Legislator Case Law & Legislation
P-6749/2011-117 AI generated

P-6749/2011-117 · Općinski građanski sud u Zagrebu

Case Number P-6749/2011-117
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenlandesbank Kärnten – Rechenzentrum und Revisionsverband, reg. Gen.m.b.H. (OIB: 46870001221), Raiffeisenplatz 1, Klagenfurt, Republika Austrija, kojega zastupaju punomoćnici Zvonimir Buterin i Marko Paulinović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika BK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Radovan Lipanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. srpnja 2025.

Legislator headnote

AI generated

P-6749/2011-117 · Općinski građanski sud u Zagrebu: Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.).

Keywords

AI generated
outstanding balance instalment payment agreement monetary debt long-term credit promise of payment credit mandate
AI generated
P-235/2026-4
Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nemanji Nožinić, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika KD iz [adresa], B. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, izvanraspravno, dana 12. lipnja 2026.
P-7055/2024-7
Tužitelj u tužbi navodi da su tuženik u svojstvu kreditoprimca i tužitelj u svojstvu solidarnog jamca zaključili dana 8.
P-74/2024-42
I.-IV. tužitelji (dalje u tekstu: tužitelji) u tužbi od 12. veljače 2016. (a koja je zaprimljena u spisu ovoga suda pod posl.br. Povrv-62/2016 kao protutužba i rješenjem posl.br. Povrv-62/2016-13 od 3. ožujka 2022. izdvojena iz predmetnog spisa te je formiran ovaj spis P-74/2024) navode da se kod naslovnog suda vodi parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja protiv tuženika, u svezi potraživanja tužitelja u svezi zastupanja tuženika pred Općinskim sudom u Vinkovcima u predmetu br. P-1127/2009, u kojem predmetu je tuženik odvjetnik GŠ temeljem punomoći podigao tužbu protiv Croatia osiguranja Filijala Osijek, 17. kolovoza 2009., da bi 2. studenoga 2009., primio nesporni iznos utuženja (akontaciju naknade štete) i to od 208.700,00 kn, a da taj novac nije isplatio tužiteljima, već je zadržao za sebe. Dana 17. lipnja 2013. tužitelji su saznali da je tuženik naplatio u njihovo ime iznos od 208.700,00 kn, a da im taj iznos sve do tada nije isplatio niti prijavio, zbog čega su tuženiku otkazali punomoć za daljnje zastupanje pred Općinskim sudom u Vinkovcima u predmetu broj P-1127/2009, kao i kod Croatia osiguranja d.d., Filijala Osijek u predmetu br. S-93/09, kao i kod Croatia osiguranja d.d., Filijala Osijek u predmetu br. S-93/09, te su istim dopisom tražili da im se vrati njihov novac. Istodobno, tuženiku je dostavljen i obračun potraživanja, tako da je tuženik na ime glavnice na zadržani novac morao platiti i kamate u iznosu od 97.911,75 kn ili ukupno 306.611,75 kn. Dana 27. lipnja 2013. tuženik je uplatio tužiteljima iznos od 237.433,00 kn, i time im je isplatio dio duga, te da je ostao dužan 69.179,00 kn. Prema pravilima uračunavanja obračuna duga, najprije se naplaćuju kamate, a tek tada glavnica. To znači da je tuženik na dan isplate nespornog dijela duga od 237.433,00 kn, platio kamatu od 97.911,75 kn i dio glavnice u iznosu od 139.521,00 kn, tako da je ostatak duga i to glavnice 69.179,00 kn. Na taj iznos glavnice tužitelji imaju pravo na kamatu kada je taj dio glavnice tuženik primio, a nesporno je primio 2. studenoga 2009., što znači da je do danas ostao dužan, osim glavnice i daljnju kamatu na tu glavnicu od 52.990,35 kn ili ukupno 122.169,35 kn. Kako tuženik do danas nije vratio dužni iznos, to tužitelji podižu predlažu sudu da nakon provedenog postupka donese presudu:
P-2212/2025-102
Prvostupanjskom presudom ovog suda poslovni broj P-779/2020-81 od 6.
P-669/2021-28
Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], Blagaj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Isabelle Zajec, odvjetnice iz Karlovca, u zamjeni za Irenu Blauhorn, odvjetnicu iz Karlovca, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 6. veljače 2026.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: P-6749/2011-117

