Rev-2247/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2247/1991-2

PRESUDA

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića, kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice W. L. iz I., koju zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik iz K., protiv tuženih M. A. i M. M., oboje iz K., koje zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz R., radi osporavanja prava služnosti, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 3. travnja 1991. b r . Gž 435/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Krku od 25. listopada 1990. br. P 96/90, u sjednici održanoj dana 20. veljače 1992.,

p r e s u d io j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženima da prestanu uznemiravati tužiteljicu u njezinom pravu korištenja kat. čest. 3550/2. u k. o. K. na način da preko iste prolaze pješice i automobilom te su obvezani da nadoknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 701,00 dinara (sada 701 hrvatski dinar).

Drugostepeni sud je odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i presudu prvostepenog suda potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavili su reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 7. i 13. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene prigovore u reviziji se u biti upućuje da je zemljište ranije označeno kao kč. br. 644/1 protupravno isparcelirano (kao do tada jedinstveno gradilište) na niz manjih parcela a koje predstavljaju okućnicu kuće čiji su vlasnici (vlasništvo je podijeljeno) tužiteljica, tuženi te porodica M.. Da se pobijanim presudama onemogućava jedino "pravno prihvatljiv i osiguran" prilaz ulaznim vratima stana tuženih, da ne postoji sudska odluka odnosno odluka organa uprave temeljem koje bi tuženi do svog stana, mogli koristiti zemljište porodice M. takodjer vlasnika jednog stana u prizemlju, tako da tuženi nemaju pravno dozvoljen, prolaz do svog stana. Ponavlja, prigovor u pravcu da nisu dobili odgovor na pitanje u vezi primjene odredbe čl. 191. ZPP a istaknut u žalbi od 4. XI 1988.", ističu da oni nisu korisnici kat. čest. br. 3550/3 i 3550/5 k. o. K.. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno, prigovorima revizije sudovi nisu počinili bitnu povredu, odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 7. ZPP Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske, a niti revident konkretno navodi kojim bi to protuzakonitim postupanjem, a posebno propuštanjem dostavlja tuženima bilo onemogućeno, da raspravljaju pred sudom. Presude po nalaženju ovoga suda nemaju nedostatke koji bi onemogućavali njihovo ispitivanje, pa kako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP a i u odsustvu apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP (čl. 386. ZPP) valja zaključiti da nije osnovan revizioni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Na navod tuženih u vezi postupanja suda po preinačenoj tužbi valja reći: sve da se i radi o povredi postupka bila bi riječ o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka na koju u žalbi protiv pobijane prvostepene presude nije ukazivano pa je s tog isticanje ovog prigovora u reviziji bez značaja. Naime, da prigovor postojanja relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka može se _u reviziji isticati samo ako su te povrede učinjene u postupku pred drugostepenim sudom (inače, uzgred, o tom prigovoru sudovi su tuženom dali odgovor (list 64 spisa).

Nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Odlučujući o zahtjevu tužiteljice vlasnice I kata kuće sagradjene na kat. čest. br. 3550/1 i nositelj prava korištenja (jer je riječ o zemljištu u društvenom vlasništvu), na kč. br. 3550/2 k.o. K. da je tuženi prestanu u njezinom pravu uznemiravati, sudovi su utvrdili:

- da su pravni prednici stranaka (prodavaoci) bivši bračni drugovi B. I. i R. izvršili diobu svoje kuće i pripadajućeg zemljišta tako da je i kat kuće i zemljišta označeno kao kč.br. 3550/2 pripao R. B.;

- da je prizemlje i zemljište označeno kao kč. br. 3550/3, 4 / 5 pripao I. B.;

- da je navedena parcelacija gradjevinskog zemljišta realizirana i provedena u zemljišnim knjigama;

- da je pravna prednica R. B. otudjila svoj dio nekretnina tužiteljici, a I. B. tuženima i porodici M..

Kraj navedenog činjeničnog stanja i činjenice provedene parcelacije gradjevinskog zemljišta (što je u nadležnosti upravnih organa) a realizirane i kroz zemljišne knjige pravilno su sudovi zaključili da je osnovano traženje tužiteljice da se tuženima zabrani, da je uznemiravaju u njezinom pravu korištenja.

Tuženi naime, nije uspio, da dokazom o postojanju, svog prava na zemljištu, kojeg je nositelj prava korištenja tužiteljica ograniči to njezino pravo. Naime, uspostavljeno već ranije pravo služnosti u korist kat. čest. br. 3550/3/4 i

5. a na teret kat. čest. br. 3550/2 nije dokazano. Takvo pravo nije uspostavljeno niti samo u korist nekretnine tuženog označene kao kat. čest. 3550/4, a niti se tvrdi da, bi to i takvo pravo bilo uspostavljeno naknadno suglasno odredbama Zakona o gradjevinskom zemljištu (sada čl. 75. ZGZ).

Tuženi nije dokazao niti svoje eventualno pravo koje bi kao obveza trpljenja proisticala iz obveznopravnog odnosa tužiteljice i tuženog. Ograničavanje prava tužiteljice a radi korištenja nekretnina sada tuženog pozivom na nesmetano prolaženje ranijeg vlasnika i prednika tuženog preko zemljišta tužiteljice takodjer je bez osnova, kraj raspravljenog i ocijenjenog tog obveznopravnog odnosa (prekarij).

Sve navedeno upućuje da je zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženog osnovan (a što je jedino predmet ovog spora) te da su sudovi na utvrdjeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno, primijenili zbog čega je, odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 20. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.