Rev-894/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 894/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. R. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik mr. A. Š., odvjetnik u V. G., protiv tužene E. S. iz V. G., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-703/08-2 od 26. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikog Gorici broj P-373/04 od 20. lipnja 2008., u sjednici održanoj 14. listopada 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene odbija se kao neosnovana u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Gospiću broj Gž-703/08-2 od 26. ožujka 2009. i presuda Općinskog suda u Velikog Gorici broj P-373/04 od 20. lipnja 2008. u dijelu kojim je tuženoj naloženo tužitelju isplatiti iznos od 128.458,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2008. do isplate i odluka o troškovima postupka pa se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj Ž. R. iz V. G., …, suvlasnik u 1/2 dijela, a tužena E. S. iz V. G., … suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. 35 k.o. V. G. i to čkbr. 193/1 Kuća br. 12 i dvorište od 158 čhv ili 568 m[2] , te je tužena dužna predati u suposjed navedenu nekretninu, te trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, uz obvezu da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, a koju će u protivnom zamijeniti ova pravomoćna i ovršna presuda, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj E. S. iz V. G., … da isplati tužitelju Ž. R., iz V. G., … iznos od 128.458,00 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana 20. lipnja 2008. god. do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 66.096,18 kn, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom preko dosuđenog pod točkom II. ove presude, pa do zatraženog tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske kamate od dana 07. listopada 2005. godine.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužena pobijanu presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP), koju opisno ističe. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Pobijana presuda je u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke ispitana u smislu odredbe čl. 392.a ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP s obzirom da je odluka suda drugog stupnja donesena nakon 1. listopada 2008. kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " 84/08).

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi tužene kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje od strane ovog, revizijskog suda.

Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03 i 17/04, dalje: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, odredbom čl. 249. st. 1. ObZ propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 249. st. 1. ObZ kada su na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je 22. studenoga 2000. tuženoj otac darovao čk.br. 193/1, upisanu u zk. ul. 35 k.o. V. G., na kojoj je bila izgrađena stara kuća prizemnica, koja predstavlja njezinu vlastitu imovinu;

- da je tužitelj iznos od 60.000,00 EUR-a, koji mu je darovan i predstavlja njegovu vlastitu imovinu, uložio u adaptaciju, izgradnju i nadogradnju postojeće stare kuće koju je tužena dobila od svog oca;

- da stranke nisu ugovorile suvlasničke omjere u bračnoj stečevini;

- da su stranke pristupile preuređenju i nadogradnji postojeće stare kuće iako nisu pribavile građevinsku dozvolu;

- da su tužitelj i njegova obitelj fizički radili prilikom rekonstrukcije izgradnje kuće;

- da je tužiteljičin otac pomagao prilikom skidanja crijepa sa stare kuće;

- da su roditelji tužene dali tuženoj dva puta po 6.000,00 EUR-a za dovršenje i uređenje kuće;

- da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice primale plaće;

- da je tužena u posjedu nekretnine u V. G. upisanoj u zk. ul. 35 k.o. V. G. čkbr. 193/1 kuća br. 12 i dvorište od 158 čhv ili 568 m[2] ,

ocijenili da su tužitelj i tužena u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, tj. na nekretnini upisanoj u zk. ul. 35 k.o. V. G. čkbr. 193/1 kuća br. 12 i dvorište od 158 čhv ili 568 m[2] i prihvatili tužbeni zahtjev. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Suprotno tvrdnji revidentice u postupku pred drugostupanjskim sudom, niti u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u odnosu na dio presude kojom je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke prvostupanjske presude. Naime, niti u prvostupanjskoj niti u drugostupanjskoj presudi u tom dijelu nema proturječja između obrazloženja tih presuda i činjenica utvrđenih izvedenih dokazima. Obje nižestupanjske presude mogu se ispitati i sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja i naveo razloge koje je uzeo u obzir prilikom odlučivanja o žalbi. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP kojeg opisno ističe revidentica.

Zbog izloženog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužene u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke odbijena kao neosnovana.

Međutim, revizija tužene je osnovana u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženoj naloženo tužitelju isplatiti iznos od 128.458,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2008. do isplate i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka. U pravu je revidentica kada u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke prvostupanjske presude počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Sudovi u obrazloženjima svojih odluka navode da je rješenjem Ministarstva zaštite, okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 15. srpnja 2005. naređeno investitorima Ž. R. i E. R., sada S. da uklone dijelove protupravno rekonstruirane, dograđene i nadograđene stambene građevine u V. G., … i to protupravno nadograđeno krovište, potkrovlje i prvi kat građevine, koji su tlocrtne površine 11,56x8,62 m, protupravno dograđeni dio građevine s jugoistočne strane tlocrtne površine 2,20x8,62, sve s uklanjanjem i odvozom materijala na za to predviđenu deponiju, da je 13. veljače 2006. utvrđeno da je srušen kat kuće s potkrovljem te da je na prizemlje kuće postavljeno krovište i izgrađeno potkrovlje, da je po nalogu tužene 2005. srušeno kompletno potkrovlje i dio stropa na katu te da je kuća postala visoko prizemnica, da je time nastala šteta u iznosu od 128.458,00 kuna pa ocjenjuju da je tužena odgovorna za rušenje navedenog dijela nekretnine. Sudovi u obrazloženju također navode da su stranke, dakle tužitelj i tužena, prema iskazu građevinskog vještaka mogle ishoditi građevinsku dozvolu i legalizirati sagrađeni kat kuće.

Prema shvaćanju ovog suda revidentica u reviziji osnovano ističe da u obrazloženjima pobijanih nižestupanjskih odluka nisu navedene odlučne činjenice u pogledu odgovornosti tužene za štetu. Naime, sudovi ne obrazlažu zašto smatraju da je rušenje nadograđenog dijela kuće izvršeno po nalogu tužene bilo protupravno u situaciji kada je rješenjem Ministarstva zaštite, okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 15. srpnja 2005. naređeno investitorima, odnosno strankama u ovom postupku, Ž. R. i E. S. (prije R.) da uklone dijelove protupravno rekonstruirane, dograđene i nadograđene stambene građevine u V. G., … .

Iako je tijekom postupka utvrđeno da vrijednost kuće nakon rušenja s podrumom, prizemljem i katom iznosi 967.811,27 kuna te da visina štete koja je nastala rušenjem iznosi 128.458,00 kuna pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete sudovi uopće nisu vodili računa o činjenici da je tužena snosila trošak rušenja protupravno rekonstruirane, dograđene i nadograđene stambene građevine i sanacije objekta u iznosu od 80.957,81 kuna, niti nisu cijenili navod tužene da je sama pristupila rušenju kako bi smanjila troškove rušenja, a po nalogu inspekcije je to morala učiniti zajedno s tužiteljem.

Iz iznijetog slijedi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog koje je revizija podnesena pa je, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo reviziju tužene prihvatiti, ukinuti dio prvostupanjske i drugostupanjske presude kojim je tuženoj naloženo tužitelju isplatiti iznos od 128.458,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2008. do isplate i odluku o troškovima postupka pa se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 14. listopada 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.