P-931/2021-36 · Općinski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-931/2021-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Branimiru Kojiću iz Odvjetničkog društva Kojić i partneri d.o.o. iz Malog Lošinja, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, Riva Lošinjskih Kapetana 7, OIB: 72167903884, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju-Anzelu, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kovačević i partneri iz Rijeke, radi sklapanja ugovora, nakon glavne rasprave zaključene 2.lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 2.srpnja 2025. objavio i

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženom Gradu Malom Lošinju kao pravnom slijedniku Stambene zadruge „Dražica“ Mali Lošinj da u roku od 15 dana s tužiteljima sklopi ugovor sljedećeg sadržaja:

" GRAD MALI LOŠINJ kao pravni slijednik STAMBENE ZADRUGE „DRAŽICA“, Mali Lošinj, kao prenositelj i ĐB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ASIMA SURIĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao stjecatelji sklopili su sljedeći

UGOVOR O PRIJENOSU PRAVA VLASNIŠTVA

Članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je prenositelj pravni slijednik upisanog zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine označene kao kč. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 296 m² i stambena zgrada površine 154 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad.

Članak 2.

Prenositelj ovim ugovorom bez naknade prenosi na stjecatelje vlasništvo predmetne nekretnine oznake kč. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 296 m² i stambena zgrada površine 154 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, a stjecatelji prihvaćaju prijenos vlasništva na svoje ime, svakom u po ½ dijela..

Članak 3.

Prenositelj dopušta stjecateljima da temeljem ovog Ugovora, a bez njegovog daljnjeg pristanka ili odobrenja ishode uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. [katastarska čestica], dvorište površine 296 m² i stambena zgrada površine 154 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, svaki u 1/2 dijela.

Članak 4.

Stjecatelji se od početka izgradnje označene obiteljske kuće izgradnje, odnosno od početka 1980-ih godina već nalaze u isključivom posjedu označene nekretnine.

Članak 5.

Troškove sastava ovog Ugovora i porez na promet nekretnina snose stjecatelji u cijelosti.

Članak 6.

Stranke prihvaćaju prava i obveze iz ovog Ugovora, te ga u znak suglasnosti osobno potpisuju.

Prenositelj:

Stjecatelji:

Grad Mali Lošinj po gradonačelniku

ĐB

ĆB“

jer će u protivnom predmetni ugovor zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

II. Utvrđuje se da su tužitelji temeljem zakona stekli vlasništvo nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, u naravi dvorište površine 296 m² i stambena zgrada površine 154 m², svaki u 1/2 dijela, što je tuženik kao pravni slijednik Stambene zadruge „Dražica“ Mali Lošinj dužan priznati, te je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na označenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.831,25 €, u roku od 15 dana zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I. Odvjetnicu Mariju Erdec razrješuje se dužnosti privremenog zastupnika tuženika Stambena zadruge "Dražica" Mali Lošinj.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su kao bračni drugovi i članovi Stambene zadruge Dražica iz [adresa] (u daljnjem tekstu: Zadruga) sredinom 80. -ih godina prošlog stoljeća izgradili obiteljsku kuću koja da se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] –grad, na kojoj nekretnini da je kao korisnik upisana Zadruga. Dalje navode kako su tužitelji bili članovi Zadruge i po čijem zahtjevu da je još 1982. od nadležnog Sekretarijata za opću upravu i društvene djelatnosti [adresa] zatraženo izdavanje građevinske dozvole za izgradnju navedene nekretnine i Zadruga da je u citiranom zahtjevu navela da upravo za zadrugare, ovdje tužitelje, podnosi zahtjev za izdavanje građevinske dozvole u svrhu izgradnje obiteljske kuće kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad i po zaprimanju zahtjeva da je nadležno tijelo bilo izdalo odobrenje za gradnju 10.10.1982., koje je dostavljeno investitorima, ovdje tužiteljima i da je steklo svojstvo pravomoćnosti dana 10.11.1982.; nakon ishođenja odobrenja za gradnju tužitelji da su kao članovi zadruge izgradili obiteljsku kuću za potrebe stanovanja njihove obitelji u kojoj da i danas stanuju; predmetni objekt da su gradili nekoliko godina, a o čemu da saznanja imamu brojni članovi Zadruge, kao i njen tadašnji direktor ŽB; tužitelj ĐB da je za potrebe izgradnje ishodio kredit od tadašnjeg poslodavca RO Lošinjske plovidbe OUR Brodarstvo; cijeli život i svoj radni vijek da je tužitelj plovio na domaćim kompanijama, da su tužitelji kao supružnici često selili kao podstanari do izgradnje predmetne obiteljske kuće, to da je razlog da je dokumentacija vezana uz članstvo u zadruzi i uz samu gradnju zagubljena a iz istog razloga propušteno zatražiti prijenos prava vlasništva sa Zadruge na njihova imena, iako da je na otoku Lošinju općepoznato da je na predjelu Zagazinjine naselje Mali Lošinj putem Zadruge u isto vrijeme, odnosno 1980.-ih i početkom 1990.-ih izgrađeno preko stotinu obiteljskih kuća od kojih da su zasigurno sve, osim predmetne prenesene na članove zadruge koji da su ih stvarno i izgradili; tužitelji da su prijenos vlasništva propustili tražiti, a prvotno označeni tuženik- Zadruga da im to nikada nije ponudio zbog inertnosti i drugih problema u poslovanju u kojem je zapeo unatoč tome što su tužitelji podmirili sve svoje obveze prema Zadruzi i snosili sveukupne troškove na gradnji objekta na k.

