Rev-x-256/2018-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 256/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. m. d.o.o. (ranije: E. h. d.o.o.), Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1489/17-4 od 26. rujna 2017., kojim je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/11-65 od 24. listopada 2011. i tužba u tom dijelu odbačen, u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava revizije.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 50.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka (stavak I izreke), dok je u preostalom dijelu za dosudu 10.000,00 kn i trošak parničnog postupka u iznosu od 6.836,58 kn tužitelj odbijen (stavak II izreke).

Rješenjem suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i ukinuta je prvostupanjska presuda u stavku I izreke te je tužba za navedeno odbačena.

Protiv navedenog rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjsku odluku u smislu revizijskih navoda te dosudi tužitelju trošak sastava revizije.

U svom odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaci reviziju tužitelja kao nedopuštenu, a podredno istu odbije. Traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija tuženika je dopuštena i neosnovana.

Zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je neosnovan.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (u ovom slučaju rješenja) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je isplata naknade nematerijalne štete pozivom na odredbu čl. 22. st. 5. Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine" broj 83/96 i 143/98 – dalje: ZJP).

Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev.

Međutim, na temelju utvrđenja:

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 1995.,

- da je u tijeku postupaka isti prekinut zbog postupka predstečajne nagodbe,

- da tužitelj nije svoje potraživanje prijavio u postupku predstečajne nagodbe,

- da je postupak predstečajne nagodbe završen pravomoćnošću rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Stpn-267/14 od 10. srpnja 2014., kojim je dopušteno sklapanje predstečajne nagodbe između tuženika i vjerovnika čije su tražbine utvrđene u postupku,

- da je postupak u ovom predmetu nastavljen,

sud drugog stupnja je pozivom na odredbu iz čl. 81. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15 – dalje: ZFPPN) u svezi s odredbom čl. 282. ZPP odbacio tužbu.

U odnosu na izraženo pravno shvaćanje po sudu drugog stupnja tuženik postavlja slijedeće pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„Je li na temelju Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi dozvoljen nastavak započetih, a nedovršenih parničnih postupaka za tražbine koje su nastale prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a koje nisu prijavljene u predstečajnoj nagodbi iz razloga što nisu postale pravomoćne i ovršne te je li onda navedena odredba Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi iznad propisa Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja čini sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka RH i po svojoj snazi je iznad zakona (čl. 141. Ustava RH)?“

Kao razlog važnosti tužitelj se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž- 2329/17, Gžn-1715/15 i Gž-304/16 u kojima su sudovi glede ovog pitanja zauzeli drukčije pravno shvaćanje od suda drugog stupnja.

Ovaj sud smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene materijalnog prava jer su drugostupanjski sudovi u identičnoj pravnoj stvari donijeli različite odluke.

Suprotno navodima u reviziji sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 81. st. 1., 2. i 3. ZFPPN.

Odredbom čl. 81. st. 1. ZFPPN propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci).

Nadalje, stavkom 2. istog članka je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. tog zakona.

Konačno, stavkom 3. je propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

Dakle, pravilnom primjenom odredaba ovog Zakona, te primjenom tumačenja po sličnosti i koherentnosti, valjalo je zaključiti da vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema dužniku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može, ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe. Slijedom toga je pravilno sud drugog stupnja odbacio tužbu pozivom na shodnu primjenu odredbe čl. 81. st. 3. ZFPPN u svezi s odredbom čl. 282. st. 1. ZPP.

Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo pa je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 30. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.