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenlandesbank Kärnten – Rechenzentrum und Revisionsverband, reg. Gen.m.b.H. (OIB: 46870001221), Raiffeisenplatz 1, Klagenfurt, Republika Austrija, kojega zastupaju punomoćnici Zvonimir Buterin i Marko Paulinović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika BK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Radovan Lipanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 1.504.932,58 EUR sa zateznom kamatom tekućom za iznos od 1.121.335,46 EUR od 24. rujna 2017. do isplate, po stopi od 5 % godišnje.

"2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate."

II Nalaže se tužitelju Raiffeisenlandesbank Kärnten – Rechenzentrum und Revisionsverband, reg. Gen.m.b.H. naknaditi tuženiku BK troškove parničnog postupka u iznosu od 284.872,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 9.2.2006. s društvom Kemoboja plus d.o.o., Zagreb sklopio Ugovor o jednokratnom kreditu kojim mu je odobrio kredit u iznosu od 1.400.000,00 EUR s rokom otplate od 10 godina. Predmetni ugovor tuženik je radi osiguranja tužiteljeve obveze potpisao u svojstvu jamca platca. S obzirom da korisnik kredita nije uredno ispunjavao svoje obveze iz spomenutog ugovora, tužitelj je cjelokupan iznos kredita prijevremeno uputio na naplatu i to s danom 7.10.2009. Kako korisnik kredita i tuženik u svojstvu jamca nisu u međuvremenu podmirili potraživanje tužitelja, tužitelj u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 1.504.932,58 EUR (1.121.335,46 EUR glavnica i kamate 383.597,12 EUR) sa zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 24.9.2017. do isplate i troškovima postupka.

2. Tuženik u prvotnom odgovoru na tužbu ne osporava sklapanje naznačenog ugovora o kreditu i potpisivanje istoga u svojstvu jamca platca. Smatrao je da se tužitelj mogao u cijelosti naplatiti od korisnika kredita iz založenih nekretnina, o čemu je i pokrenuo postupke. Kasnije navodi da je isti ugovor ništetan budući da je tužitelj kao inozemna banka poslovao na teritoriju Republike Hrvatske bez odobrenja Hrvatske narodne banke, odnosno stoga što sadrži i neodređene i neodredive odredbe glede ugovorene kamatne stope. Sve to ujedno ukazuje da je tužitelj postupao kao neovlašteni vjerovnik te je stoga taj ugovor i sukladno odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima ništetan. Osim toga, tužitelj je suprotno ugovornim odredbama kredit isplatio prije nego što su izbrisana ranija založna prava na nekretninama koja su bila predmet osiguranja iz ugovora o kreditu, čime je faktično onemogućio prijelaz tih prava na tuženika kao jamca i eventualno regresno namirenje istoga, a što tuženika oslobađa obveze prema tužitelju. Slijedom svega toga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o jednokratnom kreditu od 9.2.2006., dopis tuženika po punomoćniku od 7.10.2009. s povratnicom, izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, izvod iz sudskog registra za tužitelja, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 21.2.2006. s cjelokupnim spisom javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba br. OU- 163/06 te preslikom spisa OU-167/06, sporazum o osiguranju novčane tražbine od 1.6.2005. s dodatkom br. 1 od 18.12.2007., rješenje o namirenju Trgovačkog suda u Zagrebu od 25.1.2017. br. St-1661/11-235 s podnescima ovdje tužitelja iz toga spisa i zapisnikom s ispitnog ročišta od 22.5.2012., dopise Credo banke d.d. od 28.10.2005. i 18.5.2006. , dopise Kemoboje plus d.o.o. od 26.10.2005., 8.12.2005., 3.1.2006., 20.1.2006., 1.2.2006. i 26.1.2006., dopis tužitelja od 24.1.2006., račun dobitka i gubitka za društvo Kemoboja plus d.o.o. za 2004. s ispisom financijskog izvješća za to društvo za 2005., zapisnik od 23.5.2019. iz ovosudnog spisa br. Ovr-7115/17-77, dopis Financijske agencije od 1.10.2009., promet po partiji kredita, otplatni plan, sadržaj austrijskog prava sa sudskom praksom, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb, saslušan je tuženik.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su ovdje tužitelj u svojstvu davatelja kredita i društvo Kemoboja plus d.o.o., Zagreb u svojstvu korisnika kredita 9.2.2006. sklopili Ugovor o jednokratnom kreditu kojim je tužitelj u svrhu kupnje poslovnog prostora, skladišne hale i zemljišta odobrio naznačenom društvu kredit u iznosu od 1.400.000,00 EUR s rokom vraćanja od 10 godina u 40 kvartalnih obroka u protuvrijednosti od 35.000,00 EUR. Trenutna kamatna stopa tada je iznosila 6,00 %, a u slučaju kašnjenja zatezna kamata ugovorena je u visini od 5 % godišnje.