č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, kao i druge troškove (izgradnja ceste, komunalnih priključaka i dr.), nije došlo do sklapanja ugovora o prijenosu vlasništva, time da tužitelji svo proteklo vrijeme od izgradnje mirno uživaju kuću i podmiruju sve režijske troškove, slijedom navedenog predlažu donošenje presude kojom bi se naložilo u tužbi označnom tuženiku – Zadruga s tužiteljima sklopiti ugovor o prijenosu prava vlasništva u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad.

2. Ovosudnim dopisom P-931/21 od 3.12.2021. Republika Hrvatska bila je pozvana u roku od 30 dana od zaprimanja tog dopisa podnijeti pisani odgovor na tužbu, a podneskom RH od 23.12.2021. ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na Republiku Hrvatsku, po zaprimanju kojeg podneska tužitelji su podneskom od 3.1.2022. predložili tuženiku imenovati privremenog zastupnika, a sud je po prijedlogu tužitelja ovosudnim rješenjem P-931/21 od 12.1.2022. tuženiku postavio privremenog zastupnika u osobi Marije Erdec, odvjetnica u [adresa], koji privremeni zastupnik je podneskom od 17.1.2022. obavijestio sud kako je tuženik izbrisan iz sudskog registra temeljem rješenja R3-3575/2020 od 17.12.2020., odnosno da više nema pravnu osobnost, stoga da nema osnove za postavljanje privremenog zastupnika, stoga je privremeni zastupnik razriješen dužnosti nakon uvida u potvrdu TS u Rijeci R3-3711/20 od 17.12.2020.

3. U nastavku postupka ovosudnim rješenjem P-931/21 od 24.8.2022. tužitelji su pozvani u roku od 15 dana urediti pasivnu legitimaciju, sukladno kojem rješenju su tužitelji postupili podneskom od 12.9.2022. i pozivajući se na odredbu čl.47.st.1. Zakona o zadrugama kao pravnog slijednika Zadruge označili su Grad Mali Lošinj.

