Us-12159/2000-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-12159/2000-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dunje Jurić Knežević kao predsjednice vijeća, Borislava Komadine i Fedore Lovričević Stojanović kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Bojane Pejkić kao zapisničarke u upravnom sporu tužitelja L. L. iz S., zastupanog po punomoćnici B. Š. M., odvjetnici iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske, klasa:

UP/II-562-02/00-01/2349, ur.br. 519-04-3-00-2 od 7. studenog 2000., radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2003.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske, klasa: UP/II-562-02/00-01/2349, ur.br. 519-04-3-00-2 od 7. studenog 2000.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji P.J. sa sjedištem u Gradu Z., Odsjek 6, klasa:

UP/I-562-02/00-01/45, ur.br. 519-83-00-2 od 7. rujna 2000., te je u obavljanju revizije toga akta poništeno navedeno rješenje i odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida VII skupine s 50% oštećenja organizma, stalno i priznata prava pripadajuća za tu skupinu invaliditeta.

Tužitelj pobija zakonitost rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi u bitnome da tuženo tijelo nije odgovorilo na žalbene navode, a poništavanjem prvostupanjskog rješenja postupilo je njemu na štetu. Naime, prigovara ocjeni Drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, te navodi da nalaz nije utemeljen na podacima medicinske dokumentacije jer se prema nalazima nigdje ne spominje lakša povreda kako to tvrdi stručno tijelo medicinskog vještačenja u obrazloženju nalaza. Ističe da kod njega postoje ozbiljne zdravstvene poteškoće, te stoga da nalaz stručnog tijela vještačenja nije utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i ne odgovara stvarnom stanju. Navodi i to da naknada koju je primao od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je znatno niža od naknade koja bi mu pripadala prema propisima Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi pobijano rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba je osnovana.

U prvostupanjskom postupku, na osnovi nalaza i mišljenja nadležnog Liječničkog povjerenstva (broj: 1002/00 od 23. ožujka 2000.) ustanovljeno je kod tužitelja oštećenje organizma zbog povrede (50%). Primijenjene su točke 309., 202.b. i 149.a. Liste koja je sastavni dio Pravilnika za utvrđivanje postotka oštećenja organizma vojnih i civilnih invalida rata («Narodne novine», br. 62/92) koji podzakonski akti su u to vrijeme bili na snazi a primjenjivali su se temeljem članka 77. stavak 4. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji («Narodne novine», br. 108/96 i 23/01). Polazeći od ovih činjenica koje su odlučne s medicinskog stajališta, te na osnovi utvrđenja da se radi o stradavanju tužitelja pod okolnostima iz članka 2. posljednje navedenog Zakona, prvostupanjsko je tijelo tužitelju utvrdilo svojstvo hrvatskog ratnog vojnog invalida i priznalo pravo na osobnu invalidninu i posebni doplatak koji pripadaju VII skupini invalida s 50% invaliditeta.

Tuženo je tijelo, riješilo o žalbi i reviziji (članak 81. do 83. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata – «Narodne novine», br. 86/92 – pročišćeni tekst, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96 i 82/01) što se primjenjivao temeljem članka 6. stavak 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te je u tom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, broj: 7201/II od 3. studenog 2000. Stručno tijelo vještačenja nije se složilo s nalazom Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva, te je ocijenilo, stanje nakon povrede tužitelja s manje od 20%, dok je postojeće bolesti, isključilo kao osnovu za priznanje invaliditeta, što je suglasno ocjeni Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva.

Prema odredbama tada važećeg Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata («Narodne novine», br. 62/92), bilo je propisano na koji način se daje nalaz i mišljenje liječničkih povjerenstava, te kakovo mora biti obrazloženje (članak 9. navedenog Pravilnika), a prema ocjeni Suda nalaz i mišljenje Drugostupanjskog liječničkog povjerenstva nije sastavljen sukladno odredbama toga Pravilnika. Naime, navedeni podzakonski propis ne odstupa od osnovnog zahtjeva iz odredaba Zakona o općem upravnom postupku («Narodne novine», br. 53/91 i 103/96 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) što se odnose na dokazivanje vještačenjem da nalaz i mišljenje vještaka mora biti dovoljno obrazložen kako bi se otklonila sumnja u točnost danoga mišljenja, a što podrazumijeva i da zaključak glede relevantne medicinske činjenice, koji pretpostavlja potrebno stručno znanje, mora biti objašnjen podacima iz medicinske dokumentacije.

Po ocjeni Suda u nalazu pribavljenom u drugostupanjskom postupku, nadležno Liječničko povjerenstvo propustilo je odgovarajuće obrazložiti nalaz i mišljenje, ocjenom podataka iz medicinske dokumentacije (otpusna pisma od 23. rujna 1992., 25. listopada 1993., nalaz radiologa od 12. prosinca 1996., i 10. lipnja 1997. te RTG nalazi od 27. svibnja 1999., 27. travnja 1998. i radiološki nalaz od 8. rujna 1999.), pa tuženo tijelo nije pravilno postupilo, kada je ne tražeći upotpunjenje nalaza i utvrđenje pravog stanja stvari glede odlučnih medicinskih činjenica, na temelju dostavljenog nalaza i mišljenja riješilo predmetnu upravnu stvar bitno nepovoljnije za tužitelja.

Prigovori tužitelja zbog toga se ne mogu otkloniti pa će tuženo tijelo u nastavku postupka imati u vidu odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji («Narodne novine», br. 94/01 i 122/02) kojim je propisano da će postupci započeti prema propisima koji su važili do stupanja na snagu toga Zakona, a nisu okončani pravomoćnim rješenjem okončati prema odredbama toga Zakona (članak 144.). U tom postupku tuženo će tijelo pribaviti nalaz i mišljenje nadležnog liječničkog povjerenstva (članak 111. toga Zakona) koje će sukladno odredbama Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji («Narodne novine», br. 18/02) sukladno pravilima medicinske znanosti sastaviti novi nalaz koji će sadržavati sve činjenice s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja što u konkretnom slučaju znači da je potrebno ocijeniti sve podatke iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu (članak 12. i 13. citiranog Pravilnika) a po potrebi može zatražiti i dopunu medicinske dokumentacije odgovarajuće članu 15. navedenog Pravilnika. Nakon utvrđenja svih činjenica koje su s medicinskog stajališta važne za odlučivanje o pravu tužitelja tuženo će tijelo donijeti novo rješenje koje će biti obrazloženo sukladno odredbi članka 209. stavak 2. i 245. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku.

Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), pobijano rješenje poništiti, s tim da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.

U Zagrebu 19. veljače 2003.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Bojana Pejkić, v.r.

Dunja Jurić Knežević, v.r.