Kamatna stopa određivala se prema EURIBOR-u za 3 mjeseca od pretposljednjeg radnog dana banke prije dana usklađenja, plus 3,5 % godišnje, zaokruženo na najbližu punu osminu postotka tj. na dan ugovaranja kredita i do 31.3.2006. godišnje 6 %. Kamate i troškovi koji nastanu s 31.3., 30.6., 30.9. i 31.12. svake godine podmiruju se zasebno na kraju kamatnog razdoblja i obračunavaju se po Eurometodi 365/360. Usklađenja se vrše uvijek 1.1., 1.4., 1.7. i 1.10. svake godine, a prvo usklađenje je 1.4.2006. Nesporno je i da je spomenuti ugovor ovdje tuženik potpisao u svojstvu jamca platca te se obvezao davatelju kredita ispuniti sve valjane i dospjele obveze korisnika kredita, odnosno naveo da je upoznat i suglasan sa sadržajem Ugovora.

U toč.

2. Ugovora određeno je da je korisnik kredita dužan osigurati zaključivanje javnobilježničkog sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava između banke kao založnog vjerovnika i korisnika kredita odnosno pojedinih vlasnika nekretnina kao zalogodavatelja te pravomoćni upis svih prava prije isplate kredita. Ugovorne strane su izrazile suglasnost da se sva potraživanja iz tog Ugovora osiguraju na gore navedeni način založnim pravom na 1. mjestu na iznos od 1.400.000,00 EUR plus kamate, zatezne kamate i svi ostali troškovi, i to na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], parcela br. 6927/77 (jedna zgrada i tvorničko dvorište 5696 m2) trenutnog vlasnika i zalogodavatelja Kemoboja d.d., Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], parcela br. 1096/1 (poslovna zgrada [adresa], dvorište [adresa]) i parcela br. 1096/2 (oranica 108 m2,) ukupno 440 m2 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], parcela br. 1096/4 (prizemna dvorišna stambena zgrada br. 37 A 26 m2) i parcela br. 1096/5 (šupa 9 m2), ukupno 35 m2 vlasnika i zalogodavatelja Kemoboja plus d.o.o.