4. Novooznačeni tuženik Grad Mali Lošinj osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući prvenstveno prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da kod zajedničkog vlasništva ovu tužbu mogu podnijeti samo svi zajednički vlasnici pozivajući se na čl.19. Zakona o zadrugama; tužitelji bez ostalih zadrugara ne mogu raspolagati svojim pravom na udjelu; poziva se na predmet Trgovačkog suda u Rijeci Sts-11/05, pa da se radi o presuđenoj stvari budući da navedena rješenja TS u Rijeci predstavljaju javne isprave, a javna isprava da dokazuje istinitost onoga što se njoj potvrđuje i određuje, slijedom navedenog predlaže se odbaciti ovu tužbu. Ukoliko sud ne bi odbacio tužbu tuženik navodi kako tužitelji nisu dostavili niti jedan dokaz o tome što su i na koji način sudjelovali u radu zadruge, da su bili njezini članovi, da su ispunjavali članska prava i obveze, da su izvršili uplatu odgovarajućih obveza na račun udruge, da predmetni stan predstavlja njihov članski udio, izgleda, sadržaj i vrijeme gradnje stana, pa da ne postoji niti jedan dokaz temeljem kojeg bi tužitelji mogli tvrditi kako predmetna nekretnina/stan predstavlja njihovo vlasništvo i dok se suprotno ne dokaže tuženik da u cijelosti osporava; predmetna nekretnina da je bila u društvenom vlasništvu što dodatno da ukazuje kako tužitelji nisu mogli na istoj steći pravo vlasništva.

5. U nastavku postupka tužitelji su podneskom od 29.5.2025. uskladili prvotno postavljeni tužbeni zahtjev označivši tako Grad Mali Lošinj kao pravnog slijednika prvotno u tužbi označene Stambene zadruge Dražica, a ukoliko sud ne nađe osnovanim prvo istaknuti tužbeni zahtjev tužitelji su istaknuli i podredni tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl.188. ZPP-a i to na utvrđenje prava vlasništva predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u očitovanje HEP- a od 15.1.2020., potvrdu TS u Rijeci R3-3926/19 od 4.9.2019., potvrdu tvrtke Vodoopskrba i odvodnja Cres Lošinj od 2.9.2019., zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnesen od strane Stambene Zadruge "Dražica" Mali Lošinj 6.10.1982., odobreni elaborat T53 izrađen od strane Atelier za projektiranje, odobrenje za gradnju izdano od strane Općine Cres-Lošinj Komitet za privredu broj 04/8-UP-I-980/1982 od 10.10.1982., uz klauzulu pravomoćnosti, rješenje TS u Rijeci Sts-11/05 od 18.1.2006., potvrdu TS u R3-3711/20 od 17.12.2020., ovosudne presude na temelju priznanja P-180/04 od 6.9.2006., P- 183/06 od 29.6.2006. i P-212/94 od 21.2.1995., ugovore sklopljene između Stambene zadruge Dražica i ČB ..1993., između Stambene zadruge Dražica Magazin Đ i Ć ..1991., između Stambene zadruge Dražica i NB i Ž ..1992., između Stambene zadruge Dražica i Radoslović Stelia i Č ..1990., između Stambene zadruge Dražica i ŠB i N ..1990., između Stambene zadruge Dražica i UB ..1992., između Stambene zadruge Š i U i DB ..1993., rješenja o dozvoli za upotrebu koje se odnosi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad, potvrdu HZMO koja se odnosi na tužitelja ĐB s lista 86-89 spisa i karton pacijenta koji se odnosi na tužiteljicu ĆB, a proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LB, ŽB i JB, kao i saslušanje stranaka.

7. Uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad utvrđeno je kako na k. č. br. [katastarska čestica] dvorište 296m2 i stambena zgrada [adresa] površine 154m2 dolazi upisano Društveno vlasništvo-korisnik Stambena zadruga "Dražica " Mali Lošinj.

8. U odnosu na status Stambene zadruge "Dražica" Mali Lošinj iz potvrde TS u R3-3711/20 od 17.12.2020. proizlazi kako je rješenjem R3-3575/20 od 17.12.2020. u sudski registar proveden upis brisanja Stambene zadruge Dražica p.o. [adresa], temeljem pravomoćnog rješenja Sts-22/05 od 18.1.2006., pa su tužitelji ispravno, pozivajući se na odredbe čl. 47.st.1. Zakona o zadrugama koji se ima primijeniti u ovom predmetu i koji je stupio na snagu 31.3.2011. ("Narodne novine" 34/11, 125/13, 76/14, 114/18 i 98/19), označili Grad Mali Lošinj kao pravnog slijednika Stambene zadruge Dražica Mali Lošinj. Naime, citiranom odredbom propisano je da se u slučaju likvidacije, odnosno stečaja zadruge nakon podmirenja obveza prema vjerovnicima i povratka uloga članovima zadruge, preostala imovina zadruge prenosi jedincima lokalne samouprave na čijem području je zadruga.

