I Kr-20/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 20/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Milana Petranovića, mr. Branka Zmajevića, Neve Šibl i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. N. G., zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u svezi čl. 19. OKZRH (sada čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 17. siječnja 1995. godine br. K-207/91 (Kv-12/95), u sjednici održanoj 27. travnja 1995. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. N. G. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu br. K-207/91 od 18. lipnja 1992. godine opt. N. G. oglašen je krivim zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u svezi čl. 19. OKZRH (sada čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH), pa je na temelju istog zakonskog propisa i uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a izrečena mu je i sigurnosna mjera obveznog liječenja alkoholičara koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-655/92 od 6. travnja 1992. godine potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne od 10. III. 1994. godine, pa dalje.

Nakon pravomoćnosti presude, osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem navodi da su se nakon pravomoćnosti presude pojavile okolnosti kojih nije bilo u času izricanja presude, a da je sud za njih znao očito bi dovele do drugačije osude.

Naime, njegovo zdravstveno stanje i zdravstveno stanje njegove supruge bitno se pogoršalo. Stoga smatra da je njegov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne osnovan. Okružni državni odvjetnik saslušan u smislu čl. 401. st. 4. ZKP izrazio je mišljenje da

I Kr 20/1995-3

se zahtjev osuđenika odbije, a negativno je mišljenje i državnog odvjetnika Republike Hrvatske kao i prijedlog Županijskog suda u Gradu Zagrebu.

Zahtjev nije osnovan.

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne prema čl. 399. ZKP dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda, ili sud za njih nije znao, iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Međutim, okolnosti koje osuđenik navodi u svom zahtjevu, a tiču se njegovog zdravstvenog stanja (operacija vene desne potkoljenice), te zdravstvenog stanja njegove supruge, nisu takove naravi da bi očito dovele do izricanja blaže osude. Budući u smislu čl. 399. ZKP ne postoje uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, to je trebalo zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke (čl. 401. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 27. travnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Katica Jelić v.r.