Kako su prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora o kreditu na opisanim nekretninama upisane hipoteke – na prvoj nekretnini u korist društva Prvi faktor d.o.o. u iznosu od 740.000,00 EUR te na ostalim u korist Hypo Alpe-Adria-Banka d.d. kao glavni ulozi i sporedni ulozi u iznosima od 100.000,00 EUR i 200.000,00 EUR, ugovorne strane su se usuglasile da se ta založna prava moraju izbrisati prije isplate kredita. U odnosu na založno pravo u korist društva Prvi faktor d.o.o. korisnik kredita se prije isplate kredita morao pobrinuti da to društvo u javnobilježničkom uredu koji je zadužen za sastavljanje javnobilježničkog sporazuma o osiguranju pohrani javnobilježnički ovjerenu potvrdu tog društva o brisanju založnog prava, zatim osoba ovlaštena za podizanje potvrde mora biti davatelj kredita koji može raspolagati potvrdom o brisanju uz predočenje potvrde o plaćanju iznosa koji je objavilo spomenuto društvo vezano za gornje založno pravo te da to društvo pisanom izjavom potvrdi davatelju kredita u roku od 2 dana nakon dospijeća iznosa davatelju kredita preda izjavu da su sve obveze prema potraživanju tog društva u svezi založnog prava podmirene.

Na sličan način određeno je obavljanje radnji vezanih za založno pravo na druge dvije nekretnine, a ugovorne strane posebno su navele da nekretnine koje služe osiguranju moraju biti bez tereta. Kao mjesto ispunjenja ugovora navedene su poslovne prostorije davatelja kredita, ugovorena je isključiva primjena austrijskog prava, a kao mjesto sklapanja ugovora naznačen je Klagenfurt.

7. Nadalje, nije sporno da su sukladno gore Ugovorom o kreditu predviđenom osiguranju ovdje tužitelj u svojstvu vjerovnika, društvo Kemoboja plus d.o.o. u svojstvu dužnika i založnog dužnika te društvo Kemoboja d.d. u svojstvu založnog dužnika 21.2.2006. sklopili Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine, a koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Katici Valić iz Zagreba istoga dana pod br. OU-163/06 te kao takav ima snagu javnobilježničkog akta. Nesporno je i da je ovdje tužitelj u skladu s tim Ugovorom o zasnivanju založnog prava uknjižio založno pravo na založenim nekretninama s time da je njegovo založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bilo na drugom mjestu iza ranije upisanog založnog prava društva Prvi faktor d.o.o. koje nije u međuvremenu izbrisano, dok je na nekretninama iz k. o. [katastarska općina] založno pravo tužitelja bilo upisano na prvom mjestu.

8. Nesporno je i da je predmetni kredit isplaćen korisniku kredita Kemoboji plus d.o.o. (potvrda Credobanke d.d., Split od 18.5.2006. – list 193 spisa), kao i da je ovdje tužitelj dopisom od 7.10.2009. zbog neispunjavanja obveza iz Ugovora o kreditu cjelokupni iznos kredita odmah pustio na naplatu, odnosno učinio ga prijevremeno dospjelim. Nije sporno niti da je u međuvremenu nad korisnikom kredita društvom Kemoboja plus d.o.o. otvoren stečaj (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 19.3.2012. br. St-1661/11) te je u tom postupku ovdje tužitelj prijavio tražbinu iz kredita u iznosu od 11.498.318,67 kn sada 1.526.089,15 EUR koja mu je i priznata (zapisnik s ispitnog ročišta od 22.5.2012. – list 608-614 spisa), kao niti da su založene nekretnine prodane (nekretnine u Sisku u stečajnom postupku za iznos od tadašnjih 543.694,33 kn sada 72.160,64 EUR od čega je ovdje tužitelj kao tamo razlučni vjerovnik namiren u iznosu od tada 445.649,43 kn sada 59.147,84 EUR, a nekretnina u Zagrebu o ovršnom postupku pred ovim sudom 23.5.2019. br. Ovr-7115/17 za iznos od tadašnjih 4.067.000,00 kn sada 539.783,66 EUR kupcu Prvi faktor d.o.o. od čega se ovdje tužitelj nije namirio niti u jednom dijelu).

9. Između stranaka u ovom postupku prvenstveno je sporna valjanost predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu, a nastavno postoji li obveza ovdje tuženika kao jamca platca za isplatu utuženog iznosa iz tog kredita. Sporna je i visina tog iznosa.