9. U odnosu na prvi – glavni zahtjev tužitelja za sklapanjem ugovora o prijenosu prava vlasništva taj zahtjev je neosnovan s obzirom da tuženik kao pravni slijednik Stambene zadruge " [adresa]" [adresa] po zakonu nije dužan sklopiti ugovor sa tužiteljima, obveza sklapanja ugovora mora biti propisana zakonom u smislu odredbe čl.248.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO), kojom je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi, stoga je dalje valjalo odlučiti o osnovanosti drugog –eventualni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, temeljem zakona.

10. Da je Stambena zadruga "Dražica" Mali Lošinj podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad za izgradnju obiteljske kuće zadrugara, ovdje tužitelja 6.10.1982. sud je utvrdio uvidom u taj zahtjev s lista 10 spisa, a da je za predmetnu nekretninu izdano odobrenje za gradnju od strane nadležnog tijela 10.10.1982. utvrđeno je uvidom u odobrenje za gradnju, uz klauzulu pravomoćnosti s lista 16-17 spisa i to po projektu – elaboratu broj T53 izrađen od strane Atelier za projektiranje u koji je sud također izvršio uvid. Iz očitovanja HEP-a utvrđeno je kako je od 1.10.1991. evidentirana tužiteljica kao korisnik mreže objekta na adresi [adresa], a iz potvrde Vodoopskrbe i odvodnje Cres Lošinj d.o.o. proizlazi kako je za taj objekt izveden vodovodni priključak 15.7.1985., a kao korisnik i obveznik plaćanja vodne usluge od kada je izveden priključak do danas da se vodi ĆB, ovdje tužiteljica.

11. Svjedokinja LB iskazala je kako su joj tužitelji susjedi i da ih dijeli jedna kuća, svjedokinja da živi na adresi [adresa] od 1984., a tužitelji da žive na Zagazinjinama 7 od cca. 1985.-1986., uglavnom da su uselili u kuću nakon svjedokinje; kuća tužitelja da je u naravi jedna obiteljska kuća, samostojeća sa ograđenom okućnicom u istim gabaritima od 1982. ili 1983., početkom 80.-ih kuća da je bila izgrađena i da je bila formirana okućnica; tužitelji da su uselili u kuću 1985. ili 1986. i tada da je kuća bila u potpunosti i dovršena i opremljena; svi s tog predjela [adresa] da su izgradili kuću po istom sistemu putem Stambene zadruge Dražica i da zna da je glavni bio ŽB, svi kasniji vlasnici kuća da su bili članovi zadruge, zadrugari; kupnja materijala da je išla preko Zadruge, materijal da su financirali zadrugari, a ishodovanje potrebnih dozvola za izgradnju da je išla također preko Zadruge, teren da su sigurno platili i da je "milion posto" takva situacija bila i kod tužitelja i da su svi na području [adresa] bili u istom sistemu; od 1985. ili 1986. isključivo da su tužitelji u posjedu kuće [adresa], poslije da su dobili još 4 djece i uglavnom da je to njihova obiteljska kuća do danas i da svjedokinja ima saznanja da je tužiteljica ĆB uništila i zapalila papire koji se odnose na kući i da je više puta znala razbijati stvari po kući i dan danas da to radi.

