te zaposlenu suprugu, N. D. ima obvezu uzdržavanja dvoje maloljetne djece i kreditne obveze, dok radnica M. M. ima obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta i nezaposlenog supruga.

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, jer da su, a imajući u vidu da je zbog gospodarskih razloga kod tuženika ukinuto radno mjesto na kojem je tužitelj radio, u konkretnom slučaju postojali opravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužitelja. Sudovi navode da je tuženik poštovao zakonske kriterije predviđene kod otkazivanja ugovora radu zbog gospodarskih prilika kroz poslovno uvjetovani otkaz, jer je pri odlučivanju kojeg će radnika utvrditi tehnološkim viškom vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja i usporedne radnice. Drugostupanjski se sud, pritom, poziva na čl. 107. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 dalje: ZR), dodajući da je tužitelj utvrđen kao radnik u najpovoljnijem položaju prema usporednim radnicima.

Takvo shvaćanje drugostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti kao pravilno. U pravu je revident kada tvrdi da postoje nejasnoće i proturječnost između obrazloženja drugostupanjskog suda da je tužitelj utvrđen kao radnik u najpovoljnijem položaju prema usporednim radnicama i izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

Budući da su u presudi drugostupanjskog suda navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome je li tuženik poštovao odredbu čl. 107. st. 3. Zakona o radu (objavljenog u Narodnim novinama broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, koji se primjenjuje na konkretan slučaj) i to u pogledu svih kriterija koji se u navedenoj odredbi spominju (trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika) kada je naveo da je tužitelj bio u „najpovoljnijem položaju prema usporednim radnicama“, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.

U ponovljenom će postupku drugostupanjski sud otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, uzimajući u obzir razloge iznesene u ovom rješenju.

Odluka o troškovima nastalima u postupku u povodu izjavljene revizije temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. lipnja 2018.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.