10. U odnosu na istaknute prigovore tuženika glede valjanosti samog Ugovora o jednokratnom kreditu za napomenuti da je u Ugovoru navedeno da je isti sklopljen u Klagenfurtu, Republika Austrija, dakle u sjedištu tužitelja, a i kao mjesto ispunjenja naznačene su poslovne prostorije tužitelja. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj bio i ponuditelj (ponuda od 24.1.2006. i prihvat korisnika kredita od 26.1.2006. – list 210-212 spisa), sud nalazi utvrđenim da je isti ugovor doista i sklopljen u mjestu sjedišta tužitelja. Okolnost da su eventualno korisnik kredita i tuženik isti ugovor potpisali u Republici Hrvatskoj sama za sebe nije od utjecaja na gornje utvrđenje suda, kao i činjenica da je Ugovor o zasnivanju založnog prava potvrđen kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj (što je i logično s obzirom da se tamo nalaze i nekretnine koje su bile predmet osiguranja).

Tuženik u ovom postupku stoga nije dokazao da bi predmetni Ugovor o kreditu predstavljao pravni posao kojem bi cilj bilo pružanje usluga davanja kredita od strane inozemne banke na području Republike Hrvatske, a za koje bi bilo potrebno odobrenje Hrvatske narodne banke sukladno tada važećim odredbama Zakona o bankama ("Narodne novine", br. 84/02.). Isti kredit očito je predstavljao pravni posao zaduženja rezidenta Republike Hrvatske s nerizedentom, odnosno kreditni posao s inozemstvom kako je bilo propisano tada važećim Zakonom o deviznom poslovanja ("Narodne novine", br. 96/03. i 40/05.), dakle ne radi se o pravnom poslu koji bi bio protivan zakonu i kao takav eventualno ništav u smislu čl. 879. austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje:

OGZ) koji se ovdje primjenjuje. Neosnovano je i pozivanje tuženika na odredbe Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", br. 72/17.) koji je u međuvremenu i ukinut Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3.11.2020. br. U-I-3678/2017, a budući da u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu istoga (ugovor nije sklopljen u Republici Hrvatskoj, ovdje tužitelj nije neovlašteni vjerovnik, korisnik je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio srednje velik poduzetnik – dopis Financijske agencije od 1.10.2019.

– list 292 spisa). Isto tako, sud ne nalazi da bi odredbe Ugovora o kreditu glede kamatne stope bile neodređene ili neodredive (odredba na koju upire tuženik odnosi se na potrošački ugovor, što predmetni svakako nije), što i takve prigovore tuženika čini neprihvatljivim i stoga neosnovanim.

11. Kako je tuženik između ostaloga osporavao i visinu potraživanja tužitelja, sud je na tu okolnost proveo po tužitelju predloženo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb. Tako je financijski vještak u svom nalazu naveo da spisu priložena dokumentacija nije potpuna budući da spisu nije priložen otplatni plan kredita s promjenama kamatnih stopa u razdoblju otplate, specifikacija uplata po kreditu te cijeli promet po kreditu. Vještak je stoga mišljenje dao na temelju odredbi Ugovora o kreditu glede promjena kamatnih stopa, a iz dostavljenog prometa po kreditu specifikaciju uplata. Prilikom obračunavanja potraživanja po dospjeloj glavnici vještak je obračunao zatezne kamate u visini od 5 % godišnje, primjenom proporcionalne metode obračuna. U skladu s time, vještak zaključuje da je dospjelo potraživanje tužitelja na dan otkaza kredita 7.10.2009. ukupno iznosilo 1.147.711,57 EUR (dospjela glavnica kredita 1.121.335,46 EUR, redovne kamate 22.189,20 EUR i zatezne kamate 4.186,91 EUR), dok je na dan zadnje evidentirane uplate po kreditu 23.9.2017. potraživanje tužitelja ukupno iznosilo 1.504.932,58 EUR (dospjela glavnica kredita 1.121.335,46 EUR, zatezne kamate 383.597,12 EUR).

