Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed value per defendant does not exceed the statutory threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's review of the lower court's decision regarding the delivery of specific property portions. The appellant argued for a review based on a procedural violation and misapplication of law, but the court found the review inadmissible because the disputed value per defendant did not exceed the required monetary threshold. The court determined that since the obligation was divisible among multiple defendants, the value must be calculated individually for each defendant rather than cumulatively, rendering the appeal procedurally invalid.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a; čl. 37. st. 2. ZPP-a: In cases involving a divisible obligation against multiple defendants where subjective cumulation of claims applies, the value of the subject matter for admissibility of review is determined by dividing the total claimed value by the number of defendants, excluding the possibility of summing claims.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 1074/08-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, zastupanog po punomoćnici K. S.-Č., diplomiranoj pravnici, protiv I.tuženika M. A. iz Ž., zastupanog po punomoćnici N. M., odvjetnici iz S., i II.tuženika N. A. iz Ž., zastupanog po punomoćniku Š. K., odvjetniku iz S., radi predaje nekretnina u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-427/05-2 od 6. listopada 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-172/00 od 25. listopada 2002., 6. listopada 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
II. Prvotuženiku M. A. se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženici obvežu predati tužitelju u posjed protupravno zauzete dijelove nekretnine, u naravi puta označenog kao čest. zem. 4773/2 ZU 350 K.O. Ž., i to I. tuženik u ukupnoj površini od 12 m2, a II. tuženik u ukupnoj površini od 43 m2, sve u skladu s vještvom stalnog sudskog vještaka mjernika N. B. od 5. ožujka 2002., s time da se obvežu naknaditi mu i parnične troškove, dok je tužitelju naloženo naknaditi I.tuženiku parnični trošak od 9.925,00 kuna, a II.tuženiku od 8.526,50 kuna.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP-a) te pogrešne primjene materijalnog prava, a s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se drugostupanjska presuda preinači „na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja“.
Prvotuženik je u odgovoru na reviziju predložio da se revizija odbije kao neosnovana, dok II. tuženik na reviziju nije odgovorio.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.
Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
Predmet spora parnice je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine čest. zem. 4773/2 ZU 350 K.O. Ž., dakle kao ovlaštenika stvarnog prava - upisanog i u zemljišnim knjigama vlasnikom ove, na obvezivanje tuženika da mu svaki od njih preda posjed određenog (realnog) dijela te nekretnine: I. tuženik u ukupnoj površini od 12 m2 (koju je prema navodima tužbe I. tuženik ogradio ogradom i pripojio svojoj nekretnini čest. zem. 2640/1 K.O. Ž.), a II. tuženik u ukupnoj površini od 43m2 (na kojoj je prema navodima tužbe sagradio potporni zid i na taj način dio nekretnine pripojio svojoj nekretnini označenoj kao čest. zem. 2633/4 K.O. Ž.), sve u skladu s nalazom stalnog sudskog vještaka mjernika.
Tužba tužitelja je prava vlasnička tužba (rei vindicatio): tužba vlasnika protiv osoba koje posjeduju njegovu nekretninu, a kojom, pozivajući se na pravo vlasništva, od ovih traži da mu tu nekretninu predaju u posjed (u smislu odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008. i 38/2009.)
Obveza koju tužitelj traži od tuženika je djeljiva obveza (budući se ne radi o tužbi za zaštitu prava služnosti, kao realnog tereta na tuđoj nekretnini, koje pravo je nedjeljivo na aktivnoj i pasivnoj strani - jer se služnost ne može zasnivati na idealnom dijelu određene nekretnine niti u korist idealnog dijela druge nekretnine): prema svakome od tuženika je ta obveza samostalna, i od svakog se traži određeni (realni) dio nekretnine.
Sukladno izloženom, a obzirom da je takav svoj zahtjev za predaju u posjed odvojenih i određenih dijelova nekretnine tužitelj usmjerio prema dvoje tuženika, a koji u ovom sporu nisu jedinstveni suparničari (čl. 201. ZPP-a), u konkretnom slučaju, a jer se radi o sadržajno djeljivoj obvezi, vrijednost predmeta spora relevantnu za ocjenu dopuštenosti podnesene revizije utvrđuje se dijeljenjem u tužbi označenog iznosa vrijednosti predmeta spora s brojem tuženika.
Tužitelj je u tužbi, čiji je tekst pisan strojem, strojem napisao kao vrijednost predmeta spora: vs 100.000,00 kuna. Preko tako napisanog iznosa rukom (kemijskom olovkom) prepravljen je iznos na 100.100,00 kuna, bez naznake tko je i kada to napisao, a prvostupanjski sud nije rješenjem u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a utvrdio vrijednost predmeta spora.
Prema iznijetom, a obzirom da tako u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od tuženika pojedinačno ne prelazi 100.000,00 kuna, revizija tužitelja je nedopuštena.
U pitanju je naime subjektivna kumulacija tužbenih zahtjeva, kod koje je - za razliku od objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, isključena mogućnost zbrajanja zahtjeva.
Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).
Prvotuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).
U Zagrebu, 6. listopada 2010.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.