Rev-2262/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2262/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.S. iz S., koga zastupa S.B., odvjetnik u Z., protiv tužene C. - o. d.d. iz Z., Poslovnica K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. ožujka 1995. godine br. Gž-8199/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 18. travnja 1994. godine br. P-308/93, u sjednici održanoj dana 15. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Za stradanje u prometnoj nezgodi od 18. srpnja 1992. godine tužitelju je prvostupanjskom presudom dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 4.810,00 kn (traženo 15.000,00 kn), za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti 16.650,00 kn (traženo 75.000,00 kn) i za pretrpljeni strah 2.590,00 kn (traženo 12.000,00 kn) sa kamatama i parnični trošak u iznosu od 1.481,00 kn, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen. Materijalna šteta u vidu izgubljene zarade nije sporna.

Ta je presuda u cijelosti potvrđena odlukom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. ožujka 1995. godine br. Gž-8199/94-2.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđenih u zakonu smatrajući da je u skladu s odredbom čl. 190. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91) trebalo voditi računa o tome da se oštećenikova situacija nakon prouzrokovanja štete dovede u ono stanje u kojem se nalazila da nije bilo štetne radnje. Zbog toga je po mišljenju revidenta trebalo prihvatiti zahtjev tužbe u cijelosti. Iz tih razloga tužitelj je predložio da se odluke sudova preinače uz dosudu revizijskih troškova.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Prema utvrđenjima sudova proizlazi da je tužitelj u spomenutoj prometnoj nesreći zadobio udarnokrvni podljev glave i trzajnu ozljedu vratne kralježnice (nalaz vještaka, l. 23). Zbog takovih ozljeda tužitelj je trpio jake fizičke bolove u trajanju šest dana, srednje jačine osam dana, te slabije bolove u trajanju od dvadeset dana i povremeno slabije fizičke bolove u trajanju do dvadeset dana. Primarni jak strah je potrajao oko dva dana, a zatim je tužitelj bio zabrinut za stanje zdravlja i ishod liječenja. Njegova radna sposobnost smanjena je za 15% (posttraumatske glavobolje, nervoza, smetnje koncentracije, brže umaranje, kretnje u vratu su ograničene, a forsirani pokreti bolni).

Na temelju takovih utvrđenja koja su i bila važna za donošenje pravilne i zakonite odluke o visini novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu, sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda, uvažavajući okolnosti ovog slučaja, a osobito težinu i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i stupanj umanjenja životnih aktivnosti (čl. 200. ZOO, "NN" br. 53/91) tužitelju za sve te oblike nematerijalne štete dosudili primjerenu novčanu naknadu, što drugačije revizijsko viđenje ne dovodi u pitanje. Visina izgubljene zarade nije sporna i ista je pravilno utvrđena (čl. 386. ZPP).

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja povreda postupka na koje je revident upozorio jer su odluke sudova jasne i razumljive i kad u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. travnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.