12. Tužitelj nije prigovarao mišljenju vještaka, već je samo osporavao navode istoga da spisu ne prileži potpuna dokumentacija. Tuženik je smatrao da provedeni dokaz uslijed manjka potrebne dokumentacije ne može biti temelj za dokazivanje visine potraživanja tužitelja, a posebice stoga što vještak nije imao na uvid poslovne knjige davatelja i korisnika kredita.

13. U očitovanju na te prigovore na ročištu za glavnu raspravu vještak navodi da je za davanje nalaza i mišljenja imao svu potrebnu dokumentaciju, a što se tiče ranijeg navoda o nepotpunosti iste to se odnosi da nije dostavljena sva dokumentacija koja se uobičajeno koristi prilikom izračuna dugovanja po kreditnom odnosu. Spisu je nedostajao stvarni otplatni plan za cijelo razdoblje trajanja ugovora, dakle radi se o otplatnom planu s vidljivim promjenama visina obveze uslijed promjene ugovorene stope redovne kamate. Navedeni nedostatak vještak je nadomjestio izračunom visine obveze u skladu s ugovornom odredbom kojom je regulirana promjena kamatne stope. U prometu po kreditu evidentirane su uplate po osnovi podmirenja obveza po tom kreditu, a to je i bio temelj za izračun preostalog dugovanja. U spisu dostavljen otplatni plan predstavlja inicijalni plan iz kojeg nisu vidljive obveze koje su kasnije promijenjene uslijed izmjene kamatnih stopa.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka dopunjeno usmenim očitovanjem istoga, cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine. Tako je vještak u cijelosti odgovorio na postavljeni zadatak suda, a za svoje mišljenje dao valjane i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud. Na isti način vještak je otklonio i iznesene prigovore tuženika koji stoga time nije doveo u sumnju pravilnost i prihvatljivost danog nalaza i mišljenja. Usprkos nedostatku određene dokumentacije vještak je izračun izvršio na temelju dostupnih isprava pa tako i odredbi samog Ugovora o jednokratnom kreditu kao najbitnijeg u ovom slučaju, dok tuženik iako je teret dokazivanja navedenoga bio na njemu ničim ne dokazuje da bi otplata kredita bila izvršena u većem iznosu od onoga kojega je utvrdio vještak prilikom izračuna potraživanja tužitelja. U skladu s time, sud nalazi utvrđenim da je potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu na dan zadnje evidentirane uplate 23.9.2017. ukupno iznosilo 1.504.932,58 EUR (dospjela glavnica kredita 1.121.335,46 EUR, zatezne kamate 383.597,12 EUR) kako tužitelj i potražuje u ovom postupku, s time da na iznos glavnice zatezne kamate po stopi od 5 % godišnje teku od prvog dana iza dana te uplate.

15. Tuženik je u konkretnom kreditnom odnosu bio samo jamac platac te kao takav u smislu čl. 1357. u svezi čl. 891. OGZ-a odgovara za cijeli dug po Ugovoru o jednokratnom kreditu kao nerazdjelni (solidarni) sudužnik, dakle tužitelj je ovlašten za dug teretiti glavnog dužnika ili tuženika ili oba zajedno. Sukladno tome, tuženik bi općenito bio dužan podmiriti ovdje utuženo potraživanje tužitelja neovisno o eventualno ranijim pokušajima podmirenja potraživanja od glavnog dužnika. No, tuženik je potpisom ugovora u svojstvu jamca prihvatio tamo navedene ugovorne odredbe te odgovara tužitelju kao vjerovniku samo u skladu s tim odredbama.