12. Ispitani svjedok ŽB iskazao je da je Zadruga osnovana 1981. ili 1982., tužitelj da mu je poznat i da zna da je i on bio član te Zadruge još prije dolaska svjedoka koji je bio direktor zadruge od 1.4.1984.; taj svjedok je dalje pojasnio sistem gradnje u smislu da je kupnja materijala išla preko Zadruge, preko Zadruge da se kupovao materijal, zadrugari da bi uplaćivali Zadruzi određene novčane iznose koliko je tko imao i koliko je tko imao namjeru platiti i to da je bio takav način jer da su zadrugari bili oslobođeni plaćanja poreza na promet, a takav princip izgradnje da je bilo za cijelo područje [adresa], tako i kod tužitelja; zadrugari da bi sami birali majstore, izvođača radova, a u odnosu na kuću tužitelja da u vrijeme kada je svjedok strpio na dužnost direktora 1984. kuća tužitelja da je bila izgrađena, pod krovom i to da su bile prve kuće građene po tom principu preko Stambene zadruge i to da je područje [adresa], a kasnije, nakon 1984. da se otvorilo [adresa] i tada da je zadruga ugovarala i izvođače radova.

U odnosu na članstvo da je pravilo bilo da tko je imao stalno prebivalište u [adresa] dulje od 5 godina da može biti član Zadruge i u tome da su sudjelovale lošinjske tvrtke Lošinjska i Jadranka, a ovdje tužitelju da je preko Lošinjske dodijeljen teren. U odnosu na upis vlasništva za potrebe vlasnika u zemljišne knjige Zadruga da je s vlasnicima zaključivala ugovore, zadrugari da su samo plaćali određene pristojbe, takse, tako da su to bili samo formalni ugovori s obzirom da su kuće bile stvarno vlasništvo zadrugara i prilikom zaključenja tih ugovora za potrebe uknjižbe zadrugari da nisu isplaćivali Zadruzi nikakvu dodatnu naknadnu razliku ili bilo što, isključivo pristojbe u neznatnom iznosu, danas oko 100,00 €; uz taj ugovor zaključen sa Zadrugom da za potrebe uknjižbe nisu gradu, niti tadašnjoj općini plaćali nikakvu dodatnu naknadu; zahtjeve, prijedloge za ishodovanje odobrenja za gradnju ili građevinske dozvole da je ishodavala Zadruga, ali za potrebe i na ime zadrugara, a pored tužitelja svjedok misli da nema drugih slučajeva da nekadašnji zadrugari nisu upisani kao zk.vlasnici; grad, niti tadašnja općina da nisu nikada imali nikakva novčana potraživanja prema zadrugarima; dalje je iskazao da je zadruga imala račun u banci, a zadrugar da je imao svoju karticu i to da su bila posebna sredstva zadrugara od kojih se kupovao građevinski materijal; zadrugar da bi dobio narudžbenicu izdanu od strane zadruge sa imenom i prezimenom zadrugara i novčanim iznosom koji zadrugar ima na svojoj kartici i potom da bi zadrugar tom narudžbenicom išao po građevinski materijal u tom iznosu i da bi po preuzimanju materijala Zadruga isplatila materijal iz kartice zadrugara prema ranije navedenoj narudžbenici.

13. Svjedoku JB poznat je tužitelj, a svjedok je bio trgovac gdje se kupovao građevinski materijal u vrijeme izgradnje kuća na području [adresa] do predjela Sveti Martin, princip da je bio takav da bi zadrugari dolazili s narudžbom koja je bila izdana od strane Stambene zadruge Dražica, da bi im se izdavao građevinski materijal, jedan papir-potvrdu da bi predali zadrugaru koji bi preuzeo materijal, a drugi da bi nakon fakturiranja proslijedili Zadruzi radi isplate; to da je bio režim poslovanja za područje [adresa] i svjedok da zna da je tužitelj osobno na takav način dolazio po materijal i to da je bilo vrijeme izgradnja [adresa], kuća tužitelja da je među prvim kućama koja se gradila u to vrijeme.

