Rev-3478/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3478/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Borisa Guttmanna i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.D. iz Z., koju zastupa punomoćnik B.Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. travnja 1995. godine broj Gž-7729/94, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1994. godine broj Pn-836/93, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužiteljice, djelomično se preinačuju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. travnja 1995. godine broj Gž-7729/94 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1994. godine broj Pn-836/93 u odbijajućem dijelu i sudi:

Tuženica je dužna platiti tužiteljici pored pravomoćno dosuđenog iznosa pravične novčane naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 70.000,00 kn daljnji iznos od 20.000,00 kn (ukupno 90.000,00 kn) sa kamatom po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate počev od 2. lipnja 1994. godine do isplate, te joj naknaditi troškove cijelog postupka u iznosu od 12.465,00 kn, u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica platiti tužiteljici 148.330,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. lipnja 1994. godine kao dana donošenja presude do isplate, te joj naknaditi parnične troškove od 9.650,00 kn. Ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je djelomično žalba tuženice, pa je u dijelu stope zatezne kamate preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužiteljici dosuđena kamata po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva za naknadu nematerijalne štete i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje nižestupanjskih presuda i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Tuženica nije odgovorila, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija je djelomično osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Neosnovana je tvrdnja revidentice da je prenisko odmjerena naknada za pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog naruženosti, pa da je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je u prometnoj nezgodi od 28. studenog 1991. godine kao suvozač, u dobi od 24 godine, tužiteljica zadobila udarnokrvne podljeve i natučenja, oguljotine kože glave i lica, potres i prignječenje mozga, udarne ozljede desne nadlaktice, prijelom vrata i velike kvrge desne ramenjače sa pomakom, udarnokrvne podljeve i oguljotine desne podlaktice. Zbog zadobijenih povreda trpjela je jake fizičke boli deset dana, srednje deset dana, manje dvadeset dana i povremene manje tri mjeseca. Trpjela je i jaki sekundarni strah tri dana, srednje jaki osam dana, a manji dvadeset dana, s posljedicom fobičnog straha od prometa. Kao posljedica ozljeđivanja ostali su joj veliki ožiljci na nadlaktici i ožiljci na licu, te otežano pokretanje desne ruke, što predstavlja naruženost srednjeg stupnja.

Ocijenivši utvrđene okolnosti slučaja u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 91/96 - dalje ZOO), nižestupanjski sudovi su pravilno odmjerili pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 30.000,00 kn, za strah 15.000,00 kn i za duševne boli zbog naruženosti 70.000,00 kn. I po mišljenju ovog suda dosuđeni iznosi pružaju tužiteljici punu satisfakciju za trpljene tegobe.

Nasuprot tome, osnovan je prigovor tužiteljice da je pri dosuđenju naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je naknada za taj oblik štete prenisko odmjerena.

Kada se imaju u vidu posljedice ozljeda koje tužiteljica trpi, a koje su dovele do smanjenja životne aktivnosti za 45-50%, kao i okolnost da je ozljede zadobila sa 24 godine i da će posljedice trpjeti još dugo vremensko razdoblje, onda po ocjeni ovog suda iznos od 90.000,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu za duševne boli koje tužiteljica trpi zbog smanjenja životne aktivnosti.

Stoga je u tom dijelu o reviziji tužiteljice odlučeno na temelju čl. 395. st. 1. ZPP dosuđenjem iznosa od 20.000,00 kn koji predstavlja razliku između pravične novčane naknade i pravomoćno dosuđenog iznosa na ime naknade za ovaj oblik nematerijalne štete.

U ostalom dijelu o reviziji tužiteljice odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Odluka o parničnim troškovima na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužiteljica je uspjela u sporu s približno 50%, pa su joj razmjerno tome dosuđeni zatraženi troškovi, osim troškova vještačenja, koji su dosuđeni u cijelosti.

U Zagrebu, 30. lipnja 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)