Revr-695/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 695/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. Z., kojeg zastupa V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. P., R. i R.", iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-331/09 od 7. travnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-2619/07 od 19. lipnja 2008., u sjednici održanoj 2. rujna 2009.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici neto iznos od 4.200,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci te presude (st. I). Pod toč. II izreke naloženo je tužiteljici platiti tuženiku trošak parničnog postupka od 610,00 kn. Pod toč. III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 610,00 kn kao neosnovan.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I i II izreke. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavila tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povreda odredaba parničnog postupka. Tužiteljica predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude tako da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz naknadu troškova revizije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice pobija navode revizije i predlaže da ovaj sud reviziju tužiteljice odbije kao neosnovanu te obveže tužiteljice na naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa povodom Uskrsa i dodatka na godišnji odmor za 2004., 2005. i 2006. u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom od 22. prosinca 1999. (dalje: KU - 99).

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bio radnica tuženika,

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organizirana kod tuženika i tuženika kao poslodavca,

- da je isteklo određeno vrijeme na koje je taj Ugovor sklopljen 1. siječnja 2001., pa su se nakon isteka tog roka u smislu čl. 195. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR) odredbe tog Ugovora primjenjivale kao pravna pravila,

- da je 23. svibnja 2002. sklopljen novi Kolektivni ugovor (KU – 02), kojeg nije potpisnik Nezavisni sindikat HEP-a čiji je član tužiteljica,

- da je novim Kolektivnim ugovorom utvrđen manji novčani iznos povodom Uskrsa i dodatka za godišnji odmor.

Nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na stajalištu da je sklapanjem KU – 02 prestala produžena primjena KU – 99, kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR-a, pa da se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe KU – 02, kao novog Kolektivnog ugovora.

Pravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog kojeg je podnesena revizija je sljedeće:

- je li se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice primjenjuju odredbe KU – 99, kao pravna pravila ili KU – 02 koji Kolektivni ugovor nije potpisao Nezavisni sindikat HEP-a kojeg je tužiteljica član?

O tom pravnom pitanju izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-1458/08 od 30. lipnja 2009. ("Narodne novine" broj 88/09) u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva Kolektivna ugovora i izrazio svoje stajalište da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU – 02 sa slijedećem obrazloženjem:

- da primjena Kolektivnog ugovora na (sve) radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali Kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, da odredbom čl. 2. ZR-a propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima (koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja …, članstva ili ne članstva u sindikatu i dr.), što znači da upravo na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka, radnik koji nije član sindikata potpisnika Kolektivnog ugovora može ostvarivati prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima sindikata s kojima je sklopio (novi) Kolektivni ugovor, pri čemu treba imati u vidu da se pravna pravila iz prethodnog Kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KU – 99 kojeg je sklopila tužiteljica i sindikat propisano među ostalim da se taj Kolektivni ugovor primjenjuje i na radnike koji nisu bili članovi sindikata potpisnika KU – 99 niti su naknadno postali njihovi članovi, a ista odredba sadržana je i u čl. 3. st. 2. KU – 02, to Ustavni sud imajući u vidu navedene odredbe oba Kolektivna ugovora i ZR-a zaključuje da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU – 02, a ne KU – 99.

Obzirom na navedeno, proizlazi da je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova glede primjene KU - 02 u konkretnom slučaju, budući je takvo pravno stajalište u skladu i sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Stoga je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, pa je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u st. II izreke ove presude.

U Zagrebu, 2. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.