Tako je tim odredbama između ostaloga bilo i jasno ugovoreno da se do tada postojeća založna prava na nekretninama koje su trebale poslužiti kao sredstvo osiguranja za potraživanje tužitelja moraju izbrisati prije isplate kredita tj. te nekretnine moraju biti bez tereta. Nesporno je da založno pravo društva Prvi faktor d.o.o. koje je imalo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije bilo izbrisano prije isplate kredita niti je to učinjeno kasnije, što je sve u konačnici onemogućilo tužitelja u naplati svog potraživanja prema korisniku kredita na toj nekretnini (za tuženika kao jamca – fizičku osobu nije bilo ugovorom niti predviđeno niti je on kao takav sudjelovao u postupku koji je trebao prethoditi brisanju založnog prava, tako da je za njegov položaj neodlučno tko je od ugovornih strana bio odgovoran za nepodizanje brisovnog očitovanja Prvog faktora d.o.o. kod javnog bilježnika Katice Valić u spisu OU-167/06).

Na taj način oštećen je ne samo tužitelj kao vjerovnik, već i tuženik kao jamac budući da bi se iz cijene ostvarene prodajom te nekretnine tužitelj u cijelosti ili barem djelomično namirio te bi i obveza jamca tuženika-jamca tada prestala ili bila manja, odnosno u slučaju možebitnog podmirenja potraživanja tužitelja tuženik nema više osiguranje za ostvarenje svog regresnog zahtjeva prema korisniku kredita (čl. 1360. OGZ-a). U takvoj situaciji prema nalazu suda obveza tuženika-jamca prema tužitelju- vjerovniku je prestala (odgovarajuća primjena i čl. 1364.

OGZ-a jer bi u slučaju plaćanja tog potraživanja tuženiku pored gore utvrđenog oštećenja za koje nije odgovoran bila nanesena i dodatna šteta), slijedom čega se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja koje je ovdje utvrđeno u ukupnom iznosu od 1.504.932,58 EUR u odnosu na tuženika u cijelosti ukazuje neosnovanim (pri tome nije odlučno za koji iznos je konkretno prodana sporna nekretnina u ovršnom postupku, a kada bi se i prihvatili navodi tužitelja da je upravo taj iznos onaj koji bi ostvario i tužitelj da je upisao založno pravo kako je bilo ugovoreno, od tuženika bi eventualno mogao potraživati samo razliku do utuženog iznosa potraživanja tj. 965.148,92 EUR, dok bi preostali zatraženi iznos od 539.783,66 EUR svakako bio neosnovan).

16. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a s obzirom da su činjenice utvrđivane istima nesporne ili su utvrđene drugim provedenim dokazima (posebice ispravama), odnosno kraj gornjih utvrđenja više nisu odlučne u ovom postupku.

17. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu – 7059 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištima 1.6.2015., 15.3.2017., 1.2.2018., 16.1.2019., 16.9.2019. i 13.5.2022. – 6 x 7059 bodova = 42354 boda (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 15.3.2023., 6.9.2023., 3.9.2024., 12.3.2025. i 6.6.2025. – 5 x zatraženih 7100 bodova = 35500 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 8.3.2017., 9.5.2017., 27.2.2018. i 22.7.2021. – 4 x 7059 bodova = 28236 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za sastav podnesaka od 27.2.2017., 16.1.2018., 20.12.2021., 20.1.2022., 14.6.2022., 1.8.2022., 27.3.2025. i 22.5.2025. – 8 x 100 bodova = 800 bodova (Tbr. 8. st. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), i to prema vrijednosti predmeta spora od 1.211.575,22 EUR do 14.3.2023., a nakon toga prema vrijednosti predmeta spora od 1.504.932,58 EUR, što ukupno čini 113949 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 227.898,00 EUR. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 56.974,50 EUR, što ukupno čini trošak istoga u iznosu od 284.872,50 EUR. Istome kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 28.5.2015., 7.9.2015., 14.9.2021., 5.5.2022., 20.10.2022., 12.3.2022. i 24.2.2025., odnosno sastava žalbe od 2.7.2015.

18. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) odlučio da mu troškove postupka tuženik nadoknadi u cijelosti, dok je iz razloga neuspjeha u parnici odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova.

19. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 21. srpnja 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA

tužitelju po pun.

tuženiku po pun