14. Sud je iskaze svjedoka prihvatio u cijelosti kao istinitim i vjerodostojnim s obzirom da je tim svjedocima činjenično stanje zasigurno vrlo dobro poznato, nisu u srodstvu sa strankama pa nemaju interesa da bilo koja od strana uspije u ovom sporu, njihovi iskazi nisu u kontradiktornosti, štoviše, međusobno se nadopunjuju, a u cijelosti su i u skladu sa materijalnim dokazima, tako da se niti u jednom dijelu ne dovodi u pitanje istinitost i vjerodostojnost tih iskaza.

15. U odnosu na navode iz tužbe da je tužitelj bio pomorac utvrđeno je uvidom u potvrdu HZMO, a u odnosu na zdravstveno stanje, duševni poremećaj i poremećaj ponašanja tužiteljice ĆB također je dostavljena medicinska dokumentacija, a koje činjenice, uz činjenicu zagubljene dokumentacije su zasigurno imale utjecaja da tužitelji do pokretanja ovog postupka nisu izvršili prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama ovog suda. Tužitelji ne spore, štoviše, sami navode kako ne raspolažu više dokumentacijom vezano za članstvo u zadruzi, time da su drugim dokazima provedenim u ovom postupku i to navedenim materijalnim dokazima u koje je sud izvršio uvid i personalnim dokazima, iskazima ispitanih svjedoka, uvjerili sud da su tužitelji doista bili zadrugari, te da su kao takvi vlastitim sredstvima izvršili izgradnju obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa], u kojoj kući da žive od 1985. sve u istom režimu izgradnje [adresa], koji režim izgradnje potvrđuju od strane tuženika dostavljene pravomoćne presude ovog suda kao i rješenja o dozvoli za uporabu i ugovori zaključeni između Zadruge i zadrugara, stvarnih vlasnika obiteljskih stambenih zadruga.

16. Tuženik Grad Mali Lošinj u ovom parničnom predmetu nije istaknuo da polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, nije istaknuo nikakvo novčano potraživanje prema tužiteljima, niti da bi raniji prednik Grada Malog Lošinja Općina Cres-Lošinj imala bilo kakva potraživanja prema tužiteljima u odnosu na predmetnu kuću, tuženik dalje nije osporio činjenicu vremena izgradnje kuće, načina izgradnje, financiranja, ishodovanja odobrenja za gradnju, kao i nesmetanog i poštenog posjeda tužitelja od vremena izgradnje do danas, pa je sud ocijenio da su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl.159.st. 1., 2. i 4. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV) s obzirom da se tužitelji nalaze u neprekidnom, nesmetanom, samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne kuće preko 20 godina takvog posjeda računajući od 1985. kada su po izgradnji kuće uselili u tu kuću do podnošenja tužbe. U odnosu na navode tuženika da je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu i da tužitelji nisu mogli na istoj steći pravo vlasništva ukazuje se da je nakon presuda Europskog suda u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Radomilja protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske VSRH je zauzeo pravno shvaćanje u odluci Rev-291/14 od 17.travnja 2018. i Rev-535/17 od 5.siječnja 2021. koje glasi: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8.listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelji odredbe čl.388.st.4.ZV, nego na temelju drugih odredaba istog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

17.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tužite ima odnose se na sastav tužbe 1.000,00 €, podneska 3.1.2022. i 12.,9.2022. po 50,00 €, umjesto traženih 200,00 € (Tbr.8.toč.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -"Narodne novine" 138/23; dalje Tarifa), ročište 12.1.2023. 1.000,00 €, podnesak 22.2.2023. 1.000,00 €, ročište 2.3.2023. 1.000,00 €, podnesak 19.4.2023. 50,00 €, umjesto traženih 200,00 € (Tbr.8.toč.4. Tarife). Ročište 20.4.2023., 4.12.2024. i 2.6.2025. po 1.000,00 €, uz 10% za zastupanje više osoba i PDV po stopi od 25%, a nije priznat trošak sastav požurnice od 28.6.2021. jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka.

U Malom Lošinju 2.srpnja 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnik Branimir Kojić

2. Punomoćniku tuženika – odvjetnik Damir Kralj-Anzel

3. Odvjetnica Marija Erdec

4. ODO Rijeka